PolitikaSpoljna

Kome se Vučić zapravo obratio na Generalnoj skupštini UN?

Od uzdizanja nacizma u zemljama koje nas okružuju do veštačke inteligencije, govorio je sinoć predsednik Srbije Aleksandar Vučić tokom svog obraćanja predstavnicima na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN). To obraćanje je najavio kao govor „o brojnim nepravdama i neobjektivnom i nefer pristupu međunarodne zajednice prema Srbiji“. Sagovornice Mašine novinarka Sofija Popović i koordinatorka Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji Bojana Selaković tumače da je predsednikov govor, ponajviše, bio usmeren prema njegovim biračima u Srbiji i taj nastup shvataju kao deo predizborne kampanje.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić prethodnih dana javlja se iz Njujorka gde prisustvuje Generalnoj skupštini UN-a pre nego što će se vratiti u Srbiju da bi, kako je ranije najavio, dao ostavku na mesto predsednika.

Vučićevo obraćanje obeležilo je tumačenje našeg doba kao „perioda obeleženog složenijom i manje predvidivom raspodelom moći”, u kojem je, kako je naveo, opasnost od potencijalnih sukoba veća nego što je bila decenijama. Vučić je govorio i o toma kako se Srbije „uzdiže nad licemerjem” drugih zemalja i podsetio da se Srbija nalazi na evropskom putu dok istovremeno održava prijateljske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Kinom i Rusijom.

Iz Njujorka s ljubavlju

Sofija Popović, novinarka Savremene politike, za Mašinu ocenjuje ovo obraćanje pred Generalnom skupštinom UN-a kao zloupotrebu za potrebe predizborne kampanje.

Sofija Popović; Foto: Privatna arhiva

„Umesto da u kapacitetu predsednika predstavlja zemlju, Vučić je odlučio da u govoru kaže ono što bi njegovi birači voleli da čuju. Dovoljno je pogledati na koji način provladini mediji izveštavaju o njegovom govoru i zaključiti kome je govor bio namenjen,“ navodi Popović, prema kojoj Vučić odaje utisak kao da je otišao u Njujork kako bi se odatle obratio svom biračkom telu, a ne da bi predstavio interese zemlje.

Prema tumačenju Bojane Selaković, koordinatorke Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji, izjave koje je predsednik davao naknadno, posebno posle govora kada je objasnio da je to ‘govor iz srca’ za građane Srbije, a ne za govornike u sali, upućuju na razumevanje njegovog obraćanja kao dela predizborne kampanje.

„Nakon toga smo videli jednu orkestriranu kampanju u svim tabloidima koja je govorila o nekakvom istorijskom govoru koji je on održao. Sam izbor tema kojima se posvetio tokom govora takođe je na liniji onoga što on koristi sada u kampanji u Srbiji,“ objašnjava Selaković.

Neodređen pravac Srbije

Predsednik je iskoristio priliku da u UN-u stabilizuje neodređenu stratešku poziciju Srbije: s jedne strane  evropski put, ali bez odricanja „tradicionalnih prijateljstava zahvaljujući kojima je Beograd jedna od retkih evropskih prestonica iz koje možete leteti direktno u Sjedinjene Američke Države, Narodnu Republiku Kinu i Rusku Federaciju.“

Pristup spoljnoj politici koji, prema Selaković, razlikuje odgovorne vlasti od trenutnog pristupa vladajuće stranke u Srbiji je menjanje pristupa kako bi došlo do adaptiranja na promene i ’usidravanje’ u jedan siguran savez.

Bojana Selaković, Foto: Ustupljena fotografija
Bojana Selaković, Foto: Ustupljena fotografija

Dok Vučić smatra da postoji mogućnost da države imaju svoj pravac bez zatvaranja vrata onima s kojima se ne slažu, Selaković je mišljenja da je takav pristup moguć samo u periodima geopolitičke stabilnosti.

„U ovim uslovima balansiranje ne znači nezavisnost već praktično zavisnost od više centara istovremeno. U takvim okolnostima male države ne mogu jednostavno da prežive tako što ostaju same između velikih sila, već tako što će se usidriti negde u nekakav savez, u nekakvu strukturu unutar koje postoje pravila.“

Odbijanje Srbije da se jasno opredeli omogućilo joj je da se poziva na međunarodno pravo u slučaju Kosova i Ukrajine dok istovremeno razvija snažnu saradnju sa Izraelom, dodaje Selaković.

„Nama u Srbiji najteže je kada u našem okruženju gledamo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestalu društvenih vrednosti, posebno u Republici Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas”, naveo je Vučić.

On je dodao da srpski narod „kao narod koji je najviše stradao od nacističke ruke ne može da prihvati povampirenje najstrašnijih duhova prošlosti odgovornih za smrt stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma u monstruoznim koncentracionim kampovima poput Jasenovca”.

Popović ističe da deo govora u kome predsednik spominje Hrvatsku nije iznenađenje, ako se uzme u obzir da je čitav govor bio posvećen biračima u Srbiji.

„To je narativ koji vlast neguje već godinama unazad. Bez obzira na to, onako agresivan govor i izdvajanje Hrvatske kao zemlje, gde se uzdiže nacizam, je apsolutno neprihvatljivo i nediplomatski. Otuda ni reakcije iz Zagreba od jutros ne iznenađuju, ali je utisak da je Vučić upravo to i želeo kako bi mogao da fokusira kampanju na to bar nekoliko dana.“

M.P.