Tečnost narandžaste boje: Voda u Zrenjaninu, i dalje, nije za piće?

Problem koji, i dalje, nije rešen – tako se može okarakterisati pijaća voda u Zrenjeninu i nakon što je pre par meseci i zvanično skinuta zabrana korišćenja iste. Iako je postrojenje za prečišćavanje počelo sa radom, narandžasto-braonkasta tečnost i dalje izlazi iz slavina u domaćinstvima u sedištu Srednjobanatskog okruga.

Cisterna sa pijaćom vodom

Gotovo da ne postoji infrastrukturniji, odnosno esencijalniji problem u jednom mestu u Srbiji od onog koji već više od 20 godina biva na snazi u Zrenjaninu. U tom, trećem po veličini gradu u Vojvodini, građani ne mogu da piju niti koriste za pripremanje hrane vodu iz sopstvenih slavina. Kako je uopšte ovakva neprilika potrajala više od dve decenije te prešla na ukupno šest gradonačelnika u tom periodu, i dalje nije najjasnije.

Naposletku, nije Zrenjanin jedino vojvođansko mesto koje ima ovakav problem – od Kikinde do Temerina, građani širom Vojvodine i dalje odvajaju novac kako bi kupovali flaširanu vodu.

A onda je, kako je Mašina ranije pisala, nakon izgradnje frabrike vode u Zrenjaninu 2022. godine, gradonačelnik Simo Salapura u pola noći na Fejsbuku objavio kako je „rešenje o zabrani upotrebe vode iz 2004. godine stavljeno je van snage, što znači da ponovo imamo zdravu i ispravnu pijaću vodu“.

Kako je tada za Mašinu komentarisao Miroslav Paunov, Zrenjaninac i član Zeleno-levog fronta (ZLF), Salapurina objava nije nužno značila da je problem pijaće vode rešen.

„Analize, iako Salapura njih nije objavio, jesu vršene i merenja arsena jesu bila u skladu sa pravilnikom. Tako da su se stekli uslovi za skidanje te zabrane. Međutim, ono što je takođe bitno je problem konzistentnosti tog rada. Imali smo i ranije slučajeve, odnosno periode kada su parametri pijaće vode bili ispravni, ali su oni bili kratkog daha, nikada duže od mesec dana. I to je suštinsko pitanje, da li će se ovakvo stanje zadržati“, rekao je Paunov.

Ispostaviće se da je Paunova sumnja, naposletku, bila na mestu.

Naime, već nedelju dana nakon objave da je voda u Zrenjaninu ispravna za piće, itekako je indikativno bilo to što je lokalna vlast ignorisala pozive opozicije da sazove sednicu grada na kojoj bi bili predstavljeni dokazi da je to tačno.

S tim u vezi, kako su krajem novembra saopštili iz Pokreta Promene u fokusu (PUF), pozivajući se na zvanične analize Zavoda za javno zdravlje, voda u Zrenjaninu i dalje nije ispravna za piće na više lokacija u gradu, iako je zabrana upotrebe vode za piće ukinuta 9. oktobra.

„U analizi stoji da je povišena količina arsena, da je neodgovarajuće prečišćavanje i da postoje problemi u distributivnoj mreži“, navela je u pisanoj izjavi poslanica PUF Sonja Pernat.

Uzimajući to u obzir, trebalo bi napomenuti da je dozvoljena koncentracija arsena u vodi je 0,01 mikrograma po litru – u Zrenjaninu je ona iznosila 0,1 mikrograma po litru.

Međutim, ništa od navedenog nije sprečilo lokalnu vlast da izglasa poskupljenje vode, te će Zrenjaninci od 1. januara 2026. godine gradskom vodovodu umesto dosadašnjih 29,36 dinara po kubiku vode – plaćati 129 dinara bez poreza na dodatnu vrednost.

Takođe, Nezavisni sindikat Gradske uprave Zrenjanin saopštio je da su zaposleni u upravi ovog banatskog grada dobili usmeno obaveštenje da je zabranjeno korišćenje aparata za vodu u prostorijama Gradske uprave, uključujući i aparate koje zaposleni koriste i finansiraju sopstvenim sredstvima, te da se zabrana zasniva na odluci o uskraćivanju ulaska dostavnom vozilu za vodu u prostor Gradske bašte.

Nezavisni sindikat Gradske uprave dodaje i da je uveren da odgovorna i moderna gradska uprava ne donosi odluke koje ugrožavaju zdravlje, dostojanstvo i osnovna prava svojih zaposlenih, niti narušavaju ugled grada Zrenjanina.

S tim u vezi, postavlja se pitanje zašto su članovi sindikata zabrinuti za sopstveno zdravlje, ukoliko je voda sa slavine ispravna?

Možda se odgovor na ovo pitanje može pronaći u video snimku objavljenom na društvenim mrežama pre nedelju dana, a na kojem se vidi kako poslanica PUF-a Sonja Pernat nudi gradonačelnika Salapuru vodom iz česme u Zrenjaninu.

U bokalu se nalazi narandžasta tečnost, nimalo nalik onoj bezbojnosti po kojoj je voda specifična. Salapura je, razume se, odbio da je popije.

M.B.

Prethodni članak

Homolje u srcu Beograda: Projekcija filma, izložba i razgovor o borbi za prirodu

Poseban zakon, posebna cena: „Moravski koridor”

Sledeći članak