Na stadionu JNA su se ponovo mogle videti scene nasilja. Danima je atmosfera pre utakmice sa kiparskim AEK-om bila napeta, usled krajnje nepovoljne situacije u klubu i sve otvorenijih zahteva navijača da Uprava podnese ostavku. Navijači Partizana su već duže vremena nezadovoljni radom Miloša Vazure i Milorada Vučelića. Osim ove dvojice, veći deo navijača, kao jednog od glavnih krivaca za sportske neupehe kluba vidi i Aleksandra Vučića.
Tako su navijači ovog kluba u proteklih deset godina više puta skandirali protiv Predsednika, a otkako Veljko Belivuk više nije prvo lice južne tribine, skandiranje je sve učestalije.
S obzirom na to da se Jug, kao tradicionalna tribina najvatrenijih navijača Partizana, nalazi u nekoj vrsti interregnuma i da nema toliko dominantne grupe koja će zavoditi red na stadionu, kako su to nekada radili Janjičari, bezbednosne službe i policija su, ovoga puta, umesto outsourcing-a neposredno preuzele stvari u svoje ruke.
Kada se u 36. minutu, i to u trenutku kada je Partizan vodio 1:0, započelo sa skandiranjem čuvene parole protiv Vučića, Žandarmerija je direktno intervenisala pretukavši deo gledaoca koji se nalazili na bočnom delu istočne tribine, bliže južnoj. Ubrzo su policajci krenuli u akciju i na suprotom kraju Istoka iz istih razloga, pa su do kraja prvog poluvremena bila otvorena dva „fronta“.
Telekomova Arena Sport je ponovo pustila nasnimljeno navijanje preko zvuka sa stadiona kada se začulo pogrdno skandiranje, dok je ponašanje komentatora RTS postalo predmet sprdnje na internetu. Nakon oba pogotka koje je postigao Partizan, navijači su glasno protestovali skandirajući „Uprava napolje“, na šta je komentator rekao da na tribinama vlada veliko oduševljenje. Drugi video klip, u kome kada kreće gromoglasno skandiranje protiv predsednika, komentator prosto ne zna šta da kaže, već petnaestak sekundi ćuti, je takođe postao viralan.
S obzirom na to da da se taktika utišavanja navijača „iz publike“ jednom već pokazala neuspešnom, kada je jula prošle godine petnaestak „navijača“ bilo ubačeno na Istok da spreči skandiranje – pa se cela akcija završila čuvenim bežanjem preko atletske staze na Jug – ovoga puta je odlučeno da Žandarmerija direktno utiša neposlušne navijače.
Epilog je poznat. Provladini mediji su pisali o tome kako je na stadionu „došlo do sukoba navijača sa policijom“, pitali su se „da li je moralo ovako“, plasirajući lažnu vest da su se navijači međusobno potukli pa je policija „morala“ da reaguje. Ulogu Juga u celoj priči najbolje ilustruje činjenica da su krivicu za ispadanje iz kvalifikacija na kraju utakmice svalili na igrače, maltretirajući ih po završetku utakmice.1
No, da bismo razumeli šta se tačno trenutno dešava u FK Partizan, te kakva je uloga politike u dešavanjima na i oko stadiona, potrebno je vratiti se desetak godina unazad.
Represija
Odnosi Uprave, politike i južne tribine su duboko isprepletani u poslednjih deset godina. Od dolaska SNS na vlast Partizan naglo beleži sportske neuspehe. Veći deo navijača je bočne tribine stadiona video kao mesto za protest protiv neravnopravnog tretmana, i prema njihovom mišljenju, državnog favorizovanja večitog rivala.
Promene se nisu desile samo na nivou sportskih (ne)uspeha. Po dolasku naprednjaka na vlast, vodeće mesto na južnoj tribini polako počinje da zauzima grupa Janjičari, predvođena Veljkom Belivukom. Oni su, uz obilatu pomoć delova državnog aparata, iskoristili upražnjeno mesto na Jugu i preuzeli tribinu koja je bila podeljena između nekoliko sukobljenih frakcija.
