Bel huks: Feminizam mora da postane u masi baziran politički pokret da bi mogao da ima revolucionaran uticaj na društvo

Jedna od ključnih autorki crnog feminizma, teoretičarka i politička aktivistkinja, bel huks (bell hooks), preminula je juče u svojoj 69. godini.

U svojim mnogobrojnim knjigama, poput kod nas prevedene, „Feminističke teorije od margine ka centru“, ili „Feminizam je za sve, strastvena politika“, pisala je o prožimanju rasne, rodne i klasne opresije u obrazovanju, književnosti, istoriji, politici, mas-medijima, i mnogim drugim oblastima.

„Veliki deo feminističke teorije razvile su privilegovane žene koje žive unutar centra i čije viđenje stvarnosti retko uključuje znanje i svest o životima žena i muškaraca koji žive na margini“, pisala je bel huks početkom osamdesetih godina.

Zbog toga, naglašavala je, feministička teorija gubi celovitost, jer joj nedostaje sveobuhvatna analiza koja bi uključivala ceo niz ljudskih iskustava.

Glorija Džin Votkins, koja je preuzela ime svoje čukun babe i naglašeno ga pisala malim slovima – bell hooks – kako bi označila vekovnu rasnu opresiju, na univerzitetu Jejl, ali i mnogim drugim, predavala je afričke i afro-američke studije, ženske i rodne studije, i engleski jezik i književnost.

Kako je opisivala u svojim knjigama, već do svoje trinaeste godine na sopstvenoj koži je iskusila razumevanje patrijarhalne politike koja je u njoj razvila očekivanja od feminističkog pokreta kakva, po njenim rečima, nisu imale mlade belkinje srednje klase.

„Belkinje koje dominiraju feminističkim diskursom i koje najvećim delom stvaraju i artikulišu feminističku teoriju imaju vrlo malo ili nimalo svesti o belačkoj prevlasti kao rasnoj politici, o psihološkom uticaju klase, o sopstvenom političkom statusu unutar rasističke, seksističke, kapitalističke države“, pisala je o liberalnom pristupu feminizmu koji, iako uključuje izvesne društvene reforme, uglavnom doprinosi održavanju statusa quo, jer pruža otpor radikalnim društvenim transformacijama.

Isticala je da su mnoge liberalno-feminističke reforme neposredno podsticale kapitalističke, materijalističke vrednosti, naročito kada je u pitanju rad, bez istinskog ekonomskog oslobođenja žena.

Krilatica „lično je političko” ohrabrivala je žene da artikulišu svoja lična iskustva, ali je isključivala sagledavanje dubljeg razumevanja političke realnosti žena kao zajednice, naglašavala je bel huks.

Često je isticala nedostatak adekvatne definicije feminizma, što je dovodilo do toga da je „ženska buržoazija“ liberalne i/ili radikalne orijentacije dominirala feminističkim pokretom i ključno uticala na pravac njegovog razvijanja.

„Feminizam je borba da se okonča seksistička opresija. Njen cilj nije da bude od koristi samo nekoj određenoj grupaciji žena, nekoj određenoj rasi ili klasi žena. Ne vrednuje žene više od muškaraca. Ima moć da značajno transformiše naše živote. Najvažnije, feminizam nije ni stil života, niti ’skrojen’ identitet ili uloga u koju možemo da uđemo. Mnoge žene nastoje da se, preusmeravajući energiju sa feminističkog pokreta koji nastoji da promeni društvo, fokusiraju na razvijanje kontra-kulture, sveta u čijem središtu se nalaze žene i imaju neznatne kontakte sa muškarcima. Takvi pokušaji isključuju veliki broj žena koje ne mogu da svoje kulturološke obrasce integrišu u vizije kakve nude alternativne ženske zajednice.“

Naglašavajući važnost politike sestrinstva, smatrala ga je temeljnim za iskustvo političke solidarnosti i prihvatanju različitosti i neslaganja unutar pokreta:

„Solidarnost nije isto što i podrška. Da bismo iskusile solidarnost, moramo imati savez interesa, zajedničkih uverenja i ciljeva oko kojih ćemo se okupiti i izgraditi Sestrinstvo. Podrška može da bude povremena. Može da se dâ, i podjednako lako uskrati. Solidarnost zahteva ustaljenu i dugotrajnu posvećenost. U feminističkom pokretu postoji potreba za raznovrsnošću, neslaganjem i različitošću, ukoliko želimo da rastemo“.

