BCBP: Četiri moguća scenarija razvoja političke krize u Srbiji

Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) objavio je analitički izveštaj koji prikazuje moguće pravce razvoja trenutne političke i institucionalne krize u Srbiji. Četiri projektovana scenarija obuhvataju period od novembra 2025. do juna 2026. i uključuju: kontrolisanu represiju i autoritarno učvršćivanje; tranziciju posredstvom EU uz tehničku vladu i prevremene izbore; pojačanu represiju koja vodi haosu; ili izbore praćene manipulacijama i nasiljem.

Vidovdanski protest u Beogradu, Foto: Mašina

Kao ključne faktore krize BCBP identifikuje Evropsku uniju, društveno-političku mobilizaciju, odgovor režima i uticaj stranih sila.

EU se opisuje kao najuticajniji spoljni akter koji je nedovoljno iskoristio svoj uticaj da podstakne demokratske reforme u Srbiji. Izveštaj takođe navodi da je srpski ustanak postao poprište nadmetanja velikih sila poput EU, SAD, Rusije i Kine, od kojih svaka nastoji da ostvari sopstvene geopolitičke interese.

Izveštaj ukazuje na paradoks: studentski zahtevi su jasno formulisani, ali pokret nema koherentnu političku alternativu. Vlada Aleksandra Vučića iskoristila je ovu fragmentaciju, dodatno je produbljujući kontrolom medija, infiltracijom i represijom nad demonstrantima.

Što se tiče odgovora režima, BCBP klasifikuje Srbiju kao „zarobljenu državu“ u kojoj SNS ima monopol nad represivnim i političkim institucijama. Dalji tok krize zavisi od odluke režima da pojača ili ublaži represiju i retoriku.

Scenario 1: Vlast odbija raspisivanje izbora, a protesti gube snagu. Vlada sprovodi ciljane odmazde prema studentima, prosvetarima i pravosuđu. Opozicija ostaje podeljena, a studentski pokret odbija saradnju. Ishod je krhka stabilnost uz visok rizik od nove pobune. Moguće posledice: razočaranje mladih, novi talas emigracije i rast antimigrantskog raspoloženja u Srbiji.

Scenario 2: Posredovanje EU i krhka pregovaračka tranzicija, koja može proisteći iz nasilnih sukoba ili dugotrajnog zastoja iz prvog scenarija. „Ovaj scenario može se razviti pod dva uslova: nakon sukoba koji bi usledili posle štrajka glađu Dijane Hrke i sukoba ispred Narodne skupštine, ili ako Srbija ostane zaglavljena u zastoju – gde režim po svaku cenu drži vlast, a politički sistem je paralizovan.“ U ovom slučaju EU preuzima aktivniju ulogu, otvara dijalog između vlasti, opozicije i građanskog pokreta. Mogući ishodi su prevremeni izbori ili prelazna vlada – rešenje koje je nepopularno među studentima.

Scenario 3: Pojačana represija i haotični nemiri. Vlast povećava nasilje, masovna hapšenja i donosi restriktivne antiterorističke zakone. BCBP navodi da bi Rusija dodatno podržala režim kroz bezbednosnu i propagandnu pomoć. Potencijalni ishodi: aktivno posredovanje EU da spreči regionalni sukob; produžena represija i nestabilnost koja se preliva na sever Kosova, što bi vlast mogla iskoristiti kao distrakciju; ili pad režima i stvaranje političkog vakuuma.

Scenario 4: Prevremeni izbori pod kontrolom SNS-a. Ako protesti oslabe, Vučić bi mogao raspisati izbore u navodnom pokušaju da „vrati stabilnost“. Opozicija tada ima dilemu: ujediniti se ili bojkotovati i podržati studentsku listu. Prema BCBP-u, režim bi u ovom slučaju koristio izborne manipulacije, zastrašivanje i dominaciju u medijima. Ako bi izgubio, najverovatnije bi falsifikovao rezultate ili sabotirao proces, što bi moglo izazvati postizbornu eskalaciju.

Autori ističu da svi scenariji mogu dovesti do jednog od četiri završna ishoda, koji se mogu menjati pod uticajem domaćih i međunarodnih pritisaka. Prvi mogući ishod je politički vakuum – pad režima bez organizovane alternative, što vodi dugotrajnoj nestabilnosti i paralizi institucija.

Drugi je pregovorna tranzicija uz posredovanje EU, kroz formiranje prelazne vlade i održavanje novih izbora, čime bi se omogućila obnova vladavine prava i slobode medija.

Treći mogući ishod je pad režima usled represije koja se obija o glavu vlastima, što bi dovelo do raspada bezbednosnog aparata i sukoba raznih frakcija. Četvrti ishod je autoritarna konsolidacija – učvršćivanje potpune kontrole režima i ukidanje osnovnih demokratskih sloboda.

„U svojoj suštini, Srbija se nalazi na raskrsnici na kojoj svaki put nosi rizike i mogućnosti. Pravac kojim će zemlja krenuti zavisi od tri međusobno povezana faktora: istrajnosti građanske mobilizacije, kapaciteta režima za represiju ili kompromis i odlučnosti Evropske unije da deluje ne kao udaljeni posmatrač, već kao garant demokratskih principa. Ishod – bilo pregovorna transformacija ili učvršćena autokratija – zavisi od toga kako će se ovi procesi ukrstiti u kritičnim mesecima između novembra 2025. i juna 2026,“ zaključuje izveštaj.

A.M.

Prethodni članak

Generalštab: Usvojen leks specijalis koji omogućava rušenje

Skup podrške Milomiru Jaćimoviću sutra u 14h u Novom Sadu

Sledeći članak