Za ovu priliku nije toliko važno šta su uzroci i povodi sukoba različitih frakcija, važna je činjenica da u trenutku kada SNS dolazi na vlast, situacija na drugoj najvećoj tribini u Srbiji nije stabilna i da se nekoliko različitih frakcija navijača bori za prevlast. Za razliku od prilično centralizovanog i homogenog Severa na kojem su vatrene pristalice Crvene Zvezde, Jug je podeljen i nije najjasnije ko kontroliše tribinu.
Znajući iskustvo prethodne vlasti sa navijačima, SNS se sasvim drugačije postavlja prema navijačkoj sceni: umesto konfrontacije pribegava kooptaciji. Situacija na Severu je rešena prilično jednostavno. „Viđeniji“ navijači su se prebacili u legalne tokove, postavši jedni od najvrednijih preduzimača u oblasti građevinarstva2, dok klub beleži značajne sportske uspehe. Sa stadiona u ulici Ljutice Bogdana se nikada nije čula nijedna pogrdna reč na račun predsednika.
Sa druge strane Topčiderskog brda je stvar bila dosta drugačija. Ne samo da nije postojao jedan centar koji kontroliše tribinu, već i pojedine frakcije navijača bile od početka anti-SNS orijentisane. U takvoj situaciji bezbednosne službe uplele su svoje prste u dešavanja na tribini kako bi osigurale da stadion nije mesto na kome se uzvikuju antivladine parole. I sam Belivuk je na saslušanju izjavio da mu je jedan od zadataka bio da smiri tribinu i skandiranje protiv predsednika.
Spekuliše se da je veza Janjičara sa državom bila nekadašnja državna sekretarka MUP-a, Dijana Hrkalović, te da im je tako pružena pozadinska podrška države da postanu, ne samo najjača navijačka grupa na Jugu, već i jedna od najozloglašenijih kriminalnih grupa na Balkanu, bliska Kavačkom klanu.
Na samom stadionu je ova grupa, kao i na raznim mitinzima i antivladinim protestima, bila zadužena za zavođenje reda. U više navrata su ulazili na bočne tribine stadiona JNA i, uz dozvolu Žandarmerije, premlaćivali navijače koji su skandirali politički nepoželjne parole.
O tome kolika je bila represija na tribinama za vreme Belivukovog carovanja najbolje svedoči primer sa košarkaške utakmice Partizan-Olimpija. Nekoliko dana pre ove utakmice ubijen je Aleksandar Stanković, jedan od vođa Janjičara. Igrači Partizana su na utakmicu izašli u majicama njegovim likom, a pre utakmice je čak održan i minut ćutanja. Veći deo hale je, tada, odbio da ustane tokom minuta ćutanja, zviždeći zbog celog skandala. Ubrzo su Janjičari, naočigled Žandarmerije, krenuli redom da tuku obične simpatizere u hali.
Janjičari (kasnije preimenovani u Principe) gospodarili su stadionom sve do početka 2021. godine, kada se rasplamsao unutarstranački rat između Aleksandra Vučića i Nebojše Stefanovića. Samim tim opala je moć Dijane Hrkalović, pa su i Janjičari izgubili državnu protekciju.

Kontrakultura
U najmračnijim vremenima od osnivanja kluba, deo navijača Partizana, nezavisno od dominantnih trendova na tribini i društvu počinje sa alternativnim organizovanjem kulturno-umetničko-sportskih sadržaja. Grobarski trash romantizam i razvoj partizanske ideologije, o čemu Luka Matić detaljno piše, predstavljaju jedan od retkih svetlih momenata alternativnog navijačkog organizovanja u državama bivše Jugoslavije.
Ukratko, u trenucima kada je „tužna SA tribina“3 jačala svoju moć, „obični“ navijači Partizana su se okrenuli različitim obilicima navijačkog organizovanja, blisko sarađujući sa domaćom kulturnom scenom. Uz GTR, kao svetle primere valja spomenuti i bend „Grupa JNA“ koja je, inspirisana muzikom različitih engleskih pank bendova bliskih tamošnjoj navijačkoj kulturi, snimila nekoliko albuma sa navijačkim pesmama Partizana.
