Prevod teksta prvobitno je objavljen na portalu Kombinat.
Pozivamo na hitan prekid vatre i povratak za pregovarački sto. Interesi globalnog kapitala i njegovih vojnih mašina ne vrijede više ni jedne kapi krvi naroda. Mir, zemlja i hleb! U revolucionarnom duhu i kroz solidarnost prema narodima Ukrajine, Rusije i regiona, kažemo „Ne!“ Moskvi danas i „Ne!“ lažnom izboru između Moskve i NATO-a u budućnosti.
Članovi kolektiva ,,LeftEast“ zgroženi su nasilnom vojnom agresijom koja je eskalirala u rat u Ukrajini i koja prijeti da baci naš region u krvoproliće razmjera kakvo nije viđeno decenijama.
Nedvosmisleno osuđujemo kriminalnu invaziju Kremlja i pozivamo na povlačenje ruskih trupa nazad na međunarodnu granicu. Iako ne zaboravljamo odgovornost koju SAD, NATO i njeni saveznici snose za dovođenje ovog rata, jasni agresor u trenutnoj situaciji je ruska politička i ekonomska elita.
Naši napori bi trebalo da budu usmjereni na razotkrivanje neoprostive imperijalističke invazije Rusije na Ukrajinu kojoj su, takođe, utrli put agresivna ekspanzija NATO-a i ukrajinski ,,postmajdanski“ režim.
U revolucionarnom duhu i kroz solidarnost prema narodima Ukrajine, Rusije i regiona, kažemo „Ne!“ Moskvi danas i „Ne!“ lažnom izboru između Moskve i NATO-a u budućnosti.
Pozivamo na hitan prekid vatre i povratak za pregovarački sto. Interesi globalnog kapitala i njegovih vojnih mašina ne vrijede više ni jedne kapi krvi naroda. Mir, zemlja i hleb!
Odbacujemo oligarhijski kapitalizam, autoritarni neoliberalizam i regionalni anti-komunizam koji gaje globalne anti-komunističke snage, koje su nas doveli na ovo mjesto. Kako je i sam Putin zaprijetio u svom „istorijskom govoru”, 21. februara: „Hoćete li dekomunizaciju? Pa, to nam sasvim odgovara. Ali nepotrebno je, kako kažu, stati na pola puta. Spremni smo da vam pokažemo šta prava dekomunizacija znači za Ukrajinu”.
Napad na Kremlj predstavlja dekomunizaciju koja ide do kraja. Mali broj desničarskih političara sigurno će profitirati, ali većini nas ekstremni nacionalizam i krajnje desničarske ideologije ne mogu donijeti ništa osim patnje i spiralnog ciklusa mržnje.
Ekonomski, ovaj antikomunizam nam je donio oligarhijski kapitalizam i siromaštvo koje vidimo u Rusiji, Ukrajini i cijeloj istočnoj Evropi.
Politički, to nam je donijelo vlade koje se jedva pretvaraju da predstavljaju svoje stanovništvo.
Odlučno tvrdimo da:
(1) Smatramo da je Kremlj odgovoran za ovaj neposredan čin rata! Ruska država je izvršila invaziju na Ukrajinu u ime krajnje reakcionarne imperijalističke nostalgije i eksplicitnog revolta protiv internacionalističke solidarnosti koju su ilustrovali prošli i sadašnji revolucionarni pokreti u istočnoj Evropi. Putinov „velikoruski“ nacionalizam je kriminalan i uzaludan pokušaj da se izbori za međunarodni status, negirajući bogatu kulturnu raznolikost istočne Evrope. Stojimo zajedno sa svim etničkim zajednicama u regionu i podržavamo viziju mirne solidarnosti kroz borbu za bolji svijet za sve.
(2) Iako smatramo da je Kremlj inicijator ovog rata i glavni agresor danas, imamo na umu odgovornost koju (s)nose Sjedinjene Države, mnogi njeni saveznici i transnacionalni kapital. Njihovo odbijanje da pregovaraju sa Rusijom, zbog njene zabrinutosti oko širenja NATO-a, raspirilo je vatru rata, čak i uprkos pozivima mnogih, uključujući i ukrajinsku vladu, na deeskalaciju. U jeku pandemije, ekonomske i političke elite u SAD i drugim naprednim kapitalističkim državama su nadale da će skrenuti pažnju naroda od pada demokratskog legitimiteta i ekonomske hegemonije evroatlantskih „integracija“. Oni su se zalagali za brzi početak akumulacije kapitala, a sve na štetu ljudi u istočnoj Evropi. Rata gladni antagonista i imperijalista novijeg vremena, Putin, sada koristi strašnu post-socijalističku krizu društvene reprodukcije i pandemiju u Rusiji i Ukrajini kako bi rasplamsao nacionalistička osjećanja, profitirao i (re)proizveo stare etnonacionalističke sukobe. Eksploatatorska i ekspanzionistička evroatlantska „integracija“ sada je postala casus belli autoritarnih: došlo je do punog rata u Ukrajini.
