
Novinari portala Karmina prate položaj radništva u Slovačkoj, a radnice i radnici iz Srbije mogu da ih kontaktiraju preko adrese info@karmina.red. Prenosimo, skraćeni intervju, s jednim radnikom iz Srbije koji govori o svom iskustvu boravka i rada u Slovačkoj.
Tekst je prvobitno objavljen na portalu Karnina.
U nedavnom trodelnom serijalu članaka smo se bavili migracijom radnika u potrazi za poslom. Danas ova tema rezonuje i u vezi sa trenutnim pripremama za štrajk u trnavskoj fabrici PSA u kojoj je zaposleno na stotine srpskih radnika. Čini se da će u narednom periodu pitanje migracije biti ključno. Priliv radnika iz inostranstva može firmama da posluži kao izvor jeftine radne snage ali takođe i kao instrument strategije „zavadi pa vladaj“. Ako im to dozvolimo i ako na to budemo gledali kao i domaći, slovački radnici – završićemo na strani gubitnika, zajedno sa našim kolegama iz inostranstva.
Na drugoj strani, u problematiku migracije se možemo uključiti i aktivno. To bi značilo pokušati ujediniti se sa radnicima iz inostranstva i zajedno sa njima se uključiti u borbu za bolje uslove rada za sve. Ovaj put je znatno teži i sadrži mnogo prepreka. Neke od njih su i jezička barijera kao i nedostatak informacija o uslovima u kojima Srbi, Rumuni ili Ukrajinci rade.
Zbog toga nam je jako drago što našim čitateljkama i čitaocima možemo da ponudimo intervju sa Urošem, mladim srpskim radnikom iz Vojvodine koji je radio u Slovačkoj. U razgovoru nam približava neke od razloga koji motivišu njegove sugrađane u potrazi za poslom u Slovačkoj, a takođe i opisuje specifične situacije koje ih ovde čekaju. Osim obaveznog prekovremenog rada i nepostojeće zdravstvene zaštite sreo se i sa predrasudama domaćih radnika kao i sa policijskom represijom.
Koje poslove si radio i čime si se bavio pre dolaska u Slovačku?
Bilo je tu svake vrste sezonskih poslova: njiva, građevina i tako dalje. Uz to sam takođe honorarno radio prišivače i crteže po narudžbini, što i dalje radim.
Koja je prosečna plata u regionu gde živiš?
Prosečna radnička plata ne iznosi više od 250 do 300 evra. Međutim, vrlo je teško uopšte doći do posla. Stopa nezaposlenosti je velika, tako da mnogi ljudi odlaze u inostranstvo u potrazi za poslom.
Koji je bio glavni razlog zbog kog si odlučio da radiš u Slovačkoj?
Leto te godine sam radio sa drugom koji je već bio u Slovačkoj i rekao da je bilo super, da je dobra zarada, da su smeštaji odlični i da bi otišao ponovo, pa sam rekao sebi što ne bih iskusio takvu milinu od posla! (Smeh.)
Zašto baš Slovačka, kad su plate mnogo bolje na primer u Austriji?
Naravno, postoje ljudi koji odlaze da rade u Englesku, Nemačku, Irsku ili Sloveniju. Ali Slovačka je, takoreći, bila i ostala popularna jer je u Srbiji jedno vreme veliki uticaj imao dotični slovački „kriminalac“ koji je u Srbiji otvarao agencije za zapošljavanje preko kojih je nudio posao u Slovačkoj. Agencije su zatvarane u više navrata, ali sam saznao da mnoge i dalje postoje i dosta ljudi traži posao baš preko ovih agencija. Što se tiče ostalih zemalja EU, može se reći da one nisu toliko dostupne kao Slovačka zbog EU pasoša i ostale dokumentacije. Za rad u Slovačkoj je potrebno minimum dokumentacije, možda zato što i nije sve po zakonu.
Kako si ti došao u Slovačku?
Došao sam preko najpoznatije srpske agencije, kao što i većina radnika iz Srbije dolazi.
Da li si dobio radnu vizu? Da li ti je bila potrebna neka posebna dokumentacija?
Vizu nisam dobio, zato sam i mogao da radim samo tri meseca. Što se dokumentacije tiče, bio je potreban svega pasoš, potvrda o nekažnjavanju i negativni rezultati testa na hepatitis A i B.
Gde si radio u Slovačkoj?
Radio sam u Samsungovoj fabrici u Voderadima, na poziciji repair set.