Smatrala je da se feministička revolucija ne može izvesti bez muškaraca, naglašavajući da muškarci moraju da preuzmu odgovornost za transformaciju vlastite svesti, i svesti društva kao celine:

„To ne znači da bi oni bolje vodili feministički pokret, već da treba ravnopravno da učestvuju u otporu. Muškarci imaju posebno veliki doprinos u domenu rasvetljavanja, suočavanja, suprotstavljanja i transformisanja seksizma kod svojih muških vršnjaka. Kada muškarci pokažu spremnost da preuzmu jednaku odgovornost za feminističku borbu, obavljajući sve poslove koji su za to neophodni, žene treba da afirmišu njihov revolucionarni rad time što će ih prihvatiti kao svoje saborce“.

Kada je reč o pitanju moći koje žene poseduju, bel huks je zagovarala da čak i kada je reč o pitanjima polne diskriminacije, eksploatacije i opresije, feminizam ne treba da podržava žene u njihovom verovanju da su nemoćne. Ukazivanje na moći koje svakodnevno koriste u artikulisanju otpora seksističkoj dominaciji i eksploataciji korak je, prema bel huks, na putu ka oslobođenju.

Budući feministički pokret će biti održiv samo ako se bude bavio potrebama velikog broja žena, a ne samo određenim kategorijama i slojevima, potcrtavala je. U tom smislu je ključno, navodila je ova autorka, da se preispita priroda rada iz feminističke perspektive. Na primer, u  restruktuiranju sistema socijalne pomoći kako bi se vezao za pozitivan koncept rada i ženama osigurao nalaženje posla.

Nikada nije tvrdila da je nasilje jedino vezano za muškarce, niti da su oni ključni u stvaranju kulture nasilja, već je smatrala da žene treba da preuzmu odgovornost za ulogu koju i same imaju u opravdavanju nasilja:

„Iako ne treba da umanjimo ozbiljnost problema muškog nasilja nad ženama, ili muškog nasilja nad narodima ove planete, treba da uvažimo činjenicu da su muškarci i žene, zajedno, od Amerike stvorili kulturu nasilja, kao i da moramo zajedno da radimo na transformisanju i ponovnoj izgradnji te kulture. Žene i muškarci treba da se usprotive upotrebi nasilja kao sredstva društvene kontrole u svim njegovim manifestacijama: ratu, muškom nasilju nad ženama, nasilju odraslih nad decom, nasilju tinejdžera, rasnom nasilju itd.“

Konačno, ne manje bitno je i pitanje feminističke koncepcije roditeljstva, koja po bel huks, u svojoj srži ima ideju o obnovi feminističkog organizovanja po pitanju brige o deci:

„Biološko iskustvo trudnoće i porođaja, bilo bolno ili radosno, ne treba da bude izjednačeno sa idejom da je žensko roditeljstvo nužno superiornije od muškog.“

Podsećajući nas da je „feminizam za sve“ bel huks je izvršila radikalni uticaj na mnoge kasnije generacije feministkinja, pozivajući na zamišljanje sveta u kome nema dominacije, u kome svi možemo da budemo ono što jesmo, u „svetu mira i mogućnosti“.

„Priđi bliže. Pogledaj kako feminizam može da dotakne i promeni tvoj život i sve naše živote. Priđi bliže i saznaj iz prve ruke šta je feministički pokret. Priđi bliže i videćeš: feminizam je za sve.“

V.K.

Prethodni članak

Ukinut prostorni plan za Loznicu, jedan od preduslova za otvaranje rudnika Rio Tinta

Kako poslodavci „kradu“ radno vreme?

Sledeći članak