
Jedan od poslednjih antikolonijalnih revolucionarnih vođa, Fidel Kastro, je preminuo kasno sinoć u Havani.
Tekst je prvobitno objavljen na portalu TeleSur.
Kubanska državna televizija je potvrdila da je Fidel Kastro, bivši predsednik Kube i vođa Kubanske revolucije, preminuo u petak u devedesetoj godini.
Raul Kastro, predsednik Kube i brat Fidela Kastra, objavio je da će Fidel biti kremiran u subotu. „Vrhovni vođa Kubanske revolucije preminuo je u 10:29 večeras“, rekao je Kastro.
Rođen 1926-e u porodici istaknutih zemljoposednika u kubanskoj provinciji Olgin (Holguin), Fidel je bio vođa revolucionarnog pokreta za nezavisnost Kube, koji je 1959-e godine svrgao Batistinu diktaturu koju su podržavale SAD.
Narednih 48 godina, sve dok 2008-e nije dao ostavku, Fidel je mali ostrvski narod predvodio ka istorijski značajnim nivoima razvoja – Kuba se nalazi na vodećim mestima u svetu po pitanju društvenih pokazatelja poput pismenosti i nivoa javnog zdravlja.
Fidelov uticaj i internacionalizam
Uspeh revolucije na Kubi je značio i suočiti se sa više od 50 godina neprijateljske i destruktivne blokade od strane SAD, istovremeno preživljavajući višestruke pokušaje atentata od strane CIA. Širom sveta su, Fidel i Kuba, inspirisali rastući pokret za dekolonijalizaciju, koji je Fidel aktivno podržavao stvarajući mreže uzajamne pomoći širom Latinske Amerike, Afrike i ostatka Globalnog juga.
Pod Fidelovim vođstvom, kubanski internacionalizam je nadrastao granice podrške oslobodilačkim pokretima kao što je Afrički nacionalni kongres (African National Congress, ANC) Nelsona Mandele, budući da je ovo malo ostrvo slalo hiljade zdravstvenih i obrazovnih radnika širom sveta. Smatra se da je kubanski program opismenjavanja omogućio milionima ljudi van Kube da nauče da čitaju, dok su kubanski lekari zaslužili čak i divljenje Sjedinjenih država, koje su nedavno pohvalile njihov herojski doprinos borbi protiv širenja ebole u Zapadnoj Africi.
Fidel je takođe imao ključnu ulogu u talasu formiranja levičarskih vlada u Latinskoj Americi, počev od izbora Uga Čaveza u Venecueli 1998-e godine. Poznato prijateljstvo nije jedino što je spajalo Fidela i Čaveza – dva lidera su zajedno podsticali radikalizaciju i koordiniranje regionalnih pokreta, što je rezultiralo pobedom levice u Ekvadoru, Boliviji, Nikaragvi, kao i dolasku na vlast pro-levih vlada u Brazilu, Urugvaju i Argentini.
Fidel i čavez su osnovali i Bolivarsku Alternativu za Našu Ameriku (Bolivarian Alternative for Our America), odnosno ALBA blok, koji je zagovarao alternativu neoliberalnoj slobodnoj trgovini.

Fidel je nedavno napunio 90 godina
Slavljen i preziran, kubanski vođa je ostao uticajan, a čak i protivnici su ga uvažavali kao britkog analitičara međunarodnih odnosa.
Na nedavnoj proslavi svog devedesetog rođendana, koji mu je priredila rodna Kuba, u tipično fidelovskom stilu je, elegantno i dostojanstveno, upozorio na buduća dešavanja.
„Uskoro će mi biti devedeset“, izjavio je Fidel na kongresu komunističke partije u aprilu 2016-e, gde je održao najopširniji javni istup u periodu od više godina.
Uskoro ću biti poput drugih. Vreme neće poštedeti nikoga od nas, ali će ideje kubanskih Komunista ostati da svedoče da je na ovoj planeti, ako se radi sa strašću i dostojanstveno, moguće proizvesti materijalna i kulturna dobra koja su ljudskim bićima potrebna i za koja se moramo boriti bez odustajanja.