Kampanja za beogradske izbore, po običaju, otvara prostor da se progovori o višegodišnjim problemima. Nelegalna izgradnja sojenica, vikendica i vila na savskom nasipu, kao jedan od najozbiljnijih prostorno-ekoloških problema Beograda, ovih dana sve više dobija pažnju javnosti.
I mada je ovо već godinama problem, obrisi ovog problema pojavljuju se u široj javnosti tek sad, u vreme predizborne kampanje, u vidu predizbornih optužbi i obećanja.
Od zaštite do luksuza
Parlelno sa izgradnjom savskog keja na Novom Beogradu, sedamdesetih godina prošlog veka, građen je i nasip, kao zaštita od visokog vodostaja Save i Dunava.1 Nasip se proteže od Ostružničkog mosta do okretnice tramvaja u Bloku 45. Nakon izgradnje, prostor između Save i nasipa planski je pošumljavan, čime je nasip dobio dodatnu stabilnost, divlje životinje i ptice novo stanište, rekreativci novu zonu za šetnju, a grad nove zelene površine, samim tim i kvalitetniji vazduh.
Takođe, na ovom području se nalazi i šesnaest reni bunara od ukupno 99, koliko Beograd snabdeva vodom. Voda iz ovih bunara je najkvalitetnija voda koju Beograd dobija, jer se u njima nakuplja voda koja se filtrira kroz šljunak i slojeve tla, pa nije potrebno da se ona tretira hemijskim sredstvima. Postojanje šume i stroga pravila ograničenja ljudskih aktivnosti u ovoj oblasti (zvanično na snazi i danas) obezbeđivali su bezbednu eksploataciju i očuvanje protočnih kapaciteta ovih bunara.
Prvi problemi u ovom delu Beograda počinju početkom devedesetih. Najpre, evidentna je bila seča šume i izgradnja pokoje sojenice ili omanje kabine. Vlasnici tih prvih sojenica dobijali su privremene dozvole i tipske projekte od Gradskog zelenila (gotovi projekti koji su mogli da se kupe, a da se kasnije izgradi objekat koji nema veze s projektom). Pošto su izostale odgovarajuće reakcije nadležnih institucija, problem bespravne izgradnje objekata i seča šume eskalirao je 2006. godine, kada je restitucijom ovo zemljište vraćeno Bežanijcima. Uprkos zabrani izgradnje, koja je važila tada, a važi i danas, institucije Surčina i Novog Beograda nisu reagovale.
Danas se na oko osam kilometara dužine savskog nasipa nalazi nekoliko stotina luksuznih vikendica, od kojih je znatan broj izgrađen od čvrstih materijala. Šuma, koja je nekada bila dom nekoliko životinjskih vrsta i ptica, pešačka zona u prirodnom okruženju i zaštitna barijera lokalnih reni bunara i samog nasipa, danas je potpuno posečena, a nasip je zbog potrebe izgradnje pomenutih objekata dobio ulogu kolovoza.

Moćnici iznad pravnog okvira
Klasni aspekt ovog problema ogleda se u tome da pomenute objekte nisu izgradili siromašni građani koji ne mogu sebi legalno da obezbede krov nad glavom, već potpuno suprotno. Vlasnici izgrađenih objekata su, pre svega, bivši i sadašnji političari, njihovi rođaci, takozvani biznismeni, odnosno finansijski i politički najmoćniji pojedinci iz Beograda, ali i čitave Srbije. Među najpoznatije „vlasnike” spadaju i sinovi bivšeg predsednika Tomislava Nikolića. I dok su sve vlasti u prethodnih dvadeset godina rušile sirotinjska naselja, vikendice bogatih odolevaju.
