Studentkinje koje stanuju u studentskom domu Vera Blagojević 2 u Beogradu prijavile su ozbiljne pretnje po sopstvenu bezbednost, objavili su 12. avgusta na svojoj Instagram stranici „Studenti u blokadi“. Prema rečima studentkinja, nepoznati muškarac je upao kroz prozor koji nema rešetke, ušao u sobu i stavio jednoj studentkinji ruku na usta, kao i da ih je danima pre toga nepoznat stariji muškarac posmatrao kroz prozore sa providnim zavesama.
Na istoimenom profilu navode da, nakon što su slučaj prijavile, od nadležnih su dobile odgovor da „ne mogu da garantuju bezbednost u Beogradu“ i da ne mogu da obezbede ni neprozirne zavese.
Dokle će se bezbednost studenata tretirati kao luksuz, a ne kao najosnovnije pravo? To pitaju oni, a odgovore smo potražili i mi od Poverenice za ravnopravnost kao i od organizacije Autonomni ženski centar. Odgovore smo pokušali da dobijemo i od korisnica studentskog doma Vera Blagojević 2, međutim, ni jedna se nije osećala sigurno da ovaj slučaj komentariše javno.
Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra smatra „da je važno izvršiti pritisak na studentske domove da makar minimalno unaprede infrastrukturu i mere zaštite za studentkinje i studente. Oni jesu odgovorni za to i u njihovoj je nadležnosti da to učine. Iako je jasno da sada već kasne, to je minimum koji bi trebalo da učine. U suprotnom postaju saučesnici u nasilju koje se dešava studentkinjama“, i dodaje da bilo kakav vid nasilja nad devojkama i ženama ne poznaje prostor i vreme kao prepreku već da se ono dešava svuda – i u javnim i u privatnim prostorima, uključujići i mesta gde bi nužno trebalo da su bezbedne poput medicinskih i obrazovnih ustanova, pa i studentskih domova.
„Zato ovaj slučaj ne čudi, ali izaziva veliku zabrinutost, posebno u okolnostima gde su studentkinje u prvim redovima borbe protiv represivnog režima. Nemamo dokaze da su te situacije povezane, ali ne isključujemo mogućnost da je ovo još jedan vid pokušaja zastrašivanja i ućutkivanja studentkinja“, objašnjava Pavlović.
Osim medija i javnih kanala studenata/kinja na društvenim mrežama, niko se nije oglasio pa ni MUP. Iz AŽC-a navode da i ne čudi izostanak reakcija, ali da za mnoge devojke koje su to doživele, a posebno ako je praćeno nekim vidom proganjanja, kao što deluje da je ovde slučaj, ono može ostaviti velike posledice.
„Može uticati na naše svakodnevno kretanje i unutrašnje strahove prouzrokovane osećajem nebezbednosti, što sa sobom može povući i smanjenje funkcionalnosti u svakodnevnim aktivnostima. U ovom momentu nemam informaciju o tome da li se neka od devojaka obraćala Autonomnom ženskom centru, ali ih svakako pozivamo da to učine ukoliko imaju potrebu da sa nekim razgovaraju, podele strahove ili potraže pomoć za institucionalnu prijavu“, dodaje Pavlović.
Obratili smo se i Poverenici za ravnopravnost sa istim pitanjem – kako ona komentariše ovaj slučaj i da li je njenom kabinetu neko prijavio šta se dogodilo?
Stručna služba poverenika za Mašinu navodi da njihovoj instituciji nije stigla nikakva pritužba ili poziv povodom ovog slučaja. U trenutku pisanja ovog teksta nismo uspeli da dobijemo još neke odgovore od same Poverenice jer je na putu, kako navode iz njenog kabineta, ali da ukoliko pritužbi bude onda se mora na osnovu iste utvrditi postoje li elementi diskriminacije.

Međutim, iako studentkinje nisu želele da govore o ovom događaju, na sajtu Studentske ustanove može se naći saopštenje. Oni navode da se sve ovo desilo još 17. jula u noćnim časovima (iako je informacija u medije dospela tek 12. avgusta) a da „okolnosti upućuju na to da je namera bila izvršenje krađe“. Dodaju i da studentkinja koja je u tom trenutku spavala u sobi nije povređena kao i da je slučaj prijavljen nadležnoj policijskoj službi. Uprkos svemu, javnost još uvek nije obaveštena da li je iko priveden.
„Nakon događaja, održan je sastanak sa stanarkama doma, kojima je ponuđena mogućnost preseljenja u drugi dom ukoliko se osećaju nebezbedno. Studentkinja u čijoj je sobi došlo do upada, preseljena je u drugi dom odmah nakon događaja. Kao dodatne mere, u toku je postavljanje spoljne rasvete sa senzorima pokreta, sistema video-nadzora, kao i draperija na prozorima soba“, stoji u saopštenju.
Ostaje pitanje zašto bezbedonosne mere koje se najavljuju nisu preduzete ranije, kao i kako se osećaju stanarke doma.
*ukoliko trpite bilo koji vid nasilja ovde možete pronaći kontakte za pomoć
T.M.