Da li je ovaj posao odgovarao tvom obrazovanju ili prethodnim radnim iskustvima?
U suštini baš i ne, ali poslovi su uglavnom jednostavni toliko da bi osoba koja nikad nije videla ništa slično mogla momentalno krenuti sa poslom. Mada na početku sam bio na poziciji koja mi se nije svidela, ali sam bio dosta uporan da se prebacim posle vrlo kratkog vremena na repair set gde mi se zapravo i svideo posao. Kada bih se vratio tamo, definitivno bih se ponovo borio za to mesto.
Gde si bio smešten?
Bio sam smešten u staroj zgradi Zipp u industrijskoj zoni Bratislave, koja je obnovljena i pretvorena u hostel.
Koliko si zarađivao u Samsungu?
Mesečna plata je trebalo da iznosi oko 700 evra. Naravno, to nije bilo tako. Agencija je uvek imala neke nove, neočekivane troškove. Iz agencije su nam samo rekli – Ovo se skida, a bogami i ono drugo. Tako da smo na kraju ostajali sa približno 500 evra.
Da li si imao pravo na neke bonuse na poslu? Na primer bonus za efikasnost?
Bonus bi trebalo da iznosti oko 25% od gorenavadene sume. To je bonus za redovan dolazak. Osim toga je trebalo da dobijamo i 10% od agencije. Ja sam takođe imao pravo i na bonus za radnika na repair setu, jer radim težak posao. Naravno, ništa od toga nisam dobio, kao ni tih 10% od agencije.
Kako je bilo organizovano radno vreme? Koliko sati dnevno si obično provodio na poslu?
Radilo se šest dana u nedelji i postojale su dve smene – jutarnja i popodnevna. Četiri dana smo radili po deset sati, a dva dana po osam sati. Naravno, pauza nam nije bila plaćena tako da smo zapravo za vreme osmočasovnog radnog vremena provodili devet sati u firmi, a za vreme desetočasovnog radnog vremena jedanaest sati.
Da li je jezička barijera predstavljala problem za srpske radnike?
To je zapravo jedan od najvećih problema. Na poslu to i nije veliki problem, jer je većina radnika zapravo iz Srbije, a i neki lideri odlično pričaju srpski. Problemi u stvari nastaju u raznim institucijama i naročito u smeštaju. U nekim situacijama se Slovaci uopšte ne trude da tu jezičku barijeru prevaziđu. U takvim situacijama onda dolazi do problema i nesporazuma, koje za posledicu mogu imati i izbacivanje ljudi iz hostela, što se desilo meni. Ove probleme u komunikaciji rešava policija, što je potpuno nepotrebno. Da smo se razumeli sa zaposlenima u smeštaju, najverovatnije ne bismo bili izbačeni iz istog.
Da li su postojale neke razlike u podeli rada između slovačkih i stranih radnika?
Što se tiče podele rada, tu nema velikih podela. Radili smo obično na istim pozicijama kao i domaći radnici. A što se tiče prekovremenog rada, bilo je par slučajeva kada sam primetio da nekoliko slovačkih radnika fali. Naravno, ima i takvih koji ostanu. Subotom sam takođe primetio da ima manje Slovaka. Kakogod, mi strani radnici svakako nismo bili u prilici da biramo – 3 izostanka i sledi nam otkaz.
Kako to misliš? Prekovremeni rad bi trebalo da bude na dobrovoljnoj bazi. Da li to znači da si automatski dobio otkaz ako tri puta nisi došao na prekovremeni rad? To znači da je prekovremeni rad zapravo bio obavezan?
Da, prekovremeni rad je zapravo bio obavezan, nismo imali izbora. Ko je hteo da ostane da radi u Slovačkoj, morao je raditi prekovremeno, kao i svake subote.
Kakva je situacija sa zdravstvenim osiguranjem i sa pristupom zdravstvenoj zaštiti što se tiče stranih radnika?
Ovo je odlično pitanje. O zdravstvenoj zaštiti ću reći samo ovo: jedno jutro oko pola pet smo se spremali za posao. Jedan čovek je morao da požuri da ne bi zakasnio na autobus za posao, pa je trčao. U toj žurbi je naišao na rupu u betonu u koju je upao. Slomio je butnu kost. Šta se s njim desilo? Poslali su ga odmah kući u Srbiju, autobusom. Čovek je putovao osam sati autobusom do Srbije. Mislim da ne treba da kažem više ništa.
