Kako se Valonija „zarazila radikalnom ljevicom”

Foto: Karina Brys; Izvor: ptb.be

Foto: Karina Brys; Izvor: ptb.be

Stranka rada Belgije prestaje da bude marginalni politički akter. Neki od faktora rasta popularnosti ove komunističke partije su jasno adresiranje glavnih socijalnih i ekonomskih problema, podsticanje razvoja levog pokreta kao i programi političke edukacije.

Tekst prenosimo iz hrvatskog izdanja časopisa Le Monde Diplomatique.

Naslovnica belgijskog političkog tjednika Le Vif/L’Express od 31. ožujka ove godine prikazuje prijeteću siluetu čovjeka okruženog crvenim dimom uz natpis: “Jeste li i vi zaraženi ekstremnom ljevicom?” Kako biste to utvrdili, časopis nudi test kojim se mjeri “razina kontaminacije”. Čitatelji koji se slažu s pravom na pobačaj, podržavaju prava seksualnih manjina ili se pak zalažu za smanjenje socijalnih nejednakosti su “prijemčivi za ideje radikalne ljevice”. Još gore, oni bi mogli biti zavedeni “jednostavnom i simplističkom” retorikom Stranke rada Belgije (PTB), jedne od rijetkih političkih organizacija koje podjednako djeluju i u Flandriji i u Valoniji.

Stranka je nastala 1979. kao marksističko-lenjinistička organizacija i njezin utjecaj dugo je bio skroman. Na izborima je rijetko dobivala više od jedan posto glasova. No izbori 2014. godine donijeli su promjenu: PTB je dobio 3,7 posto na saveznoj razini i 5,5 u Valoniji. Tri godine kasnije, pojedina istraživanja predviđaju još svjetliju budućnost: u srpnju ove godine anketa lista L’Écho pokazala je kako je PTB postao najpopularnija stranka u Valoniji, s 25 posto potpore, ispred liberalnog Reformističkog pokreta (MR) premijera Charlesa Michela i Socijalističke stranke (PS) koja ga podržava. Ti su rezultati izazvali paniku među belgijskim političarima.

U ovom usponu važnu je ulogu odigrao strateški zaokret na osmom kongresu stranke, održanom 2008. godine. “Tih smo si godina postavljali pitanje: mi smo stranka rada, želimo predstavljati radnike i braniti njihove interese, boriti se za njihovo oslobođenje… Kako to da ih toliko malo prilazi nama?”, prisjeća se Charlie La Paige, predsjednik Comaca, omladinskog krila stranke. “Pokušali smo razviti prilagođenu retoriku kako bi nas ljudi razumjeli, naći nešto prodorno i mobilizirajuće”. Iako se još smatra komunističkom partijom, PTB je maknuo naglasak s Maa i Staljina te počeo nuditi šokantne prijedloge, poput uvođenja novog poreza za milijunaše i minimalne mirovine od 1500 eura. Promijenjen je i vokabular: manje se govori o radničkoj klasi, a više o “ljudima”, kao u popularnom sloganu “ljudi ispred profita” po kojem je stranka poznata.

Brzi rast

Politolozi Pascal Delwit i Giulia Sandri u ovoj promjeni vide “napuštanje staljinističkih slogana i zauzimanje radikalno populističke poze”.1 No unatoč zaokretu u retorici, predstavnici PTB-a odbijaju svaku ideju “populizma”, uključujući i onaj lijevi. Prema njima, radi se o izgradnji “socijalizma 2.0”, prema terminu koji je upotrijebio predsjednik Peter Mertens.2 Za njega i druge predstavnike stranke, klasna borba još uvijek zauzima središnje mjesto. “Želimo govoriti na temelju klasne analize, ali prilagođene konkretnoj situaciji, umjesto da samo ponavljamo stvari iz 19. stoljeća”, objašnjava Le Paige.

U kontekstu pogodnom za radikalne ideje i obilježenom sve većom diskreditacijom Socijalističke stranke, nova strategija PTB-a imala je rezultata. Od 2008. do 2016. godine, stranka je učetverostručila broj članova (s 2500 na 10.000). Na izborima 2014. prvi je puta dobila zastupnike u saveznom parlamentu: svog glasnogovornika Raoula Hedebouwa i Marca van Heesa, bivšeg funkcionera ministarstva financija koji se proslavio borbom protiv poreznih utaja. Uz to, stranka sada ima i dva zastupnika u valonskom parlamentu i četiri u skupštini Bruxellesa.

