Doplgenger: Fragmenti boljeg života

„Neimenovani fragmenti“ je istraživački projekat na kojem umetnički duo Doplgenger (Isidora Ilić i Boško Prostran) rade od 2011. godine, a koji se bavi manipulacijom medija. U pitanju je serija video radova u kojima je sadržan niz zapažanja i iskaza umetnika o dešavanjima koja su obeležila istoriju Jugoslavije u periodu od 1980. do 2000. godine. Oni eksperimentišu medijskim slikama koje su nam svima jako dobro poznate, poput snimaka iz čuvene serije „Bolji život“ ili takozvanog „događanja naroda“ na Gazimestanu iz 1989. godine i uz pomoć fimske montaže naglašavaju momente koji su potisnuti ili su se nalazili u pozadini, a koji su značajni zbog razumevanja, ne samo raspada Jugoslavije i šireg konteksta u kojem se ono odvijalo, već i sadašnje situacije na ovim prostorima.

Nevolje s tržištem umetnosti

Od institucija kulture pa do novouspostavljenih centara kreativne industrije, kao jedan od najvećih problema u pogledu nerazvijenosti lokalne umetničke scene, ističe se nepostojanje umetničkog tržišta. Uspostavljanje istog te uključivanje scene u međunarodne umetničke tokove se postavljaju kao urgentna potreba. Ipak, stvarnost je malo drugačija; usled procesa u kojima država sve više postaje servis krupnog kapitala, dok se usluge javnog sektora komercijalizuju i komodifikuju, sfera umetnosti funkcioniše kao integralni deo tržišta.

Mural kao politika otpora

Angažovanje kolektiva Kurs na lokalnoj kulturno-umetničkoj sceni ukazuje da se i sredstvima poput murala može proizvoditi kritika aktuelne političke i društvene situacije, dominantnog istorijskog revizionizma i artikulacija politike otpora. Štaviše, upućivanje na neophodnost klasne analize unutar sistema umetnosti te promišljanja savremenih proizvodnih odnosa i neizvesnih radnih uslova, neizostavan je korak u takvoj borbi.

Angažovanje kolektiva Kurs na lokalnoj kulturno-umetničkoj sceni ukazuje da se i sredstvima poput murala može proizvoditi kritika aktuelne političke i društvene situacije, dominantnog istorijskog revizionizma i artikulacija politike otpora. Štaviše, upućivanje na neophodnost klasne analize unutar sistema umetnosti te promišljanja savremenih proizvodnih odnosa i neizvesnih radnih uslova, neizostavan je korak u takvoj borbi.

Koliko politike? Angažovana umetnost u reakcionarnim vremenima

U okviru projekta Kritička mašina u decembru 2014. godine održano je predavanje Koliko politike? Angažovana umetnost u reakcionarnim vremenima Vesne Vuković. U izlaganju se razmatra pozicija umetnosti u današnjoj društvenoj konstelaciji, kako u proizvodnim odnosima, tako i u njihovoj ideološkoj reprodukciji. Autorka se osvrće na odnos umetnosti i političkih pokreta, odnosno na činjenicu da umetnost u trenutku slabljenja levice ili njenog rastakanja u niz mikropolitičkih formacija sve intenzivnije preuzima političku agendu, i dodatno na pitanje aktivističkog delovanja koje preuzima umetničke formate.