„Ništa. Mi i dalje nastavljamo borbu“, kaže Mitrović nakon održane sednice Komisije za planove.
Prema njenim rečima, građanima je na javnoj sednici omogućeno da postave pitanja, uz obećanje da će odgovore naknadno dobiti. Rok koji su dali institucijama je sedam dana, nakon čega će, ukoliko odgovori ne stignu, nastaviti da ih traže od Zavoda za urbanizam.
„Sve primedbe su odbijene. Obrazloženje nije dato. Dozvolili su nam da postavljamo pitanja na koja su nam obećali da će da nam proslede odgovore. Mi čekamo, dajemo im sedam dana. Posle toga ići ćemo u Zavod za urbanizam da vidimo zašto nam odgovori nisu stigli“, navodi Mitrović.
Umesto železničkih stručnjaka – investitori
Jedan od ključnih problema za građane jeste, kako tvrde, način na koji je na sednici predstavljeno rešenje železničke trase.
Građani su prethodno tražili da na razgovor budu dovedeni stručnjaci sa železnice koji bi mogli da odgovore na pitanja o tehničkim aspektima projekta, između ostalog o vibracijama koje bi nova pruga mogla da proizvodi. Mitrović kaže da su očekivali upravo takve stručnjake, ali da su se na sednici pojavili ljudi za koje smatraju da nisu mogli da odgovore na njihova konkretna pitanja.
„Pitali smo da li su doveli ljude sa železnice, pošto su obećali pre, ja mislim, dva zasedanja. Rekli su da su doveli. Međutim, na kraju se ispostavilo da su oni u stvari doveli investitore, ne stručnjake sa železnice, ljude koji nisu imali odgovor ni na jedno naše konkretno pitanje“, kaže ona.
Građani su, prema njenim rečima, prethodna dva meseca sami proučavali dokumentaciju i tehničke aspekte železničkog projekta.
„Mi nismo ljudi od struke, a proučavali smo proteklih dva meseca sve što se tiče železnice. Doveli su ljude koji nisu znali da nam objasne ni kako će da prave tu prugu koja neće da prenosi vibracije. Mi smo naučili kako se pravi pruga koja ne prenosi vibracije. Apsolutno, posle ovog razgovora, ako su ovo stručnjaci sa železnice, osećamo se još manje bezbedno“, kaže Mitrović.

Posebno ih je, dodaje, pogodio odnos prema njihovim pitanjima i predlogu alternativne trase.
„Pitali smo gde to mi hoćemo da bude pruga kad smo rekli da jednostavno hoćemo iza brda. Gospodin koji je došao kao predstavnik železnice rekao je: ‘A mislite da tamo nema nijedno naselje?’ Znači, oni iz kancelarije nisu izašli da vide da li postoji bolje rešenje, jer iznad Vojnika nema ništa sem njiva“, navodi Mitrović.
Za građane je upravo to pitanje – da li postoji drugačija trasa – suština njihovog protivljenja aktuelnom planu.
„Apsolutno smo zgroženi. Ako su to stručnjaci u našoj zemlji, onda je strašno“, kaže ona.
Građani traže reakciju institucija
Pošto na gradskoj sednici nisu dobili odgovore koje su očekivali, građani sada planiraju da se obrate drugim institucijama. Mitrović navodi da su već u komunikaciji sa ljudima koji bi trebalo da provere slučaj sa stručne strane, dok će dokumentaciju poslati i Evropskoj kući u Beogradu.
„Javili su nam se ljudi koji hoće to stručno da odrade. Poslali su tamo. Čekamo odgovor od njih. Još uvek nema ništa, verovatno istražuju. Javili su nam da su krenuli sa tim proverama“, kaže Mitrović.
Građani planiraju da se obrate i republičkoj građevinskoj inspekciji, nakon što su, kako kaže Mitrović, saznali da gradska inspekcija nije nadležna za radove koji se izvode.
„Pišemo gradskoj, odnosno republičkoj građevinskoj inspekciji. Saznali smo da gradska nije nadležna za te radove, nego ćemo pisati republičkoj. Pišemo ombudsmanima. Pisaćemo još na neke adrese koje smatramo da možda mogu makar da dođu da pogledaju, da vide realnu situaciju, dok nisu krenuli bukvalno da postavljaju te nove šine“, navodi ona.

Trenutno se, prema njenim rečima, na terenu izvode pripremni radovi.
„Oni to trenutno u ovom delu ne rade. Ubijaju samo šipove. Pet Kineza, bez ikog ko ih nadgleda i šta rade“, tvrdi Mitrović.
Građani se nadaju da će neka od nadležnih institucija izaći na teren i proveriti da li postoji drugačije rešenje.
„Možda je možda malo skuplje, ali je mnogo realnije. I ja mislim da su ljudski životi, u odnosu na finansijske aspekte, mnogo bitniji“, kaže Mitrović.
„Plašimo se da će reagovati tek kada se desi katastrofa“
Građani ne smatraju da je njihov zahtev samo pitanje komfora stanovnika Borske ulice. Njihova bojazan je da bi eventualni problemi sa trasom mogli da budu rešavani tek nakon što pruga bude izgrađena i počne da proizvodi posledice.
„Jer znate šta, i da im prođe ta pruga ovde i da mi ne uspemo to da uradimo, sami će morati da je izmeste kroz pet godina. Samo se mi plašimo da će je izmestiti tek onda kada dođe do neke katastrofe. E to je ono što mi želimo unapred da sprečimo“, kaže Mitrović.
Na sednici Komisije, kako navodi, građanima je predstavljena i mogućnost tzv. „potkovice“, ali ona smatra da to nije rešenje za njihov osnovni zahtev.
„Oni odlučuju samo o potkovici. Potkovica je nužno zlo onoga što mi želimo. U stvari, mi želimo da se izmesti i obilaznica. Oni nam nude potkovicu“, navodi Mitrović.
Dodatni problem za građane predstavlja to što, kako kaže, informacije o tome šta će se sa planom dalje dešavati često ne dobijaju direktno od institucija.
„Ne znam da li ćemo uopšte da dobijemo informaciju osim ako ne bude onim putevima kojima obično i dobijamo informacije, a to je da neko prenese, da se negde pročuje i tako to. Tako je i prošla pruga, od reči do reči i prenošenjem. Inače niko veze nije imao da će to da bude tu“, kaže ona.
Novi protesti su mogući
Uprkos odluci Komisije, građani ne planiraju da odustanu. Mitrović najavljuje nove proteste i tvrdi da je među stanovnicima i dalje prisutno veliko nezadovoljstvo.
„Da, naravno. Slobodno neka očekuju. Ljudi su još danas besni“, kaže ona.
Pored pitanja plana i trase, građani ukazuju i na probleme koje, tvrde, imaju sa izvođenjem radova na terenu.

Istovremeno, tvrdi da postoji raskorak između onoga što građani vide na terenu i onoga što im govore izvođači.
Za stanovnike Panteleja time se borba ne završava odlukom Komisije za planove. Naprotiv, nakon odbijanja primedbi, najavljuju da će pokušati da do odgovora i reakcije dođu preko drugih institucija – od inspekcije i ombudsmana do međunarodnih aktera koji bi mogli da provere način na koji je projekat planiran i sprovodi se.
Njihov osnovni zahtev, kako kažu, ostaje isti: da se pre nastavka radova razmotri mogućnost drugačije trase, za koju tvrde da bi bila bezbednija za stanovnike.
A.Đ.


