Sindikati protiv privatizacije namenske industrije

Foto: Sindikalna Organizacija Zastava Oružje / Facebook
Foto: Sindikalna Organizacija Zastava Oružje / Facebook

Sindikati Odbrambene industrije Srbije su pre dva dana poručili u zajedničkom saopštenju da će „stati u odbranu svojih fabrika“.

Saopštenje za medije sindikata Prvi partizan – Užice, Krušik – Valjevo, Sloboda – Čačak, Zastava oružje – Kragujevac i Prva iskra – Barič predstavlja reakciju na izjave Aleksandra Vučića koji je najavio privatizaciju dela odbrambene industrije.

Naime u nedavnim obraćanjima prilikom poseta sajmu naoružanja u Beogradu i tokom otvaranja nove fabrike streljačke municije kod Požege predsednik Srbije je pored pohvala na račun namenske industrije Srbije zagovarao i potrebu ulaska privatnih investicija u ovaj sektor.

Kao argumente protiv privatizacije sindikati navode kako namenska industrija „beleži izražen rast proizvodnje koja je najvećim delom izvozno orijentisana i čiji se ukupni godišnji izvoz kreće u visini od oko 200.000.000 dolara“. Osim toga u saopštenju se kaže da bi ova industrija mogla igrati značajnu ulogu u procesu reindustrijalizacije zemlje.
Posebna bojazan se ističe zbog dosadašnjih loših iskustava s privatizacijama javnih preduzeća.

Jedan od razloga zbog čega 10.000 radnika fabrika OIS imaju prezir prema iskustvima prošlosti i nemaju poverenja u uspešnost najavljene privatizacije je i duga lista upropašćenih fabrika tokom privatizacija srpske privrede, i za koje do sada niko nije odgovarao jer su bile povezane sa bliskim krugovima vlasti koji su bili jednostavno zaštićeni, pa postoji rezerva da slična, ili ista sudbina, može da zadesi i naše fabrike koje nikada do sada nisu imale bolju tržišnu poziciju i nikada nisu beležile bolje rezultate poslovanja jer je proizvodnja poslednjih godina značajno uvećana.

Međutim, kada govorimo o industriji oružja, opravdano se postavlja pitanje političkih implikacija njenog postojanja. Uspešno poslovanje ove industrije se temelji na upotrebi sile, vojinim i policijskim operacijama te na patnjama mnogih ljudi i uništavanju prirodnih resursa. Povezanost između razarajućih ratnih sukoba koji se dešavaju po svetu i rasta srpske namenske industrije ne krije ni sam predsednik, šta više on je zadovoljan razvojem. Potvrde o prisustvu municije i naoružanja iz Srbije u Siriji smo mogli čitati u istraživanjima iz prošle godine.

U svetlu tih činjenca teško je poverovati da bi privatizacija u ovom sektoru donela dobrobit ikome osim onima koji će ubirati profit. Uz to, privatizacijom proizvodnje naoružanja ove fabrike će postati integralni deo vojno-industrijskog kompleksa kojim elite štite svoje rastuće bogatstvo od siromašnih.

Međutim, odbrana fabrika oružja se ne mora svoditi samo na očuvanje radnih mesta i budžetskih prihoda. Takva velika industrija, ostane li u javnom vlasništvu, može da odigra značajnu ulogu u reindustrijalizaciji zemlje, kako su to i sindikati napomenuli. Tako bi bilo korisno razmišljati i o promeni namene te proizvodnje. Jer, ko pravi Miloša i Lazara, može i traktore ili druga društveno i ekonomski potrebna dobra.

Prethodni članak

Hrabre žene

Toplotni talas u Geoxu

Sledeći članak