Javno reagovanje protiv ponašanja Zorana Ćirjakovića, predavača na FMK

Izvor: Danas

Otvorenim pismom javnosti objavljenim u listu Danas je grupa novinarki, aktivistkinja i naučnih radnica navela je da ih Zoran Ćirjaković, predavač na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu duže vreme proganja i da su izložene njegovom verbalnom nasilju na društvenim mrežama.

Potpisnice pisma navode da je „Ćirjaković u različitim trenucima tokom prethodne tri godine targetirao svaku od nas vređajući nam dostojanstvo seksističkim uvredama, diskreditovanjem našeg rada i sposobnosti, često na rodnoj osnovi, i to na društvenim mrežama, u tekstovima koje je objavljivao na svom blogu, u medijima za koje piše i tokom nastupa u televizijskim emisijama“.

Kaže se i da „Zoran Ćirjaković ne štedi reči ni kada su u pitanju muškarci sa kojima se ne slaže“ ali da se „odsustvo polemičkog duha pretače često u izravno vređanje kada su u pitanju njegove neistomišljenice“.

Otvoreno pismo javnosti žene su poslale kao reakciju na pisanje Ćirjakovića o događaju koji je on na svom blogu predstavio kao napad na njega. Isidora Petrović, aktivistkinja inicijative Ne davimo Beograd za Mašinu kaže:

Na promociji knjige Jove Bakića došlo je do verbalnog konflikta između mene, meni bliskih ljudi i Zorana Ćirjakovića zbog kopanja po mom privatnom životu, uvredljivih i seksističkh uvreda kojima me je izlagao u protekle dve godine. Neposredno nakon toga, on je počeo da na društvenim medijima objavljuje interpretacije tog događaja koje nisu imale veze sa realnošću, želeći da ga prikaže kao sukob između njega i grupe aktivista kojima smetaju teme kojima se on bavi.

U otvorenom pismu potpisnice navode da je sasvim razumno očekivati da će „ovaj nasilnik, neko ko se godinama nepristojno, voajerski, nedostojanstveno, ali i sasvim agresivno ophodio prema različitim osobama u javnosti – sada ispasti žrtva.“

Adriana Zaharijević, viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu i jedna od potpisnica otvorenog pisma za Mašinu kaže da su se okupile na inicijativu jedne od žena koju je Ćirjaković verbalno maltretirao:

Ja verujem da je ona znala i za druge žene koje su se nama u međuvremenu javljale ali mnoge od njih su želele da ostanu anonimne i da postoji strah od te vrste izloženosti u javnosti koji apsolutno razumemo.

Zaharijević još kaže i da su:

Načini na koje smo bile izložene bili različiti ali je ključno reći da nije u redu da ostane prećutano da se, prvi put kada se on pojavljuje kao žrtva otvorene pretnje, zaboravlja svo nasilništvo koje je sprovodio na različite načine kroz svoje javne istupe.

Odlučile smo da sednemo i razgovaramo i, kada smo sabrale sve – od seksističkih uvreda, pravljenja profila sa našim imenima, objavljivanja naših slika, slanja neželjenih mejlova, dolazaka na tribine na kojima učestvujemo i slično – donele odluku da nasilje imenujemo nasiljem, a ohrabrila nas je činjenica da od tog trenutka više nismo bile prepuštene same sebi, dodaje Petrović.

Reagovale smo jer mislimo da je važno da mi ne normalizujemo nasilje time što se povlačimo, kao i zbog toga što je neophodno osnažiti žene da se povežu i otvoreno suprotstave nasilju kako u javnom prostoru, tako i na radnim mestima, fakultetima, političkim organizacijama u čijem radu učestvuju i na svakom drugom mestu, navodi Petrović.

Nekada jedna žena ne može sama da da svoj glas i kada se više žena udruži i budu oslonac jedna drugoj, taj glas postaje čvršći i snažniji, zaključuje Zaharijević.

Reagovanje na otvoreno pismo

Reakcije na otvoreno pismo su odmah po njegovom objavljivanju počele da stižu na društvenim mrežama. Podrška ženama koje su reagovale na nasilje koje trpe od Zorana Ćirjakovića stiglo je od političkih i feminističkih organizacija.

Dekan Fakulteta za Medije i komunikacije Miško Šuvaković ogradio se, u ime fakulteta, od „individualnog ponašanja“ predavača Zorana Ćirjakovića, koji je na društvenim mrežama upućivao uvrede aktivistkinjama i novinarkama i naveo da „on mora da se podvrgne ne samo sudu javnosti, već i nadležnom organu koji treba da se bavi takvim ponašanjem“.

„Zajedno“

Zajedno, odlučile smo da ne zatvaramo oči u nadi da će ovo virtuelno nasilje proći samo od sebe, čime bismo ga normalizovale i učinile prihvatljivim.

Zajedno, odlučile smo da o tome progovorimo i da na taj način upozorimo druge žene na mogućnost da i same mogu postati žrtve virtuelnog progona i verbalnog linča kojem smo bile izložene.

Zajedno, odlučile smo da pozovemo sve žene u javnom prostoru koje trpe ovakve oblike nasilja da ne ćute i da ga ne ignorišu.

Zajedno, odlučile smo da poručimo svim ženama koje ovo trpe da nisu same. Svaka od nas je mislila da je sama dok o tome nismo međusobno progovorile.

Sve ovo se navodi u otvorenom pismu koje potpisuju Jovana Gligorijević, pomoćnica glavnog urednika nedeljnika Vreme; Adriana Zaharijević, viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu; Snežana Čongradin, novinarka lista Danas; Jelena Lalatović, aktivistkinja i profesorka jezika i književnosti; Isidora Petrović, aktivistkinja Ne da(vi)mo Beograd i Dubravka Stojanović, redovna profesora Odeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

I.P.

Prethodni članak

Staro sajmište: bitka oko Istorije

BIRN: Visok rizik po medijski pluralizam u Srbiji

Sledeći članak