Samo država ima pravo da uništava i preti? „Rat saopštenjima“ i nastavak pritisaka na institucije kulture i umetnosti

Događaji vezani za nasilni prekid izložbe grupe „Momci“ koja se održavala u okviru festivala „Novo doba“ u galeriji Stara Kapetanija tokom vikenda su dobili novi razvoj objavljivanjem saopštenja Ministarstva kulture i informisanja u kojem se istovremeno osuđuje nasilje nad izložbom, ali i sama izložba. Usledio je niz reakcija strukovnih udruženja i institucija kulture ali i protestni skup podrške grupi „Momci“ i Staroj kapetaniji.

Događaji vezani za nasilni prekid izložbe grupe „Momci“ koja se održavala u okviru festivala „Novo doba“ u galeriji Stara Kapetanija tokom vikenda su dobili novi razvoj objavljivanjem saopštenja Ministarstva kulture i informisanja u kojem se istovremeno osuđuje nasilje nad izložbom, ali i sama izložba. Usledio je niz reakcija strukovnih udruženja i institucija kulture ali i protestni skup podrške grupi „Momci“ i Staroj kapetaniji.

Bele trake – skretanje pogleda

Relativizacija katastrofalnih učinaka ratova tokom devedesetih i njihovih žrtava su postali sastavni deo retorike jugoslovenskih političkih elita. Za njih je najzgodnije kada uz to mogu da se nadovežu i na tematiku Drugog svetskog rata i stradanja „njihove“ nacije. Takva politika prikriva činjenicu da su od rata korist imale jedino te iste elite, dok su stradali radnici i radnice i uništena društvena imovina.

Doplgenger: Fragmenti boljeg života

„Neimenovani fragmenti“ je istraživački projekat na kojem umetnički duo Doplgenger (Isidora Ilić i Boško Prostran) rade od 2011. godine, a koji se bavi manipulacijom medija. U pitanju je serija video radova u kojima je sadržan niz zapažanja i iskaza umetnika o dešavanjima koja su obeležila istoriju Jugoslavije u periodu od 1980. do 2000. godine. Oni eksperimentišu medijskim slikama koje su nam svima jako dobro poznate, poput snimaka iz čuvene serije „Bolji život“ ili takozvanog „događanja naroda“ na Gazimestanu iz 1989. godine i uz pomoć fimske montaže naglašavaju momente koji su potisnuti ili su se nalazili u pozadini, a koji su značajni zbog razumevanja, ne samo raspada Jugoslavije i šireg konteksta u kojem se ono odvijalo, već i sadašnje situacije na ovim prostorima.

Kanjiža – od turizma do migracija i nazad

Kada se u Kanjiži budu svodili bilansi ovogodišnje turističke sezone svakako će prvo biti konstatovano da su migranti ostvarili više noćenja u parkovima nego turisti u hotelima. Kanjiža je postala jedan od punktova za migrante koji su se uputili na zapad Evrope. Time je ova varoš još jednom suočena sa realnošću savremenog života na periferiji – od uništavanja lokalne industrije preko sve veće materijalne nesigurnosti do koncentracije migracija usled ratova i ekonomske nužde

Nevolje s tržištem umetnosti

Od institucija kulture pa do novouspostavljenih centara kreativne industrije, kao jedan od najvećih problema u pogledu nerazvijenosti lokalne umetničke scene, ističe se nepostojanje umetničkog tržišta. Uspostavljanje istog te uključivanje scene u međunarodne umetničke tokove se postavljaju kao urgentna potreba. Ipak, stvarnost je malo drugačija; usled procesa u kojima država sve više postaje servis krupnog kapitala, dok se usluge javnog sektora komercijalizuju i komodifikuju, sfera umetnosti funkcioniše kao integralni deo tržišta.

Mural kao politika otpora

Angažovanje kolektiva Kurs na lokalnoj kulturno-umetničkoj sceni ukazuje da se i sredstvima poput murala može proizvoditi kritika aktuelne političke i društvene situacije, dominantnog istorijskog revizionizma i artikulacija politike otpora. Štaviše, upućivanje na neophodnost klasne analize unutar sistema umetnosti te promišljanja savremenih proizvodnih odnosa i neizvesnih radnih uslova, neizostavan je korak u takvoj borbi.

Kućni rad je političko pitanje

U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 9. oktobra je otvorena izložba Moja kuća je i tvoja kuća kao zajednički projekat Sarajevskog otvorenog centra i Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena. Kustosica izložbe je Danijela Dugandžić Živanović, a za potrebe izložbe radove su produkovale i izložile umetnice: Adela Jušić i Andreja Dugandžić, Emina Kujundžić, Lana Čmajčanin i Sandra Dukić. U okviru izložbe moguće je pogledati i film Kreše Golika Od 3 do 22 iz 1966. godine koji prikazuje jedan radni dan u životu radnice u bivšoj Jugoslaviji.