„Cela konferencija je, u svom najvećem delu, sporna od prve rečenice predsednika koji događaj karakteriše i pravno kvalifikuje kao teroristički napad. On ostavlja prostora da se možda pravosudni organi neće složiti sa tom njegovom kvalifikacijom, ali je važno naglasiti da predsednik kao ni bilo ko drugi nema ovlašćenja i ne sme da se meša u istrage koje su u toku”, navodi Kristina Obrenović iz organizacije Partneri za demokratske promene i dodaje da se ovakvim istragama ometa nezavisnost pravosuđa.
Pravnik i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić navodi da je jedino nesporno da je krivično delo počinjeno, odnosno da je upotrebljeno vatreno oružje i da je neko povređen, a da je sve drugo, pogotovo intervencija izvršne vlasti u ovom postupku, neobično, loše i štetno. On dodaje da je sporno i to što je vlast iznela informacije iz postupka koje ne bi smela ni da poseduje.
„Takav odnos objektivno ugrožava tok postupka. Objavljivanje snimka – za koji je potpuno nejasno u koje svrhe je snimljen i pod kojim okolostima – u toj fazi postupka, a i generalno, nije opravdano i kontaminira postupak”, zaključuje Šabić.
„Uzimanje izjava od aktera događa nije nešto što treba da se nađe u javnosti niti predsednik ima ovlašćenja da kaže ‘ovo prosledite medijima’”, navodi pravnica Kristina Obrenović i dodaje da bez obzira na to što je osumnjičeni u izjavi koja je objavljena rekao da je počinio krivično delo, pretpostavka nevinosti i dalje treba da se poštuje.
Predrag Petrović iz BCBP-a ističe da je neubičajena praksa da policija snimljenu izjavu osumnjičenog prosledi medijima, ali da je policija u poslednjih nekoliko meseci ‘instrument represije’.
„Postalo je, zapravo, uobičajeno u Srbiji u poslednjih nekoliko meseci kada je policija postala instrument režima. U tim obraćanjima se postavlja – ne samo kao instrument represije – nego je postala i instrument propagande vlasti. To svakako ne spada u profesionalno postupanje policije”, zaključuje Petrović.
Pored kršenja pretpostavke nevinosti i paušalne procene krivičnog dela, odnosno mešanja izvršne vlasti u rad pravosuđa, na spornoj konferenciji primećeno je i kršenje Zakona o zaštiti podataka, na šta ukazuje pravnica Kristina Obrenović iz organizacije Partneri za demokratske promene.
„Od imena i prezima osumnjičenog, imena i prezimena oštećenog, odnosno žrtve, zatim podatke o tome gde je lice koje je pucalo radilo, da je penzioner, gde živi, pa zatim podaci o oštećenom, uključujući to kako mu se zove čerka – sve su to podaci koji ne treba da budu javno dostupni”, navodi Obrenović.
Pojačana retorika vlasti pred 1. novembar
O terorističkom aktu vlast nije govorila samo danas, već i danima unazad, aludirajući na to da će protest koji je najavljen za 1. novembar biti nasilan. Nakon događaja ispred Narodne skupštine danas i predstavnici izvršne vlasti, a i prorežimski mediji nagoveštavali su da je počinilac ovog dela ‘blokader’ ili da je, barem, bio inspirisan porukama građana i studenata koji protestuju.
Neobično je, ukazuje Rodoljub Šabić, i to što je ministar zdravlja Zlatibor Lončar preneo poruke povređenog, a nejasno je kako je mogao toliko dugo da razgovara s čovekom koji krvari i koji treba da je na operacionom stolu. On smatra da je i u govoru Lončara bilo mnogo insinuacija u kojima se pominju i eventualni inspiratori za ono što se desilo.
Vlast na sve što se dešava umesto institucionalnim putem i argumentima, odgovara nuđenjem teorija zavere, a u cilju mobilizacije svojih glasača, smatra Petrović. On navodi da ovako pojačana retorika ima veze sa najavljenim protestom 1. novembra u Novom Sadu.
„Vlast koristi svaku priliku da prikaže sebe kao žrtvu, i to ne bilo kakvu žrtvu, nego žrtvu najgoreg i najopasnijeg nasilja, kao što je terorizam, a drugu stranu kao nasilnu i ne samo nasilnu, nego da prikaže da oni, zapravo, postupaju kao teroristi. Sad se ukazala prilika – da li je ona namerno ili se slučajno stvorila tu, nebitno je”, navodi Petrović i dodaje da se sve stavlja na teret opoziciji i studentskom pokretu kroz direktne napade ili insinuacije.
„Za vlasti je neophodno da ima konstantno neko nasilje kako bi imala argumentaciju i municiju za napad na drugu stranu i kako bi zapravo opravdala neko buduće nasilje i buduće represivne mere koje može primeniti prema svojim protivnicima”, zaključuje Petrović.
D.S.