Uprkos protivljenju struke sud potvrdio rehabilitaciju Nikole Kalabića, osuđenog zločinca i kolaboracioniste

Krajem prošle nedelje Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je rešenje Višeg suda u Valjevu kojim je usvojen zahtev za rehabilitaciju nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, Nikole Kalabića, čije su jedinice odgovorne za masovne zločine tokom Drugog svetskog rata.

Apelacioni sud u Beogradu izdao je saopštenje 19. maja u kojem se navodi da je prvostepeni sud „pravilno“ utvrdio da „Kalabić nije sarađivao sa okupatorom“.

Kako se dalje saopštava „razlozi koji su za to izneti u prvostepenom rešenju u potpunosti su prihvatljivi i za Apelacioni sud“  i da je nesporno „utvrđeno da ne postoji nijedan pisani dokument u kome se reguliše saradnja Nikole Kalabića sa nemačkom vojnom silom, te da je na osnovu svedoka istoričara, takođe, nesporno utvrđeno da je u novembru 1943. godine došlo do kontakta između Nikole Kalabića i Nemaca u selu Bujačić kod Valjeva, kada je postignut Sporazum o obustavi neprijateljstava i zajedničkoj borbi protiv komunista u 13 srezova Šumadije i Pomoravlja, ali da je nemačka viša komanda za jugoistok 25. decembra 1943. godine odbila da produži taj Sporazum, jer su četničke jedinice učestalo kršile Sporazum“.

Zahtev za rehabilitaciju Nikole Kalabića podnela je njegova unuka, Vesna Kalabić. Tokom trajanja procesa održano je osam ročišta sa preko 400 strana dokumenata koji su izvedeni kao dokazi u toku postupka.

Podsetimo, povodom usvajanja zahteva za rehabilitaciju Nikole Kalabića jula 2022. istoričarka Jelena Đureinović je za Mašinu izjavila  da rehabilitacija Nikole Kalabića nije iznenađujuća, nakon rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića 2015. godine i drugih četničkih komandanata koji su učestvovali u masovnim zločinima, poput Momčila Obradovića ili Spasoja Drenjanina, komandanta Avalskog korpusa odgovornog za pokolj u Vraniću.

„Kroz fokus na sudsko utvrđivanje istorijskih činjenica, rehabilitacije služe konstrukciji nevinosti i ‘skidanju ljage’ sa imena kolaboracionista i ratnih zločinaca sa komandnom ili direktnom odgovornosti. Četnički komandanti kao što je Nikola Kalabić kroz rehabilitaciju postaju pošteni domaćini i geometri a samim time se partizani i komunisti pretvaraju u zločince”, istakla je tada Đureinović.

Istom prilikom, istoričarka Sanja Petrović Todosijević je izjavila da je rehabilitacija četničkog komandanta zasnovana na sveprisutnoj relativizaciji istorijskih činjenica. Ona je naglasila da takvu relativizaciju omogućava aktuelni odnos političkih snaga u društvu i nipodaštavanje nauke; istovremeno, ona povratno utiče na jačanje desnice, a nauku poražava. Petrović Todosijević je dodala i da je takva relativizacija u isti mah i rezultat primene tržišnog pristupa na čitavu društvenu stvarnost.

Spomenik u Kraljevu; Foto: Marko Miletić / Mašina

Da je u pitanju ne samo sramna već i apsurdna odluka, tada su naglasili i istoričar Milan Radanović i pravnica, profesorka Vesna Rakić Vodinelić.

Radanović je tada pojasnio da je Kalabića nemoguće rehabilitovati po Zakonu o rehabilitaciji jer u tom Zakonu stoji da se njime rehabilituju osobe koje su ‘bez sudske ili administrativne odluke ili sudskom ili administrativnom odlukom lišena, iz političkih ili ideoloških razloga, života, slobode ili nekih drugih prava od 6. aprila 1941’”, budući da je on, po verziji događaja koju zastupaju njegovi potomci i Viši sud u Valjevu poginuo u oružanom sukobu s OZN-om.

Istoričar Radanović je dodao da verziju da je Kalabić poginuo u sukobu sa OZN-om smatra pričom izmišljenom u cilju skidanja ljage sa imena četničkog komandanta koji je sa OZN-om sarađivao u lociranju Draže Mihailovića, i naglasio da ta verzija ne bi davala zakonski osnov za rehabilitaciju ni kada bi bila istinita:

 „Dakle, osoba koja je poginula nije ubijena iz političkih i ideoloških razloga, pa da bi mogla biti rehabilitovana po bizarnom i sumanutom Zakonu o rehabilitaciji”, ocenio je Radanović, ujedno osudivši i druge pravne „dosetke” koje je Viši sud u Valjevu tada iskoristio da bi argumentovao odluku o rehabilitaciji.

Profesorka Rakić Vodinelić je za Mašinu komentarisala da se postupci rehabilitacije u Srbiji ne sprovode kao mera suočavanja sa prošlošću i otklanjanja posledica moguće spornih presuda, već gotovo isključivo služe reinterpretaciji istorije, „uzevši u obzir ko je sve rehabilitovan i kakve to ima posledice”. U konkretnom slučaju, konstatovala je, sudska odluka je donesena protivno onome što istorija ima da kaže o Kalabiću na osnovu činjenica.

„O Kalabiću se može pročitati, a istoričari su i svedočili o tome, da ne samo da je bio naredbodavac masovnih ubistava, nego i egzekutor”, Vesna Rakić Vodinelić je zaključila u intervju za Mašinu.

V.K.

Prethodni članak

Spasovdanska litija — za svu decu Srbije?

Gradonačelnik Šapić ignoriše udruženje studenata koje zbog poskupljenja traži besplatan gradski prevoz za studente

Sledeći članak