Ekonomska politika i vojne intervencije zapadnih zemalja u Africi i Aziji u velikoj meri su odgovorne za rastući talas izbeglica i migranata koji pokušavaju da dođu do zemalja EU. Istovremeno, sve agresivnije sigurnosne mere u cilju zaštite spoljnih granica “Tvrđave Evrope”, učestale masovne deportacije, brojni izolovani prihvatni centri, pojačana diskriminacija migranata i izbeglica, samo od početka godine dovele su do smrti više od 1750 ljudi.
“To je velika tragedija koja šokira cijelo čovječanstvo, ali pokazuje da se Europa teško nosi s priljevom useljenika”, izjavio je Yisrael Katz, ministar u Netanyahuovoj vladi i spomenuo kako je politika izraelske vlade da izgradi zid duž granica s Egiptom kako bi se spriječio put “radnicima useljenicima” iz Afrike u Izrael ispravna. “Vidite, jednostavno smo podignuli zid i tako smo smanjili priljev migranata u Izrael, a ove koji su uspjeli nekako doći, njih 40 tisuća smo stavili u zatvore od 2013. Ipak, oni nisu prave izbjeglice, riječ je o ekonomskim izbjeglicama”, mudro će Yisrael.
Ni australska mudrost nije izostala, pa je premijer Tony Abbott savjetovao da Europska unija slijedi njihov primjer i odbije sve imigrante pristigle morem i tako spriječi drame poput sadašnje u Sredozemnom moru. Podsjetimo, Abbott je dolaskom na vlast pooštrio migracijsku politiku i poručio svim izbjeglicama i tražiteljima azila da nisu dobrodošli. Osim toga, oko tisuću i petsto osoba, tj. tražitelja azila smjestio je u prihvatni centar na otočnoj državi Nauru, udaljenoj 4,5 tisuće kilometara od Australije. Uz to, Kambodža i Australija sklopile su prošlog mjeseca sporazum o dobrovoljnom premještaju izbjeglica iz Naurua u “prosperitetnu, demokratsku, ekonomski stabilnu” Kambodžu. Naravno, sklapanje takvog sporazuma nije prošlo bez oštrih kritika organizacija civilnog društva, kako australskih, tako i svjetskih, ali Australija ostaje odlučna u naumu da nitijedan izbjeglica nije dobrodošao i da niti jednoj osobi koja pokuša ilegalnim kanalima ući u zemlju, Australija neće biti dom.
Mogu se nad takvom odlukom zgražati sve organizacije svijeta, ali australska imigrantska politika je samo početak rastuće histerije o opasnosti migranata, a izjava Katza samo potvrđuje da svjetske čelnike nije briga za osamsto života izgubljenih u tragediji na potezu od libijske do europske obale. “Moramo donijeti strategiju i plan koji će poslužiti kao radna osnova za spašavanje migranata i kontrolu granica. Nedopustive su tragedije poput ove”, odlučna je Europa ovih dana. “Povećat ćemo sredstva za Triton, kaznit ćemo sve krijumčare ljudi, rasporedit ćemo izbjeglice među članicama”, i dalje je odlučna Europa. Nije Europa blesava, pa kaže, eto, poslat ćemo nekoliko časnika (oficira) u druge zemlje kako bi prikupili podatke o priljevu migranata, a usput ćemo osobama koje su dobile status izbjeglica ponuditi program naseljavanja u zemlje članice EU. Naravno, samo ako zemlje članice na to dobrovoljno pristanu. I tako Europa posljednjih dana razbija glavu što će i kako će s izbjeglicama i pustim migrantima koji dolaze morskim putem u tu obećanu zemlju, i čudom se čudi odakle sad toliki broj izbjeglica. Kako sada tragedija s osamsto mrtvih migranata?
I tu se još jednom, kao i u slučaju Charlie Hebdoa, pokazuje zapadno licemjerje. Plakat ćemo nad deset mrtvih ljudi jer su naši, a trideset, pedeset, sto utopljenih migranata ćemo promatrati kao čudesnu tragediju, posljedicu sukoba i ratova koji su pogodili područja Libije, Sirije, Iraka, Afganistana. Kako se to dogodilo? “ISIL je kriv, džihadisti su krivi za sve te silne sukobe i nesreću jadnih ljudi koji moraju bježati u našu Europu”, spremno će odgovoriti Europa i složiti se da je potrebno primiti izbjeglice, ali ne i one ekonomske.
“Znate, pa njima nije život toliko ugrožen, samo će nam smetati i oduzimati našim bijelim Europljanima poslove, a možda su i teroristi”, Europa će šaptom kazati jer bi se ipak izražavanje takvog stava okarakteriziralo kao ksenofobno i rasističko. Ali, nažalost je tako. Diskriminacija po pitanju migracije već se provodi unutar samih članica, na snazi su zabrane o zapošljavanju građana i građanki siromašnijih članica u bogate, a kamoli da im još dođu migranti iz Libije na primjer.
Svakako, svaki pristigli migrant prije im je odgovarao jer je predstavljao jeftinu radnu snagu bez ikakvih prava u odnosu na nadmoćne bijele Europljane. A sada su se, zamisli, drznuli tražiti prava. Europa mora konačno prihvatiti da je ovoliki priljev migranata njezina krivnja i produkt politike nasilnog širenja mira i demokracije i geopolitičkih ciljeva imperijalističkih sila. Političke elite liberalnog Zapada su te koje su uvelike doprinijele destabilizaciji tih područja i koje su potpirivale sukobe tumačeći narodu kako moraju prisvojiti zapadne vrijednosti jer su one jedine ispravne. Tim ljudima nisu omogućile demokraciju, nego su ih osudile na izbjeglištvo u jednom velikom europskom zatvoru, ako i dođu do njega. Osudile su ogroman broj ljudi na potragu za novim domom jer su njihov uništile i primorale ih na opasan, ilegalni put prema novom domu. Europa neće smisliti pametno rješenje koje će ići na korist migranata, već će uložiti napore u zaustavljanje njihovog dolaska na sveto, europsko tlo. Frontex će dobiti još veća sredstva, sagradit će se još koji detencijski centar za migrante koji ipak dospiju u Europu, daleko od očiju javnosti i lokalnog stanovništva, jer im je ipak lakše ako europski puk ne vidi bijedu u kojoj migranti žive. I jasno će im poručiti – nikada nećete imati dobar život u Europi jer ste Drugi i jer nemate novaca. Jedino možete biti ono što ste oduvijek za Europu bili – jeftina radna snaga.
Izvor: H-alter
