Antisocijalistički elementi serije „Černobilj“ (odgovor na tekst Stefana Aleksića)

Insert iz serije „Černobilj“; Izvor: imdb.com

Serija „Černobilj“ u produkciji HBO-a i dalje izaziva polemike. Jedna od njih se vodi oko toga da li je ova „najgledanija serija“ antisocijalistička ili ne.

Pri pisanju ovog naslova (Černobilj, Černobil) setih se pismenog zadatka kada sam umesto Vronski pisao Vronjski, jer u tom trenutku nisam pročitao lektiru, ali sam znao otprilike o čemu se radi. Komentar profesorke je bio da je rad pismen, ali da će moja kritika sigurno biti kvalitetnija kad pročitam knjigu i moram priznati da je bila u pravu.

Veliki broj utisaka napisan je od ljudi koji nisu pogledali seriju, pa je kritikovan opis fizičkih procesa, istorijskog trenutka, karaktera itd. Te kritike su zasnovane na utisku koji je stečen čitanjem kritika ljudi koji su pogledali seriju. Jedna od kritika (koja je iz ove druge grupe, ljudi koji su zaista pogledali seriju) je ona koja se tiče antisocijalističkih elemenata u seriji. Ovde se mešaju (bar u mojoj glavi) neka dva pristupa: osvrt na seriju kao umetničko delo, zatim stavljanje tog dela u društveno, tržišni, marketinški, politički kontekst. Dok ovaj prvi pristup može da bude potpuno umetnički (izlaganje impresija bez obrazloženja), analiza drugog pretpostavljam da podleže pod neki naučni, (preciznije istorijski, ili antropološki) vid analize.

Jedan takav opis dat je u tekstu na portalu Mašina. Rečeno je da je poruka serije da je socijalizam radioaktivan:

Černobilj je poslao poruku da je ona socijalistička emancipacija radioaktivna.

Socijalizam se ne može meriti kroz prizmu rada ili nerada nekolicine ljudi, pa se stoga kritika postojećeg stanja u društvu i pojedinca ne može gledati kao na kritiku isključivo ideologije na kojoj sistem deklarativno počiva, podvlačim deklarativno. Slično i kod nas, neki političari kritiku konkretnog predsednika tumače, tj. prikazuju ne samo kao kritiku, nego napad na državu. Taj sistem u SSSR-u, birokratija, te pojedinačna shvatanja socijalizma bili su takvi da se on, iako su zaista postojali problematični odnosi pa i pretnja po sistem od strane Amerike, iako su u tom kontekstu zaista mnogi potezi bili opravdani ili iznuđeni hladnim ratom, ipak urušio iznutra. Pre toga mnogo je pretrpela Istočna Evropa, čak i kad uzmemo sve pozitivne strane, ne znam gde se to u Češkoj, Mađarskoj, Rumuniji nazire prosovjetska nostalgija i odakle taj zaključak:

Kurentnoj popularnosti nostalgije za Istočnom Evropom i nekakve istočnoevropske estetike poduprte danas trima modnim i internetskim domenima i fenomenima: Gopniki, Slavorum i Sqating Slavs in Tracksuits.

Ovoj tvrdnji valjalo bi dati neke procene, tipa „na osnovu tog i tog istraživanja 90% mladih u Slovačkoj je nostalgično za prošlim vremenima, izvor taj i taj“. Ovako autor navodi podatak, za koji čitalac ne zna da li se radi o njegovom utisku, ili faktičkom stanju.

S druge strane gde je direktna veza Černobilja i raspada SSSR? Kada se kaže:

Jer uobičajeni narativni okvir za tumačenje černobiljske katastrofe na koji se i sama HBO-ova serija oslanja je da je upravo ona bila ona kap koja je prelila čašu te direktno uzrokovala pad Sovjetskog Saveza (zle imperije) četiri godine kasnije.

Šta znači uobičajeni narativni okvir za tumačenje černobiljske katastrofe? Da li to znači da kad neko pita šta je černobiljska katastrofa, da je najverovatniji odgovor: “kap koja je prelila čašu raspada SSSR (koji se inače desio pet godina kasnije), a u stvari nije to, ali je tako prikazuje zapad koji je u borbi protiv socijalizma, i ne samo to, nego HBO-ova serija podstiče ovu tezu.” Na ovom mestu bi bilo potrebno opet navesti literaturu, odnosno referencirati se na izvore koji u Černobilju vide kap koja je prelila čašu raspada SSSR i ne samo to, već bila direktan uzročnik istog. U svetlu svega što danas znamo, reći da je Černobilj direktan uzročnik raspada Sovjetskog Saveza je krupna izjava za koju postoji veliki broj argumenata protiv.

