Veliki brat na ulicama Beograda

Snimak ekrana; Beograd Com / You Tube

Beograd, uz 1000 novih pripadnika komunalne policije, dobija i hiljadu kamera za nadzor. Time vlast na čelu sa SNS-om nastavlja višegodišnji program sistemskog pojačavanja represivnog aparata.

Tekst je prvobitno objavljen na portalu Bilten.

Sa novim kamerama svaki stanovnik države biće subjekt koji je policiji poznat od ranije. Ulice, parkovi, saobraćajnice – nema mesta gde, bilo ko od građana, kada napusti svoj dom, neće moći da bude praćen. Za početak 1000 kamera stacioniranih na 800 lokacija u Beogradu – izjavio je ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije Nebojša Stefanović.

Njegova izjava nije previše uzburkala duhove u javnosti jer je nadzor predstavljen kao zaštita za građane od kriminalaca i terorista. Međutim, sama činjenica da su kamera spojene na internet otvara mogućnost hakiranja sustava, curenja informacija te uzurpacije privatnih podataka građana.

Ono što slučaj beogradskih kamera diže na viši nivo je to što će kamere koristiti tehnologiju kompanije Huawei. Huawei je inače najveća kompanija za izgradnju telekomunikacijske infrastrukture na svijetu. Na globalnom nivou prati ju niz skandala zbog špijunaže i zloupotrebe privatnih podataka. Slučaj koji je pokrenuo medijsku lavinu dogodio se u Vancouveru, u Kanadi 1. decembra prošle godine, kada je uhićena Meng Wangzhou, zamjenica direktora Huaweija, pod optužbom za kršenje izvoznih sankcija SAD-a prema Iranu, odnosno zbog Huaweijeve zloupotrebe podataka kojim je obmanuo banke u vezi iranskih transakcija. Važno je naglasiti da se sam slučaj odvijao u jeku trgovinskog rata između SAD-a i Kine. Slučaj je izazvao lančanu reakciju straha zapadnih sila od prisustva Kine u njihovim državama putem Huaweijeve infrastrukture.

Glavni okidač za zabrinutost navedenih država je mogućnost potencijalne špijunaže koju bi Huawei mogao vršiti za Kinu. Ta je zemlja 2017.godine donijela novi zakon o obavještajnim službama koji vlastima omogućava traženje povjerljivih podataka od kineskih kompanija, no ujedno i od stranih kompanija koje posluju u Kini, kao i od samih pojedinaca i institucija. Budući da je Huawei kao jedan od najvećih svjetskih igrača na polju telekomunikacijske infrastrukture prisutan u svim državama svijeta, panika o špijunaži i narušavanju državne sigurnosti koju bi ova firma mogla provoditi pretvorila se u globalnu epidemiju negativnih reakcija. No, u cijeloj priči ne radi se samo o narušavanju državne sigurnosti, već i o sigurnosti podataka svih ljudi koji bi bili uključeni u novu 5G telekomunikacijsku mrežu.

Tko će kontrolirati sustav kontrole?

Nedugo nakon kanadskog slučaja, Australija i Novi Zeland prekinuli su suradnju s Huaweijem na razvoju najnovije pete generacije (5G) mobilne mreže, dok su Velika Britanija i Njemačka povukle ručnu kočnicu u daljnjoj suradnji s Huaweijem na razvoju 5G infrastrukture dok se kompletan slučaj ne rasčisti. No, cijela stvar najdalje je otišla u Poljskoj i Češkoj. U prvoj su dva direktora telekomunikacijske kompanije Orange optužena za špijunažu, dok je u Češkoj Huawei izbačen s natječaja državnog poreznog ureda zbog prijave agencije za sigurnost podataka da oprema Huaweija predstavlja sigurnosnu prijetnju za Češku.

Čini se da slučaj Huawei koji je potresao svjetsku političku pozornicu nije izazvao nikakvu zabrinutost srpskog državnog vrha. “To nije bila tema sednice Vlade, niti u ovom trenutku ima potrebe za tim”, kazao je za Radio Slobodna Europa, ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije Rasim Lajić. Za srpske prilike takva izjava nije začuđujuća jer kineski kapital trenutno dominira u srpskoj privredi. Samo tijekom prošle godine s Kinom su potpisani projekti vrijedni otprilike tri milijarde dolara. Kinezi u Srbiji grade autoputeve, pruge, mostove, energetske i druge infrastrukturne objekte, kao i fabrike. Samim tim, pitanje Huaweija kao jedne od najmoćnijih kineskih kompanija i njenih operacija u sferi zaštite podataka, nije se moglo dovesti u pitanje u srpskom državnom vrhu, a kako se ne bi narušila plodonosna suradnja Srbije i kineskog kapitala.

Drugi aspekt slučaja Huawei tiče se sigurnosti podataka građana u kontekstu spornih kamera koje će biti postavljene uzduž i poprijeko cijelog Beograda. Ministar Stefanović je rekao da će kamere prije svega služiti za praćenje kriminalaca i terorista. Međutim, s obzirom na navedeni broj kamera i lokacija, teško se oteti dojmu da se radi o nečem drugom, odnosno, da se prije svega radi o potencijalnoj kontroli građana.