Da li si nekada za vreme boravka u Slovačkoj bio bolestan i u nemogućnosti da radiš?
Jednom mi se desilo da sam dobio stomačni virus i stvarno nije bilo šanse da budem u pogonu 9 sati. Njih to nije mnogo zanimalo tako da sam ipak morao da odem do firme da bih uzeo opravdanje za taj dan i da bi se uverili da sam stvarno bolestan. Međutim, to baš i nije pomoglo jer mi se i sa opravdanjem taj izostanak ubrajao u neopravdane.

Da li se radnici iz Srbije često susreću sa predrasudama ili nekim oblikom rasizma?
Da. To je jedan od većih problema i prilično sam siguran da to nije samo moje iskustvo. Najgore je što se to dešava bilo kad i bilo gde – na poslu ili u smeštaju. Sa jedne strane mi, radnici iz Srbije, Rumunije, Ukrajine, a sa druge oni, Slovaci. Slovaci su na nas gledali sa nekom dozom netrpeljivosti. Možda zato što smo im konkurencija, neki drugi razlog u tome ne vidim, osim možda nacionalizma, koji je čista glupost.
Da li si bez obzira na to uspeo da uspostaviš neke bliže kontakte i sa slovačkim kolegama, možda i sa drugim Slovacima?
Uglavnom sam se najviše družio sa ljudima iz Srbije jer smo zajedno radili i bili smešteni zajedno, tako da smo provodili najviše vremena zajedno. Međutim, upoznao sam i mnoge Slovake. I dan danas sam u kontaktu sa dvoje ljudi sa posla, koji su Slovaci.
Da li si se na poslu sreo sa radom sindikata?
Ne.
Da li vidiš neku mogućnost samoorganizovanja radnika iz Srbije za bolje radne uslove?
Mislim da firma spolja sve maskira tako da izgleda kao da ne može bolje. Takođe mislim da je mali broj nas koji bismo uopšte priznali situaciju onakvu kakva jeste i suočili se sa nepravdama koje doživljavamo. To je jedan zatvoren krug: radnici dolaze, rade u lošim uslovima, žale se, ali ne preduzimaju ništa. Uskoro se vrate kući, a umesto njih dolaze novi, koji preživljavaju to isto. Jednostavno, posle puno sati provedenih na poslu, radnih vikenda i prekovremenog rada ljudi nemaju snage ni volje za uključivanjem u takve aktivnosti, uključujući i rad sindikata.
Kada pogledaš na sve, da li misliš da si zaradio dovoljno da možeš da kažeš da ti se boravak u Slovačkoj isplatio?
Ne bih rekao da se ceo boravak isplatio. Mnogo je to sati provedenih na poslu, a i mnogo muke i pored posla. Mislim da takve stvari mnogi ljudi ne bi radili ni za tri puta više para, kamoli za platu koju smo mi dobijali.
Da li bi voleo da se vratiš?
Naravno, ako postoji neka dobra ponuda. Osim što ne bih više ništa prepuštao agencijama, nego bih došao sam.
Šta misliš, kako ljudi iz Srbije koji dolaze ovde da rade doživljavaju Slovačku? Šta bi im preporučio?
Mislim da su pre neko vreme mislili da je to veoma dobra prilika kako da zarade novac i obezbede sebi finih par meseci života nazad u Srbiji. To je nekad možda i bilo tako, ali danas više ne. Mislim da je najveći problem u agencijama koje su krenule sa prevarama i sa uzimanjem velikog novca. Velika većina ljudi je shvatila da očigledno više ne vredi ići u Slovačku. Preporučio bih ljudima da, ako već žele posao u Slovačkoj, odu direktno u firmu da se raspitaju o tome, tako će proći najbolje.
Kako bi po tvom mišljenju trebalo da se promeni pristup „domaćih“ prema „strancima“? U čemu bi trebalo da budu drugačiji?
Najjednostavnije, trebalo bi da otvore um i rašire horizonte. Takođe ne treba suditi čoveku na osnovu njegove nacionalnosti pre nego što ga upoznate kao čoveka. Nacionalnost je laž i ne čini čoveka. Mislim da kada bi svako razmislio na taj način ne bi bilo ovoliko predrasuda. Kada bi svako dozvolio da im pokažem kakav sam čovek, a ne kakav sam „Srbin“, da bismo se jako dobro razumeli. Jer, uostalom, ne razlikujemo se toliko uopšte.