Spasovdanska litija — za svu decu Srbije?

Koja politička i ideološka poruka stoji iza organizovanja litije u centru Beograda i kakvu utehu SPC uopšte može pružiti svojim sledbenicima šireći versku diskriminaciju i kulturu mržnje i nasilja?

Grad Beograd i Srpska pravoslavna crkva obeležiće Spasovdan, gradsku slavu, organizovanjem velike litije koja će proći gradskim ulicama danas u popodnevnim časovima, 25. maja. Ovogodišnja litija biće posvećena mladima i deci, a na njenom čelu nalaziće se mošti Nikolaja Velimirovića, vladike poznatog po otvorenom antisemitizmu i divljenju fašistima, koga je SPC 2003. godine proglasila svecem.

Gradske vlasti i čelnici SPC pozvali su građane, vojsku, policiju, ali i učenice i učenike osnovnih i srednjih škola, da „zajedno sa svojim nastavnicima uveličaju skup svojim prisustvom“. Najveći beogradski i državni klubovi, Partizan i Zvezda, video porukom su pozvali svoje navijače da se priključe litiji.

Desekularizacija javnog života

Litije u pravoslavnom hrišćanstvu predstavljaju svečane povorke vernika predvođene sveštenstvom. U prošlosti su litije organizovane različitim povodima, uglavnom u doba kriza, suša, poplava, prirodnih katastrofa ili bolesti, kako bi se kolektivnom molitvom ublažile posledice nepovoljnih spoljnih uticaja, odnosno odobrovoljile „više sile“. Institucija litija u Srbiji opstala je do danas – u selima uglavnom služe kao dan za odmor od poslova u polju i prilika za međusobno posećivanje, a često su praćene velikim vašarima, dok u gradovima imaju formu velikih procesija, čija je obnova karakteristična za postsocijalističku tranziciju tokom koje religioznost izlazi iz sfere privatnog i zauzima važno mesto u javnom životu.

Litije se često koriste kao instrument mobilizacije velikog broja građana i verinika za političko organizovanje – u Crnoj Gori litije su korišćene za artikulaciju nezadovoljstva usmerenog prema režimu Mila Đukanovića, dok je Beograd 2022. godine imao priliku da svedoči nekolicini litija organizovanih iz protesta prema Paradi ponosa, korišćenih za širenje mržnje i upućivanje pretnji pripadnicama i pripadnicima LGBT+ zajednice.

Sociološki i antropološki gledano, litije imaju jasnu funkciju jačanja društvene kohezije i promovisanja dominantnih vrednosti na kojima društvo i društveni konsenzus počivaju. Iako postoji razlika između velikih litija, koje se vezuju za obeležavanje krsne slave grada Beograda, koja nas očekuje na Spasovdan, i manjih protesta koje učesnici nazivaju litijama zbog njihovog izrazito religijskog karaktera i podrške sveštenstva, zajedničko svojstvo jeste jasna desekularizacija javnog života.

Iako Zakon o crkvama i verskim zajednicama jasno nalaže da nijedna religija nije državna, u organizaciju litije direktno su uključene gradske vlasti, vojska i policija, a sam patrijarh uputio je poseban poziv đacima grada Beograda, kroz zvanične kanale komunikacije, s naglaskom na činjenicu da je litija posvećena onome što bi svima trebalo da bude najsvetije — deci i mladima. Na nekadašnji dan mladosti, umesto štafete, Beogradom će se pronositi posmrtni ostaci Nikolaja Velimirovića.

Spasovdanska litija 2021. Izvor: Wikipedija / Dekriarh

Selektivno pamćenje

Društena rehabilitacija Nikolaja Velimirovića tekla je paralelno sa desekularizacijom društva nakon raspada Jugoslavije i sloma vrednosti na kojima je počivalo jugoslovensko društvo, da bi konačno bila zaokružena njegovom kanonizacijom u sveca 2003. godine. Elementi Velimirovićeve biografije koji su direktno povezani sa usponom međuratnog jugoslovenskog fašizma, ideologijom Zbora Dimitrija Ljotića, svesno su zamaskirani od Srpske pravoslavne crkve, koja ističe njegov izuzetan književni doprinos i boravak u logoru Dahau, kao vrhunac njegovog mučeništva, koje ga kvalifikuje za sveca. Za one kritičnije, Velimirović je „kontroverzna ličnost“ međuratnog perioda domaće istorije, što je poslednjih decenja poznati eufemizam za kolaboracioniste i zločince.

Za „objektivnu“ istoriografiju, možda je jedina kontroverza u Velimirovićevom liku i delu činjenica da nije bio saradnik okupatora, već samo ideolog domaćeg fašizma – ideja svetosavlja i hrišćanskog nacionalizma dala je ideološku osnovu Dimitriju Ljotiću i njegovim pristalicama, ali sa nemačkim fašistima tokom okupacije nije sarađivao. Deportaciju u Dahau zavredio je saradnjom sa četnicima 1941. pre početka njihove kolaboracije sa okupatorom. Velimirovićeva internacija u Dahau, iako humanija od mnogih drugih zatočeništava, nije dala samo snažnu referencu za kasnije proglašenje svecem, već i dobar paravan za skrivanje njegovog otvorenog antisemitizma. Za Velimirovića, holokaust je bio zaslužena kazna zbog Hristovog pogubljenja, a Jevreji su bili odgovorni i krivi za sva zla modernog sveta:

Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i versku toleranciju, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihovog, đavola,“ pisao je.

