Poruke poput „Godinama ne izlazim iz stana jer živim na trećem spratu u zgradi bez lifta”, „Popiću samo jedno pivo da ne bih morala u toalet” ili „Nisam mogla da se zaposlim kao kustoskinja, pošto je zgrada muzeja nepristupačna” imale su za cilj da usmere pažnju javnosti na izazove s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju, a koje pred njih postavlja društvo, kao i da pozovu šire građanstvo na zajedničku inicijativu, jer osobe s invaliditetom nisu izdvojena grupa koja živi u nekom drugom gradu i koristi neke druge javne prostore.
U ovoj akciji fokus je stavljen na arhitektonske barijere u najširem smislu, počevši od stepenica, ivičnjaka, toaleta, kao i prostora unutar objekata, iako je pojam pristupačnisti mnogo širi. Misija celokupne inicijative je ukazivanje na različite vidove nepristupačnosti i povezivanje zajednice, kako u budućnosti ne bismo bili u situaciji da ispravljamo nešto što nije dobro, već da stvaramo prostore u kojima smo svi različiti, a ravnopravni.
U narednom periodu planiran je niz akcija usmerenih ka predstavljanju rada ove grupe i pozivanje javnosti da se uključe i doprinesu stvaranju okruženja koje svima pruža iste mogućnosti.
A.G.A.
