Nakon dva masovna ubistva koja su se u Srbiji dogodila prethodne nedelje prvi protestni skup je zapravo organizovao sindikat. U ponedeljak je Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Srbije svoje članove izveo na protest ispred ministarstva prosvete i to je prethodilo masovnim protestima koji su se kasnije tog dana desili u Beogradu i Novom Sadu.
Jedan od zahteva ovog sindikata, kao i organizatora protesta „Srbija protiv nasilja“ je bila i ostavka ministra Branka Ružića do čega je došlo i pre nego što su stali pred zgradu ministarstva u Nemanjinoj u Beogradu. Samo zahtev sindikata svakako ne bi bio dovoljan da ministar podnese ostavku, ali je Nezavisni sindikat ipak bio taj koji je prvi izneo takav zahtev i mogu ostavku smatrati i svojim uspehom.
Šta su zahtevi drugih sindikata? I zašto sindikati ne koriste situaciju očigledno značajnih previranja u društvu kako bi pokušali da iznesu svoje zahteve i izbore se za bolje radne i materijalne uslove za radnike i radnice?
Nisu svi sindikati neaktivni tokom aktuelnih dešavanja. Sindikat „Sloga“ kao deo koalicije Ujedinjeni je jedan od organizatora ovih protesta pa tako i aktivno ističe zahteve koji su upućeni prema vlastima.
Upravo u skladu sa zahtevima protesta „Sloga“ je uputila juče i javni poziv predsedniku Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) Ljubisavu Orboviću da „podigne svoj glas, osudi ponašanje Regulatornog tela za elektronske medije (REM) i otkaže im zakup prostorija koje se nalaze u zgradi Doma sindikata na Trgu Nikole Pašića“.
U „Slogi“ smatraju da će Orbović ukoliko ne reaguje po ovom pitanju jasno pokazati da nije na strani radnika i radnica čiji je interes da REM obavlja svoj posao i reguliše sadržaj koji mediji plasiraju.
Poziv sindikatima da se priključe protestima je stigao iz Političke platforme „Solidarnost“ koja kao deo stranke Zajedno takođe učestvuje u organizaciji protesta.
„Pozivamo sve sindikate da pozovu svoje članove i članice kao i sve autonomne radničke organizacije da u petak obustave rad i dođu u Beograd na protest protiv nasilja koje ova vlast generiše i neguje više od deset godina“, stoji u saopštenju Solidarnosti.
Iz Samostalnog sindikata Srbije se nisu oglašavali o masovnim protestima ili o zahtevu koji je Orboviću iznela „Sloga“. Nisu se oglašavali ni iz centrale Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“.
Nije prvi put da se u Srbiji događaju masovni građanski protesti i da sindikati ostaju nemi ili da predugo kalkulišu i kasno odluče da pruže određenu podršku ili pozovu članove da se pridruže protestima. I svaki put je nereagovanje sindikata išlo pre svega njima na štetu i dodatno slabilo njihovu poziciju za kasnije pregovore sa poslodavcima i državom.
Eskalacija nasilja u društvu koja je dovela do masovnih protesta najviše ugrožava radnike i radnice, bilo da su oni zaposleni na mestima gde mogu biti ugroženi bilo da osećaju brigu i strah za život njihove dece i porodica. Oklevanje sindikata da se jasno odrede prema protestima i iznetim zahtevima ih čini sve manje društveno i politički relevantnim faktorima.
M.M.