Pandemija COVID-19 produbljuje stare i stvara nove nejednakosti u zdravlju

Podaci nesumnjivo pokazuju da negativne posledice globalne zdravstvene i prateće ekonomske krize nisu ravnomerno raspoređene među članovima društva i da su najteže pogodile najmarginalizovanije kategorije stanovništva.

U nedavno objavljenoj publikaciji pod nazivom ,,Stare i nove nejednakosti u zdravlju tokom pandemije COVID-19’’ koja je besplatno dostupna na sajtu fondacije Rosa Luxemburg, osvetljeni su glavni izvori nejednakosti u zdravlju tokom pandemije u globalnom i lokalnom kontekstu, sa posebnim fokusom na pitanje pravičnosti kada je reč o zaštiti zdravlja stanovništva.

Zahvaljujući medicinskim dostignućima tokom dvadesetog veka, antibiotici i vakcine su ušle u masovnu upotrebu, životni vek je produžen, a brojne zarazne bolesti danas se smatraju iskorenjenim iz većeg dela sveta. Međutim, očito je da progres ostvaren na polju unapređenja zdravlja nije pravično i ravnomerno raspoređen između globalnog Severa i globalnog Juga.

Uzmimo za primer očekivano trajanje života, kao jedan od najočiglednijih pokazatelja nejadnakosti u zdravlju. Očekivano trajanje života na rođenju u Centralnoafričkoj Republici iznosi samo 53 godine, a u Japanu – 84 godine.

Osim na globalnom nivou, nejednakosti su vidljive i u okviru pojedinačnih zemalja, pa je tako u Srbiji prosečan životni veka Roma i Romkinja za 5 do 20 godina kraći nego u većinskoj populaciji.

Pandemija COVID-19 je još jednom ogolila postojeće društvene nejednakosti, ali je takođe i doprinela njihovom produbljivanju na globalnom nivou. Broj preminulih od koronavirusa je za samo dve godine dostigao 6.6 miliona.

Nasuprot uobičajenom mišljenju da pandemija sve izjednačava jer ,,bolest ne bira’’, vrlo brzo se pokazalo da su određene društvene grupe bile posebno ranjive, kako na rizik od obolevanja, razvijanja teže kliničke slike i smrtnog ishoda, tako i na šire negativne posledice koje je pandemija izazvala u različitim domenima društvenog života.

S obzirom da je pandemija, osim direktnih posledica po zdravlje, prouzrokovala i druge propratne probleme kao što su preopterećenost zdravstvenog sistema, porast incidencija mentalnih oboljenja, porast stope nezaposlenosti i osiromašenje stanovništva, otvara se i pitanje ,,viška smrtnosti’’ koji je potencijalno mogao biti predupređen drugačijom reorganizacijom društva za vreme zdravstvene krize. Prema procenama Svetske zdravstvene organizacije ,,višak smrtnosti’’ je tokom 2020. i 2021. godine iznosio između 13,3 i 16,6 miliona.

Siromaštvo je u velikoj meri uticalo na zaoštravanje nejednakosti u zdravlju, jer ne samo što su siromašni ljudi dočekali pandemiju sa generalno lošijim zdravljem, već su i neadekvatni životni uslovi u depriviranim sredinama višestruko povećavali rizik od infekcije virusom zbog prenaseljenosti domaćinstava, ali i ograničenog pristupa čistoj vodi, sanitarnim i zdravstvenim uslugama.

Osim toga, u Srbiji su efekti ekonomske krize koja je pratila zdravstvenu najteže pogodili upravo one grupe stanovništva koje su i pre pandemije bile najranjivije, a to su radnici u neformaloj ekonomiji, mali poljoprivrednici, porodice sa decom, samohrani roditelji, deca, starije osobe i stanovnici neformalnih naselja (naročito romska populacija).

Zbog toga se procenjuje da bi u Srbiji broj novoosiromašenih u godinama koje dolaze mogao dostići između 125,000 i 327,000.

U cilju sprečavanja širenja epidemije koronavirusa, većina zemalja je u nekom trenutku uvela preventivne mere ograničenja kretanja stanovništva i socijalnog distanciranja, što je dovelo i do ekspanzije ,,rada od kuće’’.

Važno je istaći da ova opcija nije postojala za radnike i radnice u esencijalnim oblastima rada, zbog čega je mogućnost ,,rada od kuće’’ takođe predstavljala liniju društvenog raslojavanja tokom pandemije.

Zaposleni u esencijalnim oblastima rada imali su manje razloga da strahuju od gubitka posla, ali su u isto vreme bili izloženi većem riziku od zaražavanja virusom i dodatnim izvorima stresa.

Povećanom riziku od infekcije naročito su bile izložene žene koje, globalno posmatrano, čine oko 70% zaposlenih u zdravstvu i u drugim oblastima esencijalnog rada. Podaci takođe ukazuju na to da je opterećenje žena neplaćenim kućnim radom oko održavanja domaćinstva i brige o deci tokom pandemije bilo u značajnom porastu, ali i da je istovremeno došlo do intenziviranja pojave porodičnog i partnerskog nasilja.

Uvođenje policijskoj časa u Rebublici Srbiji, posebno se negativno odrazilo na fizičko i mentalno zdravlje starijih osoba za koje su bile predviđene najrestriktivnije mere.

Najveći stepen izolacije doživeli su korisnici i korisnice usluga domova za stare, gde su posete članova porodice u više navrata bile potpuno obustavljene. Imajući u vidu da oko 43% starijih osoba u Srbiji ne koristi internet, za mnoge od njih nije postojala mogućnost da nedostatak društvenih interakcija nadomeste putem savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija.

Sve navedeno uslovilo je niz problema kada je reč o mentalnom zdravlju osoba starije životne dobi, uključujući znatno veću učestalost depresije i povećanje stope samoubistva u odnosu na ostatak populacije, o čemu smo i ranije pisali na Mašini.

Konačno, nejednakosti u zdravlju ispoljile su se i kroz nejednakosti u pristupu preciznim i pouzdanim informacijama od značaja za očuvanje zdravlja tokom pandemije. Činjenica je da se paralelno sa pandemijom virusa odvijala i takozvana ,,infodemija’’, odnosno epidemija falsifikovanih informacija koje su pospešivale strah kod stanovništva i otvorile prostor za razvoj brojnih teorija zavere.

Opiranje stanovništva preventivnim merama, a naročito vakcinaciji, posledica je širenja dezinformacija, niske zdravstvene i digitalne pismenosti, ali i nedovoljnog poverenja u medicinsku struku i državne institucije. Osim toga, nepoverenje u mere prevencije i verovanje u pogrešne informacije bilo je zastupljenije upravo u onim delovima populacije koji i inače nisu imali jednake mogućnosti da poštuju propisane mere, što je dodatno produbilo nejednakosti u zaražavanju i umiranju od koronavirusa.

Prethodni članak

Šta će država odgovoriti sekretarijatu Bernske konvencije?

Jelena Vidanović: Naš cilj je formiranje socijalnih zadruga za veliki broj ljudi koji su sada na „na ulici”

Sledeći članak