Parlamentarnu prisegu novi su zastupnici dali na sva tri službena jezika (flamanskom, francuskom i njemačkom), kako bi ilustrirali svoju predanost jedinstvu zemlje, te uz uzdignutu šaku, kako bi potvrdili svoje revolucionarne ambicije. Uz to oni su podložni željeznoj disciplini: svaki od njih zadržava samo oko 1500 eura od svoje plaće dok se ostalo daje stranci. Tu je obavezu Hedebouw objasnio u govoru u Liègeu za Prvi maj: “Ako ne živimo prema svojim uvjerenjima, počet ćemo vjerovati prema tome kako živimo”. Ova parola tim je uvjerljivija jer zemlju posljednjih mjeseci potresaju brojne korupcijske afere lokalnih dužnosnika od kojih su mnogi iz redova Socijalističke stranke.

Borba za hegemoniju

Takvi skandali jačaju nepovjerenje prema tradicionalnim strankama i koriste PTB-u, koji redovito proziva političku klasu da je odvojena od realnosti i da provodi politike čije posljedice sama ne osjeća, poput mirovinske reforme koja je oštetila ljude koji su dio staža proveli na burzi ili zakona o radu koji je olakšao nametanje nesigurnih oblika rada. Marksistička stranka aktivno sudjeluje u socijalnim mobilizacijama protiv tih reformi, ali i svim radničkim štrajkovima. To im je omogućilo da se povežu i sa sindikatima, osobito Općom federacijom rada Belgije (FGTB), koja ima milijun i pol članova, a tradicionalno je bila bliska PS-u. Tijekom izbora 2014., regionalna sekcija FGTB-a u Charleroiu je čak pozvala članstvo da glasa za PTB, suprotno željama vodstva središnjice.

No dok je u Valoniji PTB postao neizostavan faktor, njihov utjecaj u Flandriji nešto je skromniji. Taj razvoj u dvije brzine raduje Barta de Wevera, vođu flamanske nacionalističke stranke Novi flamanski savez (NVA) jer mu daje opravdanje da još snažnije kontrastira “desničarsku” Flandriju, koja glasa za liberale i nacionaliste, “ljevičarskoj” Valoniji koja glasa za PTB, socijaliste i zelene. Time bi se lingvističke granice trebale predstaviti ujedno i kao političke. No vodstvo PTB-a prepoznaje ovaj problem. Početkom ove godine novi glasnogovornik stranke postao je Valonac afričkog porijekla Germain Mugemangango, čime je karizmatičnom Hedebouwu ostavljena veća mogućnost da se bavi specifično Flandrijom.

Iako se nada da će povećati broj svojih flamanskih zastupnika na izborima 2019. – osobito u Antwerpenu gdje će se Mestens suočiti s nacionalistima – za PTB izbori nisu prioritet. “Nećemo biti na vlasti barem još deset ili petnaest godina”, priznao je Hedebouw na frankofonom kanalu nacionalne televizije (RTBF) 21. svibnja 2016. Mediji i vođe socijalista su odmah skočili na tu izjavu kako bi prikazali stranku kao neodgovornu i nesposobnu za obnašanje vlasti te stoga glas za njih kao bačen. No Hedebouw odgovara da je nužno promijeniti “odnose snaga” kako bi se “uspostavila hegemonija na ljevici”, jer njegova stranka ne može zamisliti suradnju s onima koji, poput socijalista i zelenih, podržavaju mjere štednje koje nameće Europska unija.3 “U takvom odnosu snaga, možete osvojiti i 30 posto na izborima, ali ne možete provesti svoj program. Ako želimo drugačiju politiku, morat ćemo razbiti trenutne europske okove”, smatra David Pestieau, potpredsjednik stranke.

