Seksualno nasilje se ne dešava samo tamo negde

Nekoliko devojaka, od kojih su neke maloletne, prijavilo je reditelja i vlasnika beogradske škole glume Miroslava Aleksića za silovanje i seksualno uznemiravanje. 

Nakon prijave, Miroslav Aleksić je priveden, saslušan i određen mu je pritvor u trajanju od 30 dana, a Ministarstvo unutrašnjih poslova je pozvalo sve potencijalne žrtve da se jave. Mediji i društvene mreže pune su objava i poruka podrške za žene i devojčice koje su istupile i progovorile o nasilju koje su pretrpele.

Šta je seksualno nasilje?

U priručniku namenjenom ženama koje su preživele seksualno nasilje pod nazivom „„Silovanje je zločin“ Autonomnog ženskog centra, precizno se definiše šta se podrazumeva pod seksualnim nasiljem:

Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog ponašanja za koje je karakteristično da se odvijaju bez pristanka, odnosno iznuđeni su primenom sile i/ili pretnje – seksualno uznemiravanje, seksualno ucenjivanje, prisilne seksualne radnje, pokušaj silovanja, silovanje, incest i drugi oblici seksualnog nasilja.

Seksualno nasilje nije samo privatna (lična) stvar žene. Ono je oduvek služilo kao sredstvo kontrole žena, čime je održavan društveni poredak zasnovan na neravnoteži moći između polova, privilegijama i dominaciji muškaraca. Seksualno nasilje je jedna od najtežih manifestacija jedne uopšte nasilne i patrijarhalne kulture u kojoj živimo i koju kao društvo održavamo.

Ova vest nas grubo podseća na jedno regularno stanje u društvu u kome je nasilje nad ženama stalna okolnost. U toj kulturi treba prepoznati obrasce muške dominacije kao i mehanizme potčinjavanja žena i marginalizovanih koji su ugrađeni u društvenu strukturu. Kada pričamo o nasilju, mi ustvari pričamo o nejednakosti zasnovane na moći koju zlostavljač ima i zloupotrebljava, a koju njegova žrtva nema.

Seksualno nasilje se ne dešava samo tamo negde, u nepoznatim krajevima, zabačenim i mračnim ulicama grada, ono se u preko 60% slučajeva dešava u naizgled sigurnim prostorima od poznatih muškaraca. Tako se u pomenutom priručniku naglašava:

Silovanje je čin nasilja, dokazivanja moći i kontrole. Silovateljev cilj je da ponizi ženu i da joj potpuno oduzme ličnu moć. Silovanja su uglavnom planirana i izvršena od strane intimnih prijatelja, poznanika, članova porodice ili nepoznatih kada se za to ukaže prilika.

Prema Autonomnom ženskom centru, počinioci seksualnog nasilja pripadaju svim socio-ekonomskim položajima i društvenim grupama:

Oni su često ugledni, bogati i moćni ljudi, a ne “ljudi sa margine”, pijanci, beskućnici, bolesnici i ne mogu se prepoznati po specifičnom ponašanju. Jako malo silovatelja je mentalno nesposobno i/ili bez dodira sa stvarnošću. Većina silovanja je planirana (samo je 2% muškaraca optuženih za seksualno nasilje psihijatrijski lečeno).

Verujmo ženama

Javno adresiranje nasilja po pravilu prati i javna debata koja žrtve nasilja ponovo viktimizira. Žensko iskustvo nasilja nije samo u konkretnom činu nasilja, ono postoji i u negativnom odgovoru društva. Propitivanje namera žrtava da progovore, njihovog kredibiliteta, životnih odluka i izbora, jednom rečju relativizacije poput „dužine suknje“ šalje poruku svim ženama da su zaslužile da budu zlostavljane i tretirane kao manje vredne.

Prema podacima ženskih organizacija koje se bave podrškom ženama koje su pretrpele nasilje, pretpostavlja se da se izuzetno mali broj svih silovanja ili pokušaja silovanja prijavljuje: „Tako je jedno od najdetaljnijih istraživanja koje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 12300 žena u Kanadi pokazalo da se prijavi samo 1 od 20 slučajeva svih oblika seksualnog nasilja“. Neki od razloga za to su osećaj krivice i straha od daljeg zlostavljanja, uznemiravanja i ucenjivanja, sekundarna viktimizacija, neverovanje, odbacivanje od strane zajednice ali i nisko poverenje u institucije.

Kako medijski izveštavati o slučajevima seksualnog nasilja

Mediji imaju veliku odgovornost i ulogu u oblikovanju javnog mnjenja po pitanju seksualnog nasilja. Prema smernicama grupe Novinarke protiv nasilja nad ženama, medijsko izveštavanje mora da ukazuje na to da je nasilje nad ženama društveni problem, da ukazuje na uzroke, jasno osudi svaki oblik nasilja i poziva na odgovornost počinioce i institucije nadležne za zaštitu od nasilja.

U medijskom izveštaju, dok je postupak u toku, ne treba otkrivati identitet preživele/žrtve i članova/članica njene porodice, a odgovornost za počinjeno nasilje ne treba prebacivati s nasilnika na preživelu/žrtvu. U izveštavanjima ne smeju da se nalaze informacije kojima bi se čin nasilja mogao opravdati spoljašnjim okolnostima ili ličnim osobinama nasilnika, detalji čina nasilja ili izjave sagovornika/sagovornica koje su nerelevantne za čin.

Medijski izveštaj ne sme da sadrži senzacionalističke ili stereotipne izraze za nasilje, preživelu/žrtvu, nasilnika, ne sme da umanjuje, ismeva nasilje i ne bi trebalo da se u njemu iznosi neverovanje preživeloj/žrtvi. Vizuelna oprema tekstova ne bi trebalo da na neadekvatan i stereotipan način prikazuju nasilje, preživele/žrtve i nasilnike.

Medijski izveštaj bi trebalo jasno da ukazuje na to da je nasilje prema ženama društveni problem koji počiva na nejednakim odnosima moći između muškaraca i žena.

Ukoliko ste pretrpeli seksualno nasilje možete se obratiti sledećim institucijama i organizacijama:

Odsek za seksualne delikte SUP Beograda, ulica Bulevar Despota Stefana 107
011/3292-622 – lokal 3541 – dežurni telefon za seksualno nasilje (24h)

Autonomni ženski centar: 0800/100-007; zene.savet@azc.org.rs

Autonomni ženski centar izradio je bazu besplatnih usluga za žene sa iskustvom nasilja i druge građanke i građane tokom vanrednog stanja koja obuhvata različite vidove podrške i informacija.

Viktimološko društvo Srbije: 065/548-6421; vdsrbija@gmail.com

Astra, organizacija posvećena iskorenjivanju svih oblika eksploatacije i trgovine ljudima, posebno ženama i decom: 011/785-0000; sos@astra.rs

I.P.

Prethodni članak

Organizovanje radnika i radnica u digitalno doba – Pogledi iz (bliske) budućnosti

Kompanija Ziđin demantuje navode o rastućem nezadovoljstvu radnika

Sledeći članak