Američke sankcije uvedene su 1. oktobra zbog većinskog ruskog vlasništva u kompaniji, sa ciljem da se potisne ruski uticaj u Srbiji. Kako je Mašina ranije pisala, Rusija nije žurila da proda svoj udeo i tako spreči kolaps NIS-a i potencijalni udar na energetsku stabilnost Srbije. Dogovor o prodaji udela postao je realan tek kada je u pregovore ušla mađarska kompanija MOL.
Mađarska, uprkos članstvu u EU, ostaje posvećena održavanju i jačanju veza sa Moskvom. Tvrdi da Ukrajina ugrožava njenu energetsku bezbednost jer nafta iz Rusije ne stiže kroz naftovod „Družba“. Ukrajinske vlasti navode da je infrastruktura oštećena tokom ruskog bombardovanja i da su u toku radovi na sanaciji. Devedeset odsto mađarskih potreba za naftom snabdeva se putem naftovoda „Družba”.
Povodom toga, Mađarska je ove nedelje nastavila praksu blokiranja evropskih odluka o Ukrajini, sprečivši nove sankcije Rusiji i kredit od 106 milijardi dolara za Kijev.
S obzirom na to da je Srbija prisustvovala konferenciji u SAD, postoje i pritisci da se održi i proširi uvoz nafte od partnera sa Zapada. U januaru, nakon prodaje NIS-a Mađarskoj, hrvatski političari su izrazili želju da izgrade gasne interkonekcije sa Srbijom, kojima bi se Srbiji omogućio pristup LNG terminalu na Krku.
Vučić u stranim medijima tvrdi da će se Srbija uskoro odreći ruskog gasa, koji trenutno čini više od 80 odsto srpskih potreba. Način koji predviđa jeste izgradnja gasovoda ka Severnoj Makedoniji i Rumuniji.
U skladu s tim, ministarka je na samitu naglasila: „Izgradnjom gasnih interkonekcija prema Severnoj Makedoniji i Rumuniji u naredne dve godine, uz postojeću gasnu interkonekciju Srbija–Bugarska, imaćemo kapacitet za prenos oko četiri milijarde kubika gasa godišnje. Ovom infrastrukturom dobijamo pristup novim tržištima gasa, kao i novim izvorima, i dobijamo nove rute snabdevanja. Zajedničku izjavu su potpisali i naši susedi Rumunija, Bugarska, Bosna i Hercegovina i Hrvatska i dogovorili smo da se redovno konsultujemo kako bismo postigli ciljeve i obezbedili alternative u slučaju novih poremećaja ili neizvesnosti.“
Dok Beograd ubrzava projekte povezane sa ruskom infrastrukturom, istovremeno najavljuje diverzifikaciju i jačanje saradnje sa Zapadom. Takva strategija balansiranja postaje sve teža u globalnom poretku u kojem se od država sve češće traži jasno opredeljenje, a „sedenje na dve stolice“ nailazi na sve manje razumevanja.
A.M.
