„Ne trebaju mi srca s prozora, treba mi pobuna” – Medicinska radnica iz Pančeva opet trpi osvetu

Medicinska radnica iz Pančeva, Tijana Bikar Jaćimović, ponovo je na meti zbog neposlušnosti prema vladajućoj stranci i zbog podrške koju je pružila studentima. Sada poziva svoje kolege da stanu uz nju i sve radnike koji trpe posledice otpora, jer „vi ne branite samo njih – vi branite i sebe.”

Kada smo u junu razgovarali s Tijanom, bila je na bolovanju koje je otvorila nakon što je, kao vid odmazde zbog učešća u pobuni protiv vlasti, premeštena iz Pančeva u selo Dolovo. Dana 11. jula njen pravni postupak je uspeo – stigla je presuda koja potvrđuje da je aneks o premeštaju nezakonit i da se poništava.

Međutim, Tijana je odmah stekla utisak da to nije kraj njene borbe.

„Prošlo je nekoliko dana i već mi je bilo sumnjivo što me niko ne obaveštava. Kada je prošlo sedam dana, poslala sam im mejl u kojem ih obaveštavam o presudi – ako već nisu – i najavljujem da se po završetku bolovanja vraćam na svoje radno mesto,” kaže naša sagovornica.

Umesto potvrde o povratku, stigao joj je novi aneks o premeštaju u Dolovo, ali sada sa određenim izmenama – uključujući i nižu platu, usled gubitka rukovodeće funkcije.

Tijana i njen advokat smatraju da je u novoj verziji aneksa unapređeno obrazloženje i da su popunjeni neki zakonski propusti iz prethodne verzije.

„Međutim, moj advokat kaže da ćemo i ovaj aneks poništiti, jer oni ne znaju osnovne stvari – prekršili su i ono što su sami potpisali u kolektivnom ugovoru, gde jasno stoji da član upravnog odbora reprezentativnog sindikata ne može biti premešten na drugo radno mesto pod nepovoljnijim uslovima – ni sa manjom platom, ni sa nižim koeficijentom – osim ako sam na to ne pristane,” ocenjuje Jaćimović.

U sledećim pravnim koracima zastupaće je advokat sindikata „Nezavisnost”, Nenad Zečević. „On [Zečević] će me zastupati po osnovu toga da član reprezentativnog sindikata ne može biti premešten na radno mesto sa lošijim uslovima,” kaže medicinska radnica.

Ipak, Tijana najviše nade polaže u solidarnost svojih kolega, a ne u pravni proces.

„Sada moje kolege imaju priliku da isprave ono što prvi put nisu učinili iz straha – tada sam se sama borila za sebe. A sada mi trebaju oni. Podrška. Pobuna. Da ne ćute više pred nepravdom. Nemam ništa od toga što me tapšu po ramenu, govore kako im je žao zbog svega što prolazim, i šalju mi srca i poljupce s prozora s viših spratova. Treba mi da izađu i pokažu da se ne slažu. A istovremeno – i za sebe da se izbore, jer su premeštaji i kažnjavanja nastavljeni, a svi i dalje ćute i trpe. Ne mogu da kazne sto ljudi ako se pobune,” zaključuje Jaćimović.

A.M.

Prethodni članak

Večeras protest u Lazarevcu zbog otkaza radniku Kolubare, Goranu Perišiću

Živorade, nisi sam: Skup podrške jednom od uhapšenih tokom Vidovdanskog protesta

Sledeći članak