O svemu tome razgovarali smo sa Borisom Postnikovim, urednikom na Portalu Novosti. O tome šta se zapravo dešava Postnikov najpre podseća na koncert Tompsona.
„Neki konsenzus je da zapravo ono što se ovdje događa je omogućeno tim velikim koncertom Tompsona na ljeto. Nije tu baš bilo petsto hiljada ljudi kao što se pričalo, ali bilo je tristo, tristo pedeset. I to je bio neki tip demonstracije zapravo masovnosti nekog tipa desnice koji nema problema s tim da koketira sa ustaštvom. Ono što se trenutno događa, mi se čini, je najvjerojatnije nekakav pokušaj da se zapravo redefiniraju koordinate političke stvarnosti. Dakle, struje koje su desne, desnije i od trenutno vladajućeg HDZ-a, od kojih je veliki dio sigurno unutar tog HDZ-a kao desne frakcije, pokušavaju nametnuti neki tip pogleda na prošlost u kojem bi se, recimo to tako, 1991. uzela kao nulta godina hrvatske povijesti. Nijedan tip ljevičarskog diskursa, prizivanja Jugoslavije u pozitivnom kontekstu ili neke kulturne autonomije srpske ili drugih manjina ovdje ne bi dolazio u obzir, a kroz sve to bi se zapravo prepakirane vratile vrijednosti NDH, dakle vrijednosti nacizma.“
U Hrvatskoj se zapravo najvažniji politički obračuni ne događaju na stranačkoj sceni, nego unutar HDZ-a koji ima potpunu hegemoniju nad političkim poljem, navodi Postnikov.
„Tako da postoji jedan broj ljudi koji ovo sve skupa čitaju kao zapravo pokušaj rušenja Plenkovića koji je za dio HDZ-ovaca naprosto preumjeren, a on opet na to reagira tako da se pokušava pomaknuti udesno i onda negdje lavirati između toga da ostane, ne znam vjeran ovim europskim vrijednostima kako ih on vidi, a da s druge strane se ipak dodvori desnici. Ključni, nekako simbolički resurs oko kojeg se vodi borba na hrvatskoj političkoj, barem stranačkoj sceni je domoljublje. Dakle, domoljublje moraju dokazati svi. Domoljublje sada čak i ova lijevo liberalna opozicija pokušava dokazati. Cijela ta simbolička bitka se odvija na teritoriju desnice, što obično znači da je unaprijed izgubljena.“
O seriji napada koja je počela pre deset dana Postnikov navodi da su uglavnom sve izražirali ultraši. „Oni su upali u gradski prostor u Splitu, istjerali neku djecu i starce i da sve skupa bude potpuno bizarno, čovjeka koji je branio Vukovar, ali je igrom slučaja Srbin pa je bio tamo pa su i njega izbacili, to je izazvalo popriličnu reakciju. Policija je privela nekoliko njih. Nakon toga je i u Rijeci bio pokušaj napada na srpsku karate reprezentaciju. Tu je intervenirala policija pa nismo saznali tko bi prošao gore, napadači ili karataši. Otkazan je jedan događaj u Ogulinu u sklopu Dana srpske kulture i otkazana jedna književna večer u Zagrebu“, objašnjava Postnikov.
„Neki rezime trenutno je tri otkazana, jedan odgođeni kulturni događaj, spriječeni pokušaji napada, sedmero ljudi u pritvoru i zapravo ono što je meni posebno interesantno iz za svega toga ne stoji nikakav nikakva masovna podrška. Sve ove incidente koji sad već prestaju biti incidenti pretvaraju se u neku novu normalnost ovdje kod nas. Sve njih su izrežirale navijačke skupine od po dvadeset do trideset ljudi, a kada je Torcida pokušala organizirati u Splitu prosvjed da se oslobode ovi njihovi koje su priveli na taj prosvjed je došlo otprilike dvije, tri hiljade ljudi na rivi. Za usporedbu prije deset godina, kada je policija spriječila navijačima ulazak na utakmicu Dinamo-Hajduk, na rivi se okupilo 30 hiljada ljudi. Dakle, ti ljudi koji rade ove stvari koje rade ne da nemaju širu masovnu podršku, nego doslovno nemaju podršku stadiona na kojem navijaju.“
Na pitanje da li postoji institucionalni i strukturni odgovor, Postnikov navodi da ne postoji.
„Vladajući fingiraju kao neki tip odlučnosti i priveli su par ljudi, izrazili su svoju zabrinutost, međutim, izjave koje dolaze od njih izgledaju kao za sada ipak dominantno ulagivanje toj ekstremnoj desnici, odnosno valjda pokušaj da se spriječi da ova najekstremnija desnica ne profitira na ovome što se događa. Ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek uredno govori da izložba „Srpkinja” koja je se trebala održati u Vukovaru, kojom se obilježava završetak Prvog svjetskog rata, i koja nema apsolutno nikakve veze s onim što se događalo devedesetih, da nije primjereno da se ona održava u mjesecu novembru jer je tada pao Vukovar. Dakle, sad smo već došli do faze da ne se pad Vukovara ne obilježava jedan dan, pa čak niti tjedan, sad se obilježava mjesec dana, pa sad čekamo da se počne obilježavati cijelu godinu.“
Da je bila odlučnija reakcija države Postnikov smatra da bi ovaj talas bio zaustavljen. „Trenutno povodom Dana srpske kulture je to usmjereno na srpsku manjinu, a ovog ljeta je bio zapravo val napada na ljevičarske festivale kada je u Benkovcu fizičkom silom onemogućeno održavanje jednog festivala pa se tražilo otkazivanje jednog festivala u Šibeniku, pa na Korčuli i tako dalje, ali to je bilo još uvijek puno benignije od ovog što se sada događa. Hoću reći da koliko god je sad fokusiran na srpsku manjinu ova mržnja i ovi napadi, tako se vjerojatno vrlo lako može u buduće prebaciti na neke druge društvene grupe“, upozorava Postnikov.
Zašto baš u kulturnom polju pitali smo Postnikova. Utisak je da se ipak napadi usmeravaju na kulturne programe i festivale. Postnikov smatra da su to zapaljve teme.
„Svima nama je potpuno jasno da su tu u osnovi sporedni problemi u odnosu na pitanje priuštivosti stanovanja, inflacije, skoka cijene hrane koja ovdje iznimno visok, pa to znači da pogađa siromašnije, koji veći omjer svog novca troše na hranu itd. Mislim, da ne pričamo sad o strateškim pitanjem ove države koja ima naprosto dvadeset posto budžeta iz turizma, što u ovakvoj političkoj situaciji u svijetu, a o ekološkoj da ne govorimo, je ono izrazito riskantno i opasno, ali to su, naravno, stvari o kojima, o kojima nitko ne priča“, navodi Postnikov.
Celu izjavu poslušajte u videu.
I.P.