S druge strane, treba opet razgraničiti da li je ovaj stav stečeni utisak nakon gledanja serije, ili je uobičajeni narativni okvir. Ako je prvo, treba da se naglasi da je impresjia, a ako je drugo, treba da se argumentuje, jer nije uobičajeno da se katastrofa u Černobilju ističe kao direktan uzročnik raspada SSSR.

Na kraju krajeva, nema sumnje da je ova serija pala baš u trenutku kada mase stanovnika u zemljama razvijenog kapitalizma postaju disilusioned i u vreme veoma nezgodnog oživljavanja političkih alternativa u SAD i Velikoj Britaniji – ekološka kataklizma sada sasvim izvesna, milenijalci bi rado menjali kapitalizam za socijalizam.

Na osnovu čega nema sumnje? Koje su to mase? Da ne bude zabune, ja sam ideološki levo orijentisan i podržavam Sandersa i Korbina, ali treba biti realan u proceni snage (koja danas zaista nije mala) i moguće paranoje, da se u svemu krije ideološki neprijatelj. Takođe, Sanders je bio vrlo aktuelan i 2015, 2016. pa ne vidim zašto je sad, a ne tad lansirana serija, a pitanje je šta bi bilo na izborima da je kandidat demokrata bio Sanders, a ne Klinton.

Pogled na Černobiljsku nuklearnu elektranu iz Pripjata; Foto: Jason Minshull / Wikipedia

Takođe, u nekim zemljama su jaki i desni pokreti, nacionalističke stranke, raste antimigrantsko raspoloženje, itd. Nisam stekao utisak da je serija kritika socijalizma, jer svaka ideja propada u zemljama koje nemaju institucije i u kojima vlada negativna selekcija (biraju se poslušni, a ne korisni, misao nije moja, već je parafraza nekog Sandersovog govora koji je sadržao odgovor na pitanje zašto podržava levu orijentaciju kada je socijalizam propao u Istočnoj Evropi, ili bar mislim da sam to od njega čuo). U mnogim aspektima verujem da je serija bila čak i blaga u opisu stanja. Ponavljam: kritiku stanja ne bi trebalo poistovećivati sa kritikom socijalizma, odnosno kritikom ideje. Države su i trpele brojne promašaje, jer su glavešine svaku kritiku svog (ponekad koruptivnog) delovanja proglašavale za antisocijalistički element u partiji, te se uglavnom obračunavale sa istim.

A jedan trag otkriva – namerno ili ne – veoma kurentne subverzivne crte: scena razgovora između Uljane Homjuk i partijskog aparatčika u kojoj on izgovara „Moram reći: zbog toga niko ne voli naučnike. Kad treba lečiti i nešto uraditi, gde su? U laboratorijama, sa nosevima u knjigama (…)“ danas izgleda aktuelnije nego ikad, izgleda kao da ju je izgovorio neko ko pravi novac nekome ko proučava društvene kontradikcije, kao da ju izgovara Donald Tramp, Mladen Šarčević ili Ana Brnabić.

Dakle kritika socijalizma je namerna, a kritika ulaganja u nauku im se možda omakla? Ne govorim o ideološkoj pristrasnosti autora, na koju ima pravo naravno, ali onda treba da stoji naglasak da je ovo utisak njega kao levičara, baziran na emocijama izazvanim serijom, a ne lako dokaziva i merljiva istina, te da se naglasi koji delovi se odnose na fakte, a koji su slobodno tumačenje. Delim utisak da je odnos partijskog aparatčika prema Homjukovoj sličan odnosu onih koji daju novac onima koji se bave fundamentalnim istraživanjima (inače, ne samo onima koji proučavaju društvene kontradikcije).

Evo jednog misaonog eksperimenta: da li bi postojala ijedna kritika da su identičnu seriju snimili Rusi, tj. Sovjeti krajem osamdesetih npr.? Takođe, da li postoji nekakav oblik ove serije, da je snimi HBO, a da nema kritike ove vrste tj. da li HBO (ili bilo ko drugi, uzimajući u obzir tržište, marketing, korporacije…) ima šansu da snimi seriju sa naslovom „Černobilj“ a da se ne pojave kritike o blaćenju socijalizma?

Mislim da je odgovor na oba pitanja „ne“, a da taj odgovor nije ni do teme serije, ni do produkcije, već do (ponekad) neutemeljenog i neargumentovanog straha od kritike ideje koju zastupamo i to nije simptomatično samo za levicu (kada je klasna borba u pitanju). Kod nekih drugih ideja, takav pristup je još izraženiji.

Prethodni članak

BIRN: Visok rizik po medijski pluralizam u Srbiji

Jadi mladog Vučića, najboljeg studenta u istoriji

Sledeći članak