Kantar nikada nije bio na dnevnom redu Komisije za spomenike i imena ulica, tvrdi istoričar umetnosti i gradski odbornik Branislav Dimitrijević iz Zeleno-levog fronta (ZLF), koji je član te Komisije, zbog čega smatra da je podignut kao neka vrsta divlje gradnje.
„Objekat je i simbolički pogrešan, a naravno, s druge strane, još je jedan primer potpune netransparentnosti ulaganja novca i načina na koji se podižu nekakva obeležja po gradu”, navodi on.
Podsećamo, gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić ranije je predlagao da se na Terazijama podigne spomenik Dragoljubu Draži Mihailoviću, vođi Jugoslovenske vojske u otadžbini u Drugom svetskom ratu, što je izazvalo negodovanje dela javnosti.
On je pre nekoliko meseci, zatim, najavio, „iznenađenje” na Terazijama, zbog čega se spekulisalo da će tu biti podignut spomenik.
Odbornik Stefan Simić iz Pokreta slobodnih građana (PSG) kaže da ga je iznenadilo to što ljudi uopšte obraćaju pažnju na ovo jer, kako kaže, spomenik Draži Mihailoviću nije mogao biti postavljen jer Komisija za spomenike i ulice nije dala odobrenje za tako nešto.
Čak su, navodi, i odbornici Srpske napredne stranke (SNS) ostali uzdržani na taj Šapićev predlog, pa podršku nije imao ni u svojoj stranci ni od koalicionih partnera.
Ovo je, smatra, „bacanje prašine u oči građanima”, da se ne bi pričalo o realnim problemima.
„Danas je 30. jun, mi na današnji dan u polovini gradskih i prigradskih opština nemamo regularno snabdevanje, ne samo pijaćom vodom, već i tehničkom vodom. Mi u ovom trenutku imamo vrtiće koji imaju problem sa rashlađivanjem prostora u kojem borave deca. Mi u ovom trenutku imamo problem da curi kanalizacija na desetinama mesta u gradu Beogradu”, navodi Simić.

Terazije dobile ime po vodotornju, ne po vagi
Istoričar umetnosti i odbornik u Skupštini grada Beograda Branislav Dimitrijević, takođe, smatra da je u pitanju spin, ali dodaje da se i time treba baviti kada se nešto može naučiti iz toga.
„Ako su Terazije dobile ime po vodotornju koji se tu nalazio i odakle se u dva pravca slivala voda i tako dalje, to nas dobro može podsetiti da u ovom trenutku, i po ovoj vrućini, delovi Beograda nemaju vodu, mnogi delovi Beograda nemaju kanalizaciju. Kao što je poznato, pucaju cevi, voda umesto da je u cevima, nalazi se na ulicama”, navodi on.
Simić dodaje da u Beogradu postoji problem i sa javnim prevozom koji je, kako kaže, nepouzdan i koji ne dolazi na vreme, a pominje i table koje treba da pokazuju vreme pristizanja prevoza, a koje, neretko, ne daju tačne informacije.
Podseća i na radove u Bulevaru kralja Aleksandra, za koje, kako kaže, građani nisu bili obevešteni o tome kad počinju i kad se završavaju.

„Čitav je niz problema u gradu Beogradu, tako da je trenutno to što Šapić ne poznaje istoriju i stavio je kantar tamo kod Terazijske česme, misleći da su Terazije po tome dobile naziv, trenutno najmanji problem”, zaključuje on.
„Nikome nije bolje zbog toga što su postavljene terazije, samo bačena prašina u oči“
Istorijat naziva Terazija treba povezati sa sadašnjošću, navodi istoričar umetnosti Dimitrijević, i sa, kako kaže, „činjenicom da živimo u gradu koji ima problem sa vodom i kanalizacijom, u gradu gde nema prečistača otpadnih voda i u gradu gde, naravno, svakodnevno nestaje zelenilo, sve izlazeći u susret privatnom interesu”
„Ja verujem da je Šapić, i ovim projektom, nekome izašao u susret”, zaključuje Dimitrijević i dodaje da misli da je u pitanju neki „dil”, odnosno da je Šapić, kako kaže, „nekome nešto obećao”.
„Šapić je pretio građanima Beograda da će tu biti nekakvo veliko iznenađenje, pa se spekulisalo da bi to možda mogao da bude opet Draža Mihailović, ali očigledno vrednosti za taj materijal nije bilo dovoljno da se to izvede, pa se bronza se pretopila u nešto drugo”, smatra Dimitrijević.

Prioritetnije bi, navodi odbornik Simić, bilo da se novac potrošen na taj eksponat opredelio za, na primer, pomoć porodici u Velikoj Krsni, selu u kom imaju problema sa vodom i u kom je, kaže, potrebno da se izgradi cevovod u dužini od petsto metara.
„Vrlo je svrsishodnije bilo da se taj novac prebaci za nešto što će građanima sutra, kad se probude, bilo kom građaninu Beograda, reći: ‘Moj kvalitet života u ovom gradu ili u ovoj opštini grada Beograda je bolji nego što je bio juče’. Nikome nije bolje zbog toga što su vam terazije postavljene na onom mestu, već je samo bačena prašina u oči da mi ceo dan pričamo o tome, a ne pričamo o realnim problemima koje ima grad Beograd”, zaključuje Simić.
D.S.