(3) Odbacujemo regionalni antikomunizam, koji ironično oličava Putin i njegovo obećanje „dekomunizacije“, uprkos solidarnosti vuka u ovčijoj koži koju dobija od djelova ljevice i svih liberalnih projekcija Putina kao „komuniste“, dok njegova Vlada marginalizuje i brutalizuje rusku ljevičarsku opoziciju, antifašističke, anarhističke i antiratne pokrete. Takođe, i najvažnije, odbacujemo antisocijalne režime zasnovane na oligarhijskom kapitalizmu, koji njeguju nacionalizam i krajnje desničarske ideologije u Rusiji, Ukrajini i sitne oportunističke režime u istočnoj Evropi, koji kombinuju militarističku desničarsku retoriku i profiterstvo na tuđoj nesreći .
(4) Odbacujemo takozvane „zakone o dekomunizaciji i reforme“ u Rusiji i Ukrajini – u poslednjih nekoliko godina. Dvije „neprijateljske strane“, Rusija i SAD/NATO, imperijalističke i kapitalističke su snage koje su slijedile put autoritarnog, antikomunističkog neoliberalizma. O ovom zajedničkom putu, kojim ide i Ukrajina, svjedoči, između ostalog, neoliberalno radno pravo.
(5) Za razliku od trenutne glorifikacije ukrajinske vlade, kao potpuno demokratskog nosioca slobode, mi dovodimo u pitanje i taj ukrajinski postmajdanski režim: njegovu represiju nad ljevicom i opozicijom; zabranu velikih opozicionih partija i blokiranje popularnih opozicionih medija; diskriminatornu jezičku politiku i nedostatak želje da se prizna i prihvati politička, etnička i kulturna raznolikost Ukrajine, kao i njena sabotaža sporazuma iz Minska u poslednjih sedam godina. Reforme ekstremne „dekomunizacije“ Ukrajine takođe jasno pokazuju da, jednostavno, ne možemo poželjeti povratak na jučerašnju neodrživu situaciju.
(6) Odbacujemo sva kampistička rješenja koja traže spas u rasističkom i militarističkom evroatlantskom jedinstvu ili revanšističkom evroazijstvu, umjesto da podržavaju istinske borbe za radikalne društvene promjene, demokratiju, radničku moć, inkluzivnost i oslobođenje.
(7) Suočeni sa ovim reakcionarnim ideologijama – koje ne nagovještavaju ništa osim krvi, siromaštva i podjela – mi podržavamo nasljeđe revolucionarnih pokreta Istočne Evrope, u čijoj (mnogoj) tradiciji (i) kritički vodimo borbu protiv kapitalizma, imperijalizma, militarizma i obećane vjerske, etničke i rodne ravnopravnosti. Ova borba, u znak solidarnosti sa svim radnicima i onima koji su potlačeni u našem regionu, jedina je nada za bolju budućnost etničkih Ukrajinaca i Rusa, kao i istorijski potlačenih grupa u regionu – Roma, Jevreja, Tatara i (svih) migrantskih zajednica, žena i seksualnih manjina. U tom duhu, objavljujemo našu solidarnost sa političkim zatvorenicima u Ukrajini i Rusiji i našu podršku pokretu za radikalnu antikapitalističku demokratiju i njegovim snagama u obije zemlje.
Zahtijevamo hitan prekid vatre, antiratne napore koji će uticati na ekonomsku i političku elitu, ali ne i na radnike i narode pogođenih zemalja, pregovore koji uzimaju u obzir greške iz prošlosti u mirovnom procesu i socijalnoj i ekonomskoj politici koja je dovela naš region u rat. Solidarni smo sa antikapitalističkim i antiratnim pokretima u Ukrajini i Rusiji. Ne gajimo iluzije o obećanjima liberalne demokratije. Nema rata osim (samo) klasnog rata!
Takođe, tražimo od drugova, u zemljama koje još nisu pogođene ratom, da izvrše pritisak na svoje Vlade da obezbijede kompletan i human prihvat izbjeglica iz Ukrajine i svih drugih zona sukoba, da zahtijevaju zacrtavanje brzog puta ka miru i da izraze svoju solidarnost sa onima čiji su životi pogođeni agresijom i džingoizmom. Imamo istoriju lijevog internacionalizma i pacifizma koji nas vode.
