CORE: Kolektivno preseljenje Krivelja se više ne sme odlagati

Dok meštani Krivelja više od deset godina čekaju da država obezbedi uslove za preseljenje ovog sela nadomak Bora, „Serbia Zijin Copper ne čeka", navodi se u saopštenju Platforme za društveni razvoj i inovacije (CORE). Iz te organizacije navode da su rudarske aktivnosti „uključujući i radove izvođene bez potrebnih odobrenja", približile su se kućama, školi i groblju „do mere da praktično više nema bezbedne distance“.
Pretovar građevinskog otpada nastalog rušenjem kuća neposredno ispod prozora škole tokom održavanja nastave, jun 2026. godine

Prema njihovim navodima, svakodnevna miniranja i potresi uznemiravaju meštane i oštećuju njihove kuće i grobove njihovih predaka i ističu da je svakodnevni život u Krivelju obeležen bukom, potresima i prašinom.

„Teška mehanizacija radi danonoćno, dok Zijin ruši objekte u neposrednom susedstvu naseljenih domaćinstava, čime se dodatno pojačava pritisak da ljudi napuste selo. Dok institucije odlažu kolektivno preseljenje, praktično čekajući da stanovnici sami napuste selo, onima koji ostaju, život postaje iz dana u dan sve teži i nebezbedniji. Zato Krivelj više ne može da čeka još jedan plan, sastanak ili obećanje: ljudima je zaštita potrebna sada“, naglašavaju iz CORE.

Iz ove organizacije smatraju da selo Krivelj treba da bude preseljeno jer će širenjem površinskog kopa Veliki Krivelj rudnik zauzeti prostor na kojem ova zajednica živi više od četiri i po veka.

Podsećaju da je Vlada još 2014. godine pokrenula izradu Prostornog plana područja posebne namene Borsko-majdanpečkog rudarskog basena, kojim treba da se urede razvoj rudarskih aktivnosti i uslovi preseljenja, te da više od decenije kasnije, plan još nije usvojen, a stanovnici Krivelja i dalje ne znaju gde će, kada i pod kojim uslovima biti preseljeni.

„Našim meštanima se već godinama govori da će biti preseljeni, ali i dalje se ne zna kada, gde i pod kojim uslovima. Za to vreme rudnik nam je sve bliže. Svako miniranje osećamo u kućama kao snažan potres, zidovi pucaju, a buka je postala deo dana i noći. Više se ne osećamo bezbedno ni u sopstvenim domovima, jer pri svakom miniranju postoji realna opasnost da se nečija kuća sruši. Više ne znate da li da popravljate kuću u kojoj možda sutra nećete živeti ili da samo čekate. A mi čekamo već više od deset godina. Zijin Copper, međutim, ne čeka“, kaže Milan Ćosić iz Krivelja.

Kao posebno ozbiljan problem ističu to što se, dok pregovori o kolektivnom preseljenju traju, selo postepeno menja i nestaje.

Dodaju da kompanija ruši otkupljene kuće dok druge porodice i dalje žive neposredno uz njih, uz buku, prašinu i rizik po susedne objekte, dok takvo postupanje dodatno pojačava pritisak na preostale meštane da selo napuste pojedinačno, dok država ne obezbeđuje kolektivno preseljenje niti delotvornu zaštitu ljudi koji još žive u Krivelju.

Ono što situaciju danas čini posebno urgentnom, prema navodima CORE, jeste činjenica da su se rudarske aktivnosti približile selu do mere da se pojedini radovi i odlaganje otpada odvijaju neposredno iznad kuća.

„Dok stanovnici Krivelja čekaju odgovore i nadležnosti prebacuju sa jednog organa na drugi, rudarske aktivnosti se nastavljaju. Nadležni organi moraju hitno da obezbede zakonitost rudarskih aktivnosti, delotvoran nadzor i zaštitu stanovništva, ali i da proces preseljenja vode transparentno, uz puno učešće meštana i očuvanje zajednice. Ne može se od ljudi očekivati da beskonačno čekaju dok se prostor oko njih nepovratno menja, a uslovi života postaju sve teži i nehumaniji“, poručuju iz CORE.

L.M.