Podkast Partizan Histerical je pravo mesto za sve navijače kojima treba dodatna analiza, u poslednje vrema nažalost uglavnom sportskih neuspeha voljenog kluba. Uz dozu društvene kritike, navijači Partizana u ovom podkastu na gotovo nedeljnom nivou mogu čuti analize igara i dešavanja u celom sportskom društvu. Posebno blago podkasta predstavlja stalna rubrika na kraju emisije, gde se prikuplja medijska propagadna, čiji je politički jezik u korist SNS-a suštinski preveden na sportsku terminologiju u korist Crvene Zvezde. Na primer, provladini tabliodi su očigledne sudijske greške u korist „stuba srpstva“ pravdali time da se „to ne svira u poslednjim sekundama“, do sasvim bizarnih izjava da, kada postoje jasni video dokazi sudijskih grešaka, jednostavno „snimak nije tačan“.
Istovetna je poruka koju nam plasira vladajuća propaganda na svim poljima, od sportskih do političkih – ne verujte svojim očima.
Tuče na utakmici protiv AEK-a su „izbile“, a nije Žandarmerija pretukla ljude. Niste čuli skandiranje protiv predsednika i Uprave u uživo prenosu, već je to oduševljenje navijača zbog postignutog gola. Nije se desila brutalna krađa u korist Crvene Zvezde već snimak nije tačan.
Slika sporta u Srbiji je slična slici politike. Deo društva postiže istorijske uspehe živeći svoju paralelnu realnost, dok ostatak tavori u najcrnjim danima. Doktori nauka veštom upotrebnom excel tabela „rešavaju“ problem nagomilanih dugova, a lica sa Interpolovih poternica koja su prethodno uništila jedan od najstarijih fudbalskih klubova u Srbiji, sada su najuspešniji direktori i sportske legende. Prosperitet na svim poljima – od ekonomskih, preko društvenih do sportskih.
Tako, polako se vraćamo na sam početak ovog teksta. Scene sa završetka utakmice Partizan-AEK su svakom iskrenom navijaču Partizana ostavile gorak utisak u ustima. Situacija u kojoj se Jug iživljava nad igračima i zahteva od njih da skandiraju protiv Uprave (!?) samo je jasna ilustracija autoritarnih crta ličnosti – strah da se napadne viši u hijerarhiji nadomešćuje se iživljavanjem nad onima koji nisu u poziciji moći.
A oni koji su maltretirali igrače na kraju utakmice ne razlikuju se mnogo od Uprave koja je u „tampon zonu“ na centralnoj tribini Zapada postavila decu iz raznih fudbalskih škola, kako bi se fizički zaštitila od nezadovoljnih navijača.
Raduje što otpor takvom sistemu ipak postoji. Bočne tribine stadiona JNA su primer kako treba pružiti otpor nasilnicima. Na kraju, svim iskrenim navijačima Partizana ostaje samo da pokušaju da izbore na svom stadionu ono što mnogima nije uspelo u društvenim i političkim arenama – da sačuvaju svoje od uzurpatora sa raznih strana. Smrt fašizmu – živeo Partizan!
- Zanimljivo je da Žandarmerija nije reagovala na maltretiranje igrača od strane navijača sa Juga na kraju utakmice, dok je prilično revnosno reagovala na skadiranje protiv predsednika sa Istoka.
- Svoje mesto u građevinskoj industriji pronašeo je i prvi trener FK Crvena Zvezda Dejan Stanković.
- Simptomatično je i kako nastalo skandiranje Ratku Mladiću na južnoj tribini, što ukazuje da je u pitanju još jedan od kreativnih proizvoda BIA-e. Naime, kada je skandiranje protiv Predsednika postalo sve učestalije, patriote sa Juga su se setile svog heroja, što je jedno od skandiranja kojim pokušavaju da nadglasaju ostale tribine.