Prelomni izbori u Sloveniji

Sudbinu Pokreta Sloboda će odlučiti politike na polju radnih prava, penzija, socijalnih primanja i ekonomije, smatra Matej Klarič, novinar časopisa Radničko jedinstvo.

Na nedavno održanim izborima u Sloveniji vlast je izgubila Slovenačka demokratska stranka (SDS) Janeza Janše, a priliku da formira vladu dobio je početkom godine formirani Pokret Sloboda. Janša je u slovenačkoj politici prisutan već četiri decenije, a njegov poslednji, dvogodišnji mandat na čelu države obeležili su dugotrajni građanski protesti. Pokret Sloboda i njegov predvodnik, Robert Golob, novi su na političkoj sceni. Istovremeno, podrška stranci Levica se prepolovila. O tome za šta su, a protiv čega, glasali birači u Sloveniji razgovarali smo sa doktorom politikologije i novinarem sindikalnog časopisa Delavska enotnost Matejem Klaričem.

Šta za slovenačko društvo znači da sledeću vladu neće voditi Janez Janša?

Ovogodišnji izbori u Sloveniji su stvarno bili prijelomni. O tome da su izbori bili značajni govori i visoka izlaznost: 70% birača smo poslednji put imali u 2000. godini, u nekim potpuno drugim vremenima.

Na jednoj strani imali smo stranku Janeza Janše, SDS, koja je u poslednje dvije godine radila do sada nezamislive stvari. Primera radi, u Sloveniji smo više od pola godine imali policijski sat, ograničeno kretanje na opštine i rigorozne kazne od 400 eura za kršenje pravila oko epidemije, a sve to je vlada donijela neustavnim odlukama, sama, bez konsultiranja parlamenta. Vlada je napadala sve kritičke glasove (jedan od čelnika protesta koji su se održavali više od sto puta svakog petka je samo na jednom rešenju dobio kaznu u visini 34 hiljade eura!) i preuzimala najveće medije u državi (Planet TV je prodala Orbanovom oligarhu). Napadala je i sve ostale nezavisne organe, koji su se protivili vlasti. Išli su toliko daleko da su čak na ustavnom sudu željeli zabraniti Ljevicu i Socialne demokrate, dvije od četiri parlamentarne stranke kritički nastrojene prema vladi. Čak tri od devet ustavnih sudaca, koji su jako blizu SDS, poduprli su ovu ideju. A Uredu za makroekonomske analize, koji je smanjio stopu gospodarskog rasta, zbog toga nisu željeli na vladi prihvatiti izvještaj – što je inače samo formalnost.Vlada je njihovu analizu prihvatila tek jučer.

Ovi izbori su zapravo bili pitanje, kako ćemo u Sloveniji živjeti: da li u demokratiji liberalnog tipa ili u društvu sličnom iliberalnim državama, gdje će te vlast kažnjavati i proganjati preko policije zbog zapisa na twitteru (kao što se događalo). Janša je vrlo blizak sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, koji na veliko ulaže u Janšine stranačke medije i zauzvrat dobiva vlasništvo u slovenačkim bankama i poduzećima.

Velika pobjeda Svobode Roberta Goloba zapravo je veliko olakšanje za civilno društvo i liberalni, više urbani dio Slovenije (iako je situacija nešto kompliciranija, može se reći da su bili ruralni djelovi u većini bili za SDS). Čak 41 poslanika, koliko ima Svoboda, nije imala još ni jedna stranka (toliko su dobili jer je u novom parlamentu samo 5, a ne više 9 stranaka). To je stvarno puno glasova u proporcionalnom sustavu jer je za absolutnu većinu u slovenačkom parlamentu potrebno imati 46. 

Zanimljivo je da su Roberta Goloba, slično kao i Zorana Jankovića (današnjeg gradonačelnika Ljubljane, koji je 2011. suprotno očekivanjima pobjedio Janšu na parlamentarnim izborima) maknuli s vrha vrlo uspješnog elektro poduzeća. Janša je i ovaj put time trasirao put k pobjedi čovjeku, kojeg je sam smijenio, da bi njegovi ljudi mogli doći do dobro plaćenih funkcija.

Pokret Sloboda je sasvim nov. Za šta se zalaže?

Već u samom imenu stranka Svoboda se formirala kao suprotni pol vladavini jedne osobe, koja je stvarala nevjerovatne uvjete gotovo slične diktaturama. Danas su iz stranke javili, da će njihova zamjenica predsjednika, bivša sutkinja, Urška Klakočar Zupančič postati nova predsjednica parlamenta. Prošle godine postala je javna ličnost, jer je jedan od najvidnijih funkcionera Janševe SDS objavio njenu privatnu korespodenciju iz FB grupe, u kojoj je kazala, da se Janša ponaša kao „veliki diktator“. Na nju su onda SDS kadrovi vršili silovit pritisak, zbog čega se sama odrekla službe. Sada se očito vraća na velika vrata.

Program Pokreta Sloboda zapravo je veliko pitanje. Stranka je formirana prije tri mjeseca i još se ne zna tačno za šta će se zalagati. U Sloveniji se tako već četvrti put događa da su ljudi masovno glasovali protiv politika Janeza Janše, a da se zapravo ni ne zna koje će biti glavne politike stranke. Agencija Valicon napravila je analizu rezultata i konstatirala da je gotovo svaki drugi birač (46%) glasao za stranku koja mu po programu nije prvi odabir. Zbog toga su iz parlamenta ispale stranke bivših premijera Marjana Šarca i Alenke Bratušek.