Od štafete do moštiju

U gradu u kome venci postavljeni za Dan pobede još uvek nisu uvenuli, centralnim ulicama proneće se telo čoveka koji je otvoreno simpatisao Hitlera, ponosno nosio njegov orden i poistovećivao ga sa delima Svetog Save. Osim što je ovakva manifestacija uvredljiva za pripadnice i pripadnike jevrejske zajednice, ona predstavlja jasan čin istorijskog revizionizma i poništavanja antifašističke prošlosti grada Beograda. Gradske vlasti već decenijama unazad iz javnog prostora brišu sećanje na partizanke i partizane, a tekovine narodnooslobodilačke borbe koriste onda kada su pogodna za prikupljanje političkih poena, dok se prema kolektivnom sećanju ponašaju krajnje nemarno, o čemu je već pisano. Spasovdanska litija, osim što krši osnovne principe sekularizma, predstavlja još jedan od mehanizama prekrajanja politike sećanja, kako bi je uklopila u nacionalistički narativ.

Tako će spasovdanska litija ispuniti svoju latentnu funkciju i zaista biti prostor društvene kohezije, ali isključivo jedne društvene grupe, dok će za ostale promovisati verske, nacionalne i društvene podele, uz veličanje problematične figure iz nacionalne prošlosti. Dok umiveni Nikolaj Velimirović odgovara Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njoj bliskim krugovima, kako intelektualnim tako i političkim, ekstremna desnica preferira necenzurisanu verziju njegovog antisemitizma, antikomunizma i antimodernizma, koje koristi kao ideološku osnovu za svoje političko delovanje. Na taj način litija, koja od samog početka nije praznik svih građanki i građana Beograda, postaje svojevrsni praznik srpske desnice koji okuplja i promoviše najregresivnije ideje istorije ovih prostora.

Simbolički prostor sećanja grada Beograda u poslednje tri decenije izmenjen je do neprepoznatljivosti, oštrim skretanjem od praznika, manifestacija, spomenika i vrednosti prethodne države. Na datum koji je nekada okupljao pionirke i pionire čitave Jugoslavije, slaveći život, partizansku prošlost i proletersku budućnost, 2023. godine umesto štafete, bratstva i jedinstva, slaviće se kult smrti i produljivati razlike.

Spasovdanska litija 2021. Izvor: Wikipedija / Dekriarh

Uteha za pastvu

Patrijarh Porfirije obrazložio je odluku o moštima Nikolaja Velimirovića na čelu litije — osluškujući srca svoje pastve, doneo je zaključak da prisustvo “omiljenog svetitelja” jedino može da donese utehu u teškim trenucima sa kojima se zemlja suočava. U poslednjih nekoliko nedelja, koje su osim dva masovna ubistva, obeležila i 3 femicida u tri dana (koja su ukupan broj femicida za tekuću godinu doveli do broja 18) patrijarh Porfirije imao je nekoliko uvredljivih ispada, pre svega prema ženama, nazivajući one koje se bore za rodno osetljivi jezik – bednicama. Kasnije je pokušana kontrola štete, uz obrazloženje da je uvreda bila namenjena samo jednoj ženi – poverenici za rodnu ravnopravnost Brankici Janković.

Patrijarh Porfiije, koji „osluškuje srce svoje pastve“ pružio je još jednom podršku predsedniku Aleksandru Vučiću, nekoliko dana nakon najmasovnijih protesta u novijoj istoriji države, ignorišući desetine hiljada građana okupljenih protiv sistemskog nasilja. Između organizacije litija, mitinga Srpske napredne stranke koji se održava 26. maja i velikih građanskih protesta, SPC je ostala neosetljiva za potrebe dela građana koji se ne slažu sa njenim političkim pozicijama. U atmosferi ozbiljne krize prouzrokovane masovnim zločinima, u kojoj je slavljenje fašističkih ideologa ne samo uvredljivo, već i opasno, SPC koristi svoj mobilizacijski potencijal za revizionističku litiju, pod izgovorom pružanja utehe. Možda su građani ipak želeli drugačiju podršku, onakvu kakvu mogu da pruže samo ljudi, ne i kompromitovani svetitelji.

Vlast i Srpska pravoslavna crkva, utvrđujući svoju političku moć, nastoje da razore sve veze sa prethodnim sistemom, usput razarajući i humanističke vrednosti poput solidarnosti, empatije i vere u jednakost. Stavljanjem Nikolaja Velimirovića u centar religijske manifestacije u koju je uključen i državni i gradski vrh, favorizuje se jedna religijska zajednica u odnosu na sve ostale, revidira istorija i vređaju sve žrtve holokausta, što nas dovodi do zaključka da danas antisemitizam nije samo prihvatljiv, već i poželjan deo javnog života.

SPC ovakvom litijom ne samo da ne pruža utehu svojim sledbenicima, već pruža dodatne prilike za versku diskrimimaciju i reprodukovanje kulture nasilja i mržnje, uz jasnu poruku – da će radije stati uz mošti fašističkog ideologa, nego uz narod.

Prethodni članak

Kao društvo i kao roditelji izborimo se za bezbednost dece i posvetimo se stvaranju kvalitetnog obrazovnog sistema, poručuju iz inicijative „Za spas beogradskih vrtića“

Uprkos protivljenju struke sud potvrdio rehabilitaciju Nikole Kalabića, osuđenog zločinca i kolaboracioniste

Sledeći članak