„Rat“ nalepnicama i grafitima: Entuzijastični pojedinci vs. plaćeni izvođači radova

Sinoć su u Beogradu aktivisti zborova napadnuti i pretučeni dok su delili nalepnice sa natpisom „Studenti pobeđuju“. Noć pre, još jedna kuća u centru Novog Sada dobila je na fasadi poruku sa, pretpostavlja se, slovnom greškom „ćlokaderi ustaše". Zašto je vlasti u Srbiji – nekome ko ima moć nad medijima, neophodno da svoju dominaciju pokaže i na ulici i da, istovremeno, skloni sa nje poruke otpora – pitali smo muralistkinju Janu Danilović i sociologa Srđana Prodanovića.

Neizbežnost – to je nešto što, prema rečima muralistkinje Jane Danilović, od drugih medija razlikuje grafite, odnosno, kako kaže u ovom slučaju, ispise u javnom prostoru.

„Ne morate da pratite neku televiziju, ne morate da čitate neke novine, ne morate nikada da odete onlajn, ali te poruke će stići do vas kad pođete po hleb“.

Grafiti danas u Srbiji, smatra ona, služe komunikaciji, ali i za „posedanje javnog prostora izvesnim narativom”. 

„Dve strane pokušavaju da ga zaposednu, jedna u nedostatku drugih medija, koji bi dosegnuli najširu moguću publiku, a druga, rekla bih, da bi zapušila poslednju rupu i poslednji kanal kojim se stiže do najširih narodnih masa.”

O tome da svoju dominaciju vlast želi da dokaže i prisustvom na ulici, govori i sociolog Srđan Prodanović. 

„To se uvek prelivao sa mejnstrim medija i na taj aspekt svakodnevice, onoga što se popularno naziva ‘u vašem kraju’, da se vidi to prisustvo jednako koliko je u vašem televizoru.“

Grafiti – oružje moćnih, nemoćnih ili samoorganizovanih

Upitana zašto grafite kao „oružje nemoćnih“ koriste oni u poziciji moći, Danilović kaže da su grafiti pre „oružje samoorganizovanih“, koji nisu, kako kaže, uvek nemoćni. 

Zato je, smatra ona, potpuno jasno zbog čega je studentski pokret posegnuo za tim vidom komunikacije i prenošenja poruka. 

Nalepnice „Studenti pobeđuju”; Foto: Mašina

„Sa druge strane, ja ne mislim da je do kraja znak nemoći, ali mislim da je u izvesnom smislu znak uzbune činjenica da druga strana poseže za grafitima takvim intenzitetom. Ne možemo nabrojati situacije kada te strukture moći posežu za ulicom u smislu grafita, u smislu oslikavanja fasada, sve simulirajući nekakve grassroots i gerilske akcije“, podseća ona.

Ove akcije najviše su usmerene ka konsolidaciji sopstvene pozicije, smatra sociolog, jer je, kako navodi, ovaj režim neko vreme u nezaustavljivoj tendenciji pada. 

„Ovaj sistem, koji je sklon represiji, ne sme da dozvoli igde gubitak kontrole. Svesni su toga da, pre svega, njihovi glasači imaju problem sa tim da ih percipiraju da nemaju potpunu kontrolu, jer ova situacija ne jenjava, to su i poslednji izbori pokazali, to pokazuju i okupljanja građana“, objašnjava Prodanović.

Za njega je bilo očekivano da vlast počne ovako da se ponaša jer su, navodi, nakon pada nastrešnice i nastanka studentskog pokreta, dovedene u pitanje dosadašnje, kako kaže, autoritarne prakse koje su se sprovodile kroz institucije i mejnstrim medije.

Cilj delovanja vlasti na ulici da se zatrpa vidljivost studentskog pokreta

Velika je razlika između autentične inicijative i simulacije takve inicijative, smatra muralistkinja Jana Danilović.

Grafit na školi Pionir
Grafit na školi Pionir; Foto: Marko Kažić

„Kada imate gomilu samoorganizovanih ljudi koji sopstvenom inicijativom, trudom, finansijama, u konačnici, ulažu nekakav svoj resurs da bi nekakvu poruku preneli u javni prostor, to znači da vi imate nešto što je autentična inicijativa. Sa druge strane, kada ta vrsta simulacije inicijative potiče od struktura moći, vi nemate gomilu entuzijastičnih pojedinaca, vi imate plaćene izvođače radova, ljude koji čuvaju oslikane fasade, koji su skloni da pretuku komšije koji bi da očiste svoje fasade.“

Nije organska pojava, već direktiva, dodaje ona, kada se, „na dugme“, preko noći pojave grafiti simultano u mnogo gradova. Ta direktiva, smatra, služi da se javni prostor zaposede nekom porukom i da se u prvi plan postavi neki narativ.

„Cilj aktuelnog delovanja vlasti ka ulici zapravo je očajnički pokušaj da se zatrpa vidljivost aktivnosti studentskog pokreta“, zaključuje ona.

Komentarišući govor mržnje u porukama koje vlast šalje na zidovima ulica, Danilović kaže da je ta situacija podseća na „primitivna navijačka prepucavanja“. 

Upozorava da je zabrinjavajuće koliko je normalizovana takva upotreba jezika, koji je direktno pozivajući kada se nekome „nalepi etiketa“ da je „ustaša“ ili „terorista“.

Sociolog Prodanović ističe da treba biti istrajan i uporan, ali i jako oprezan, jer je, smatra, jedna od ideja ovakvih akcija vlasti da pokuša da isprovocira nasilnu reakciju strane koju organizuju studenti i zborovi.

„Iako je vrlo jasno da institucionalna sila stoji na strani onih koji vrše sada intervenciju u prostoru koji su nedozvoljeni, a prolaze nekažnjeno“.

D.S.

Prethodni članak

Tender i ugovori vredni više od 600 miliona evra kriju se od očiju javnosti i zaposlenih GSP-a