Prvi potezi Roberta Goloba, koji nastupa veoma inteligentno i promišljeno, su pozitivni. Već tokom izborne kampanje je najavio da će maknuti žicu sa granice s Hrvatskom. Među prioritetnim stvarima naveo je politike upravljanja poskupljenjima u energetici (to je njegovo primarno područje rada i kao takav je došao kao naručen u ovom času energetske krize) i zdravstvenu reformu.

Obećao je da će prilikom formiranja vlasti veliku ulogu dati i nestranačkim kandidatima i civilnom društvu. (On zapravo i nema dovoljno kadrova da bi mogao pokriti sva područja, jer je ovako velik uspjeh iznenadio i njih). Ali, upitno je kako će to izgledati u praksi kada se počne sa najavljivanim velikim reformama. Veliko je pitanje što će nova vlada napraviti na području zdravstva, koje je u jako lošem stanju. Bilo je puno negodovanja zbog njihove najave neoliberalne reforme u zdravstvu, koja bi išla u smjeru njegove dalje privatizacije. Zbog toga su se u samoj kampanji povukli nazad i unekoliko promijenili svoj zdravstveni program. Slična pitanja postavljaju se i na drugim područjima. Pozitivno je što će primjeniti zakon o eliminiranju štetnih poslova prijašnje vlasti, koje su pripremili u civilnoj organizaciji Osmi mart. Kao bitnu stvar obećavaju i promjene na području medija. Neki su, poput nacionalne RTV, postali bizarno naklonjeni SDS-u: toliko, da su time zapravo dodatno revoltirali ljude i motivirali ih za izlazak na izbore. Do kakvih absurda smo došli govori sljedeći primjer: pisac jedne od himni SDS vodio je predizborne TV emisije na nacionalnoj RTV i kritizirao druge novinare da su pristrani.

SDS ima stabilnu podršku, redovno osvaja oko 20% glasova? Koje su šanse da će se oni ponovo vratiti na vlast?

Glavno pitanje o kojem će, po mojem mišljenju, zavisiti sudbina Pokreta Sloboda je što će uraditi na području radničkih prava, penzija, socijalnih primanja i gospodarstva. Ako nas čeka još jedna neoliberalna vlada, onda je posve moguće, da će se Janša za četiri godine u 66 godini života vratiti još jači. U Sloveniji više od dvije trećine ljudi dobiva plate manje od prosječne. Puno je ljudi koji formalno ne primaju ni minimalne plate i koji rade prekarne poslove, ali neoliberalne stranke do sada nisu bile spremne na rješavanje takvih problema. Gotovo uvijek se govorilo samo o fiskalnim reformama za najbogatije (Janšina vlada je ove godine smanjila porez za najbogatije s 50 na 45%). Ovdje je Golob iznenadio, rekao je da bismo trebali uvesti zakon na nekretnine (Slovenija je među državama s najnižim stopama poreza na nekretnine u EU) i da bogati trebaju platiti više. S time je vešto poklopio kritičare iz SDS-a, koji su mnogo govorili o njegovim visokim prihodima.

Podrška stranci Levica se prepolovila u odnosu na prethodne izbore. Zašto?

Ljevica je postigla vrlo loš rezultat, sa 4,39% jedva je prešla prag za ulazak u parlament. Razloga za njezin neuspjeh je više. Analize pokazuju, da bi i bez taktičkih glasova i prelaska njihovih birača k pobjedničkoj stranci Svoboda dobili svega 7% glasova, što bi bio slabiji rezultat nego 2018. godine, kada su dobili 9,33%. Ljevica je poslednjih godina sve više težila k liberalnom centru. Od radikalne stranke koja je govorila o demokratskom socijalizmu promijenila se u stranku koja se samo još u nekim rubnim temama protivi sistemu (na primer protivljenjem NATO savezu, koji zbog rata u Ukrajini nije bio najbolje primljen kod birača). Stranka je bila prisiljena da uđe u opozicionu koaliciju sa Socijalnim demokratama, strankom Marjana Šarca i Alenke Bratušek. Tako je postala manje radikalna i manje različita od svih ostalih stranaka. Njihov slogan u kampanji bio je gotovo isti kao 2018, osjetilo se da nemaju više toliko energije kao na prošlim i pretprošlim izborima i da su se pomalo istrošili. Postalo je jasno da dobri nastupi njihovog koordinatora Luke Meseca na TV nisu dovoljni i da je stranka trebala mnogo više raditi i na terenu, na obrazovanju, dobivanju novih članova i na poboljšanju kanala za komunikaciju.

Stranka Ljevica je sada pred velikim i teškim izazovima i pitanjima. Vjerovatno će ući u koaliciju s Svobodom i Socijalnim demokratama ali će imati samo 5 od 53 koaliciona glasa u parlamentu. Teško će se protiviti mogućim neoliberalnim reformama u novoj vladi. Ako im to uspje i ako (vjerovatno) dvojica njihovih ministara budu radili pametno i uspješno, onda je ipak moguće da na sljedećim izborima ne dožive sudbinu stranaka Marjana Šarca i Alenke Bratušek. Za ljeve radikalne politike u Sloveniji tako se trenutačno prostor opet sve više zatvara; bojim se samo, da isto nažalost ne važi i za radikalne politike na desnoj strani.

Prethodni članak

Ekološki ustanak: Tvrdnje Euro litijum Balkana su cinične

Protesti u SAD protiv zabrane abortusa

Sledeći članak