Minimalni “minimalac”
Povećanje minimalca, po svemu sudeći, doneće poreske olakšice vlasnicima kapitala, ali ne i bolji standard radnicima. Razrešavanje takvog paradkosa iziskuje radikalizaciju borbe za dostojanstveni životni strandard.
Povećanje minimalca, po svemu sudeći, doneće poreske olakšice vlasnicima kapitala, ali ne i bolji standard radnicima. Razrešavanje takvog paradkosa iziskuje radikalizaciju borbe za dostojanstveni životni strandard.
Omiljeni pajac aktuelnih vlasti, Miroljub Petrović, uspeva da promoviše svoje ideje sve većem broju ljudi. Paralelno s njim reklamira se i neonacistička organizacija Alternativa koja organizuje nastupe ovog filozofa. Tekst koji prenosimo pojašnjava kako ove pojave i njihove politike samo jačaju vladajuću ideologiju uz korišćenje javne infrastrukture i medijskog prostora koji kontroliše vlast.
Procesi privatizacije agrara, javnih preduzeća, promene u modelu finansiranja visokog obrazovanja i promene u sistemu penzionog i invalidskog osiguranja, te problem eksploatacije prirodnih resursa u kontekstu restauracije kapitalizma i dominacije(neo)liberalnih deregulacija jesu tema publikacije „Bilans stanja – doprinos analizi restauracije kapitalizma u Srbiji“. Serija razgovora potaknutih ovom, nedavno objavljenom, publikacijom biće organizovana tokom decembra u nekoliko gradova u Srbiji.
Postojeći institucionalni okvir u velikoj meri ukida mogućnost učešća građana u donošenju odluka važnih za društvo. Ipak monopolizacija upravljanja državom i njenim otuđenim institucijama, za levu politiku ne mora nužno da znači potpuno odustajanje od iste. Promišljanje alternativnog socijalističkog i demokratskog načina upravljanja za novu levicu podrazumeva izgradnju i preraspodelu kapaciteta kako bi stvorila mogućnosti šire participacije u borbi i prostor za saveze sa bliskim grupama.
U moru dominantnih tvrdnji u kojima se tržište i neoliberalna ekonomija predstavljaju kao “neutralne” i “univerzalne” kategorije, dok se socijalizam interpretira kao “neodrživ sistem” više je nego potrebno osvrnuti se i diskutovati realno postojeće koncepte jugoslovenskog sistema, poput društvenog vlasništva, samoupravnog planiranja, uvođenja doprinosa usmeravanih u različite fondove, svima dostupnog obrazovanja i zdravstvenih usluga.
Premijer i Vlada Srbije uporno javnosti predstavljaju pozitivne pokazatelje makroekonomskog oporavka države, te pada nezaposlenosti i pojačane kreditne sposobnosti građana. Ipak, uz svest o medijski posredovanoj slici realnosti, kao i o manipulativnoj sposobnosti brojki i statistike, lako je uočiti da je svakodnevica u Srbiji sasvim drugačija.
U gotovo svim zemljama Evrope stanovništvo se suočava sa katastrofalnim posledicama mera štednje. Očigledno je da procesi privatizacije javnih resursa infrastrukture, rezovi plata i penzija i ukidanje socijalne pomoći ne vode ka izlazu iz krize već je samo produbljuju. Sledeći smernice EU ekonomske politike Vlada Srbije primenjuje iste mere stvarajući sve veći jaz među stanovništvom. Kakav bi trebao da bude odgovor levice na ovakvo stanje u Evropi?
Bez obzira na obećanja data u izbornoj kampanji aktuelna vlast u Srbiji je donela niz odluka koje dodatno otežavaju položaj najugroženijeg dela stanovništva i sprečavaju obećani ekonomski i privredni napredak. Izmene u radnom zakonodavstvu neće dovesti do povećanja broja zaposlenih dok će smanjenje plata i penzija uzrokovati manju potrošnju građana i posledično manji priliv novca u javni budžet. Dodatno, to vodi manjim izdvajanjima države za zdravstvo, školstvo, socijalna davanja i druge javne usluge i službe što će najviše pogoditi upravo najsiromašnije.
Beogradski javni gradski prijevoz već dugi niz godina ne vrši svoju primarnu funkciju – osiguravanje kvalitetnog i svima dostupnog javnog prijevoza bez obzira na imovinski status. Izostanak infrastrukturnog ulaganja javnog novca otvorio je prostor za upliv privatnog kapitala. Gradska vlast, bez obzira koja ju stranka obnašala, svoju politiku gradi na koruptivnim pogodovanjima privatnim “partnerima” i represijom nad narodom koji se svi više odlučuje za neposredni bojkot nametnutih ograničenja. Pitanje je kad će se bojkot transformirati u artikulirani politički zahtjev.