Izgradnja društvenog pokreta

Umjesto prilagođavanja izbornoj dinamici, PTB stoga inzistira na “nužnosti vođenja bitke ideja” kroz koju može izgraditi “klasnu svijet” među belgijskim stanovništvom. To je sveprisutna terminologija u teorijskoj produkciji stranke.4 Također, PTB nastoji razviti snažan socijalni pokret, na koji bi se mogao oslanjati jednom kada dođe na vlast. Stoga potiče simpatizere da se snažnije angažiraju i posvete svoje slobodno vrijeme društvenim projektima. U rujnu svake godine organizira festival ManiFiesta s koncertima, konferencijama, debatama, radionicama itd. Preko Comaca, PTB je vrlo aktivan među mladima i na sveučilištima. Tijekom božićnih i uskršnjih praznika Comac organizira “kolektivne instrukcije”, preko kojih se dvjesto i pedeset učenika pripremilo za svoje maturalne ispite za simboličnu cijenu, a usput u ugodnoj atmosferi i upoznalo s političkim idejama. Svake se godine organizira i politička škola Karl Marx u kojoj sudjeluje između dvjesto i tristo ljudi. Program je ove godine uključivao teme “Marksizam i feminizam”, “Marksizam za početnike”, “Povijest radničke klase”, “Budućnost rada u Europi”, “Palestina, posljednja kolonija?”, “CETA za početnike” itd…

Kako bi osnažili intelektualne temelje za socijalističke ideje, mlađi sveučilišni radnici bliski PTB-u pokrenuli su ove godine dvojezični časopis Lava. Ova “revija društvene kritike i marksističke analize” uzore pronalazi u socijalističkim časopisima na engleskom poput Monthly Reviewa i New Left Reviewa, ali i njihovom mlađem rođaku Jacobinu, na kojeg podsjeća grafičkim dizajnom i s kojim dijeli neke autore poput Viveka Chibbera i Waltera Benna Michaelsa.5 “Establišment vodi neprestanu kulturnu bitku kroz koju predstavlja postojeći svijet kao jedini mogući”, objašnjava Daniel Zamora, jedan od osnivača Lave. “Bitka ideja nije neka apstraktna bitka. Ako želimo razbiti opresivne okvire mišljenja, moramo raditi na kontrahegemoniji (…) Bitka ideja je ujedno borba za drugačiji svijet”.6

Novinar RTBF-a Bertrand Henne je 29. ožujka 2017. Mugemangangou postavio pitanje: “vi stalno kritizirate špekulativne mjehure, nije li i PTB zapravo jedan politički mjehur?” Dobri rezultati u anketama zasigurno nisu istovjetni s izbornim uspjehom, no rast PTB-a već je utjecao na belgijsku političku scenu. Zastupnik PS-a Ahmed Laaouej predložio je 2015. dodatno oporezivanje najbogatijih. Na svom kongresu u listopadu prošle godine, Socijalistička stranka je u svoj program uvela četverodnevni radni tjedan bez snižavanja plaća i obavezno sudjelovanje radnika u upravljanju poduzećima. To su stvari koje je prvo predložio upravo PTB, a socijalistima, koji su na vlasti bili od 1988. do 2014., nikada ranije nije palo na pamet provesti išta slično.

S francuskog preveo: Nikola Vukobratović

  1. Pascal Delwit i Giulia Sandri, “La gauche de la gauche”, u: Pascal Delwit, Jean-Benoit Pilet i Emilie van Haute, Les Partis politiques en Belgique, Éditions de l’Université libre de Bruxelles, 2011.
  2. Usp. “Le socialisme 2.0, aux dimensions de l’homme et de la nature”, u: Peter Mertens, Comment osent-ils?, Aden, Bruxelles, 2012.
  3. Intervju s Raoulu Hedebouwom, La Libre Belgique, Bruxelles, 23. prosinca 2016.
  4. Usp. “La nécessaire bataille des idées”, Études marxistes, br. 111, Bruxelles, listopad-prosinac 2016.
  5. Vidi Walter Benn Michaels, “Liberté, fraternité… diversité?”, Vivek Chibber, “L’universalisme, une arme pour la gauche”, Le Monde diplomatique, veljača 2009. i svibanj 2014.
  6. Gaston van Dyck, “Lava, un nouvel outil dans la bataille des idées”, 9. lipnja 2017, solidaire.org
Print

Preporučujemo