Dan zaštite životne sredine u senci vojnih sukoba i energetske krize

Ujedinjene nacije i ekološke organizacije će petog juna obeležiti Dan zaštite životne sredine, upozoravajući na to da vreme za zaštitu života na zemlji čovečanstvu curi kroz prste

„Planeta Zemlja suočava se sa trostrukom krizom: klima se menja prebrzo da bi se ljudi i priroda tome prilagodili, gubitak prirodnih staništa i drugi pritisci prete izumiranjem milionu biljnih i životinjskih vrsta, dok zagađenje nastavlja da ugrožava naš vazduh, zemlju i vodu“, navodi se u objavi Ujedinjenih nacija uoči Dana zaštite životne sredine, koji će se ove godine obeležiti pod sloganom #SamoJednaZemlja (#OnlyOneEarth).

Da bi se klimatske promene, izumiranje vrsta i zagađenje ublažili, treba promeniti našu ekonomiju i društva tako da postanu inkluzivnija, poštenija i povezanija sa prirodom, ocenjuju iz UN. „Moramo  se sa povređivanja planete preorijentisati na njeno lečenje“, apeluje se, i dodaje da praktična rešenja i potrebna tehnologija već postoje, a uz to su i sve pristupačnija.

Dan zaštite životne sredine obeležava se od 1973. godine. Godinu dana ranije, 1972, u Stokholmu je održana Konferencija Ujedinjenih nacija o čovekovoj sredini na kojoj je putem Deklaracije UN o čovekovoj sredini usvojeno 26 osnovnih principa njene zaštite i osnovan Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu – UNEP. „Samo je jedna Zemlja“ je bio i slogan ove Konferencije. Stokholm će ove godine biti domaćin obeležavanja Dana životne sredine, a ugostiti i konferenciju Stokholm+50, koja se održava 2. i 3. juna.

U susret prazniku Ujedinjene nacije naglašavaju da bi u korist ispunjavanja ciljeva Pariskog sporazuma, odnosno da se planeta ne bi zagrejala 1.5°C više od predindustrijskih nivoa, godišnja emisija gasova staklene bašte morala da bude prepolovljena. Ako se to ne desi „izlaganje zagađenju vazduha preko bezbednih granica će se povećati za 50% u narednoj deceniji, a količina plastičnog otpada koji dospeva u vodne ekosisteme gotovo utrostručiti do 2040. godine“, konstatuje se u objavi.

Setimo se da gotovo svi siromašni već dišu preterano zagađen vazduh, odnosno da je 99% svetskog stanovništva u zemljama sa nižim prihodima izloženo aerozagađenju koje prekoračuje granične vrednosti propisane od strane SZO. Takođe, na svetu je od početka veka proizvedena polovina plastike kojom raspolažemo, a čiji ostaci prodiru do najzabačenijih tačaka planete, kao i u naše organizme: čestice mikroplastike detektovane su u krvotoku odraslih, a nedavno i ljudskih fetusa. U istom periodu svetsko more, koje upija više od 90% toplote koju „zarobljavaju“ gasovi staklene bašte, zagrevalo se munjevito, tako da bi mu trebali vekovi da se ohladi čak i kada bi se svo zagađivanje prirode obustavilo ovog momenta.

Uz to, sve su češće naučne procene da je vreme za dostizanje ciljeva Pariskog sporazuma nepovratno izgubljeno. Posvećenost zauzdavanju zagrevanja planete u Parizu je dogovorena 2015, kada je prosečna svetska temperatura prvi put prešla jedan stepen iznad nivoa iz devetnaestog veka. Sedam godina kasnije, investicije u energetsku tranziciju su tri do šest puta manje nego što je potrebno da bi se globalno zagrevanje do 2030. ograničilo na 2°C, stoji u najnovijem, aprilskom izveštaju Međunarodnog panela za klimatske promene (IPCC).

Ujedinjene nacije navode da su za opstanak planete važne svakodnevne odluke pojedinaca, ali istovremeno naglašavaju da su ključne oblasti u kojima treba da dođe do promena energetika, privreda, globalno trgovanje i saobraćaj i zaštita biodiverziteta. A na njih, priznaje UN, mogu uticati samo veći entiteti: nacionalne i subnacionalne uprave, finansijske institucije, preduzeća, međunarodne i druge organizacije „koje raspolažu sa moći da menjaju pravila, daju okvir našim stremljenjima i otvore nove horizonte“.

Ujedinjene nacije proteklih godina sve glasnije ukazuju na to da teret ekološke krize nesrazmerno nose siromašne zemlje i siromašni delovi društva i zagovaraju veće učešće bogatih zemalja i entiteta u njenom zauzdavanju.  Kako se naglašava u trećem delu Šestog izveštaja IPCC-a, tzv. „atlasu ljudske patnje“ koji je objavljen krajem februara 2022, ogromne su razlike između malog dela čovečanstva koji ima resurse da preživi nestabilnu proizvodnju hrane, opasne vrućine i podizanje nivoa mora i ugroženije većine. U zemljama ranjivim na klimatske promene je tako u proteklih deset godina čak petnaest puta više ljudi stradalo od poplava, suša i oluja nego u zemljama koje IPCC vodi kao „sigurne“. Međunarodni panel za klimatske promene UN se u radnoj verziji prethodnog dela izveštaja založio i za odustajanje od kapitalističkog, ekstraktivističkog modela privrede, konstatujući da je on neodrživ.

A šta, u međuvremenu, rade moćni? Umesto da „menjaju pravila igre“, moćni su sve zaokupljeniji istim Monopolom i Rizikom, sa sve većim ulozima. Glasove brojnih izveštaja i apela objavljivanih pred Stokholm+50 zaglušile su vesti koje se tiču rata u Ukrajini i narastajuće energetske krize, a strahovanja od dugoročnog zagrevanja planete na severnoj hemisferi je smenila panika pred nastupajućom zimom. Evropa, tako, reaktivira termoelektrane na ugalj, naftaši se upliću i u zvanične planove o energetskoj tranziciji, a korporacije sa sredstvima većim od najvećih svetskih ekonomija, poput BlackRocka, Vanguarda i State Streeta, nastavljaju da, blokirajući odluke koje bi mogle uticati a ublažavanje klimatskih promena u kompanijama u kojima poseduju deonice, neometano profitiraju od ljudske – i patnje planete.

I.K.  

Prethodni članak

Održan jednosatni protest ispred kapije Fijata: „Ako ne budemo zadovoljni od utorka kreću masovni protesti“

Intervju sa Srđanom Kečom: Šta gradi jedno društvo bez uverenja, bez projekata, bez vere u bolje sutra?

Sledeći članak