Osigurači zaštite podataka 

Ured povjerenika za dostupnost informacija od javnog značaja, kojem je jedna od primarnih zadaća upravo zaštita privatnih podataka građana, izrazio je veliku zabrinutost u vezi postavljanja spornih kamera diljem Beograda. Zabrinutost povjerenika leži ponajviše u načinu obrade podataka i pitanju u koje svrhe će se ti podaci koristiti, a s obzirom na političku atmosferu u državi.

Podsjetio je i da je Narodna skupština Republike Srbije usvojila Zakon o zaštiti podataka o ličnosti koji je stupio na snagu 21.novembra 2018. godine, a koji će se primjenjivati od 21.8.2019. Na osnovu člana 54. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Gradska uprava Grada Beograda dužni su izvršiti procjenu utjecaja namjeravane obrade na zaštitu podataka o ličnosti. Ova procjena je izričita zakonska obaveza u slučaju obrade posebne vrste podataka, kao što su biometrijski podaci lica ili otiska dlana, kao i u slučaju sistemskog nadzora nad javno dostupnim površinama, kao što je npr. upotreba pametnog video nadzora koji se planira postaviti u narednom periodu.

Paralelno sa slučajem beogradskih kamera, u toku je i izbor novog povjerenika za informacije od javnog značaja. Rodoljub Šabić, bivši povjerenik, dugo je bio trn u oku vlastima zbog svog revnog angažmana da javnosti pruži uvid u informacije o svim važnim državnim poslovima koji se tiču svih građana Srbije. Koliko je uloga povjerenika važna za informiranje javnosti, dovoljno je reći da on ima pristup svim državnim podacima, uključujući i pristup državnim tajnama. Rodoljub Šabić dugo je bio jedina karta koja je omogućavala javnosti pristup podacima u vezi onog što se zaista zbiva iza kulisa s državnim poslovima i cjelokupnim državnim aparatom.

Sada kada više nema Rodoljuba Šabića, postavlja se pitanje tko će biti sljedeći povjerenik. Njega se bira glasanjem poslanika u Narodnoj Skupštini Srbije. Izjave određenih političara iz vladajućeg SNS-a poput one Aleksandra Martinovića, predsjednika Skupštine, izazivaju zabrinutost oko toga kakav bi mogao biti sljedeći povjerenik. Martinović je nedavno odrješito izjavio da sljedeći povjerenik treba biti sušta suprotnost Rodoljubu Šabiću. Aluzija je nedvosmislena. Ono što je Martinović zapravo htio reći je da sljedeći povjerenik treba da bude politički instaliran poslušan kadar koji neće u javnost iznositi državni “prljavi veš” kao što je to godinama Šabić uporno radio.

Opasan korak u krivom smjeru

Jedno je sasvim sigurno. Budući da SNS drži većinu u Skupštini, novi povjerenik za informacije najvjerojatnije će biti “njihov” čovjek. Možda ne nužno iz njihove partije, ali zasigurno netko provjeren i podoban, a čija će domena djelovanja biti jasno omeđena i kontrolirana s vrha vlasti. Dakle, s jedne strane imamo najavu koraka dalje u vidu kontrole građana putem kamera, a s druge strane, čeka se novi povjerenik koji prema tonovima koji se odašilju s vlasti, neće svoj posao obavljati na način na koji je to Šabić radio.

Međutim, intenziviranja kontrole građana ne staje s kamerama. Gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić najavio je “bildanje” komunalne policije regrutiranjem 1.000 novih ljudi. Komunalnu policiju od osnivanja, krajem 2010. godine, prate brojni incidenti, od fizičkih obračuna s građanima prilikom kontrole nelegalne ulične preprodaje, posredovanja pri kontroli BusPlus karti, do privođenja aktivista nevladinih organizacija i udruženja te sprečavanja novinarskih ekipa da obavljaju svoj posao.

Činjenica je da vlast na čelu sa SNS-om već godinama programski i sustavno pojačava represivni aparat u brojnim sferama. Na udaru su razni segmenti društva, od slobode medija do građanskih sloboda. U trenutnoj društveno-političkoj atmosferi, jačanje nadzora nad građanima predstavlja alarm za uzbunu. Zloupotreba privatnih podataka u političke svrhe koja može proizaći iz rukovanja ovakvim osjetljivim društvenim procesima poput video nadzora javnih mjesta predstavlja realnu opasnost po slobodu svih građana u Srbiji. Najava instalacije kamera na ulicama Beograda predstavlja dodatno stezanje represivnog aparata i opasan korak ka daljnjem razvoju autokratskog režima u Srbiji. Jedno je sasvim sigurno: sjenka državnog aparata će poput Velikog Brata pratiti svaki korak građana.

Print

Preporučujemo

DONIRAJTE

Share On Facebook
Share On Twitter
Contact us