Bespravno izgrađeni objekti podignuti su na priobalnom zemljištu, koje je definisano Zakonom o vodama. Ovaj zakon jasno definiše širinu priobalnog pojasa, a to je deset metara kada se radi o zemljištu nezaštićenom od poplava i pedeset metara, računajući od osnova nasipa zaštićenog zemljišta.2
Vode su prirodno bogatstvo i svojina su Republike Srbije. Vode i vodno zemljište u javnoj svojini javno su vodno dobro, a javno vodno dobro je neotuđivo.3
Namena vodnog zemljišta takođe je definisana Zakonom o vodama (član 10). Objekti čija je izgradnja dozvoljena pre svega su objekti namenjeni očuvanju vodotoka. Kao sekundarna, dozvoljena je i izgradnja objekata namenjenih brodogradnji, proizvodnji struje, lukama i pristaništima.
Pomenuti „vlasnici” bespravno izgrađenih objekata ne bave se nijednom od pomenutih delatnosti, niti svoje obejekte koriste u slične svrhe. Prema izgledu postojećih objekata, jasno je da se radi o objektima namenjenim za odmor i provod.
Istini za volju, neki od ovih ljudi (dvadesetak njih) iskoristili su svoj politički uticaj kako bi pribavili privremene građevinske dozvole za izgradnju manjih montažnih objekata radi obavljanja onih privrednih delatnosti za koje se ne izdaje građevinska dozvola. Preduzeće JP „Beogradvode” je s pojedincima sklapalo ovakve ugovore o izgradnji vikendica radi sporta rekreacije i turizma (odstupanje od člana 10 Zakona o vodama). Međutim, čak i da je taj ugovor legalan, namenjeni objekat morao bi biti na raspolaganju svim građanima, a ne samo privilegovanim pojedincima, što je slučaj na terenu.
Iako se nedvosmisleno radi o malverzacijama moćnika koji su svoje vile gradili na štetu svih stanovnika Beograda, jasno je i da veliki deo odgovornosti i saučestvovanje u ovom kriminalnom delu snose uprave nekih beogradskih institucija, javnih preduzeća, tadašnji, ali i sadašnji političari zbog višegodišnjeg nereagovanja.

Ugrožavanje opšte bezbednosti i ekološki aspekt
Uticaj na bezbednost i ekološke posledice nelegalnih aktivnosti na savskom nasipu pre svega su posledica seče šume koja se prostirala između nasipa i vodene površine i rada na preoblikovanju priobalja tokom i nakon izgradnje objekata.
Većina vikendica i vila izgrađena je po principu sojenica, što znači da su zgrade podignute na visokim stubovima, čime je sprečeno prodiranje vode unutar objekta pri visokom vodostaju. Nakon izgradnje, mnogi vlasnici su prostor između pomenutih stubova popunili zemljom, čime su znatno doprineli smanjenju kapaciteta rečnog korita.
Izgradnjom pojedinačnih prilaza do svake vikendice, prostor između prilaza i samog nasipa pretvoren je u džepove koji se pune vodom za vreme poplava. Voda se, zbog onemogućenog oticanja, znatno duže zadržava unutar ovih džepova (nakon smanjenja nivoa vode), pa se time znatno produžava plavni period. Produžetak plavnog perioda dovodi do razmekšanja nasipa, čime se smanjuju njegovo trajanje i kapacitet odbrane.
Dodatni rizik za nasip predstavlja i to što ga vlasnici ilegalnih objekata koriste kao kolovoz. Produžetak plavnog perioda, vibracije i težina motornih vozila skupa mogu vrlo ozbiljno doprineti propadanju nasipa.
Seča šume doprinosi propadanju nasipa, ali sečom se umanjuje i kapacitet upijanja vode priobalnog tla. Mreža korenovih sistema, nekadašnje šume, predstavljala je potporu priobalnom zemljištu i samom nasipu. Kombinacija korenovih sistema i mahovine, karakteristična za šumsko tlo, omogućava određeni kapacitet apsorpcije vode. Uklanjanjem šumske površine dodatno je povećana erozija tla i smanjen kapacitet apsorpcije zemljišta.
Da stvar bude još ozbiljnija, gotovo je sigurno da izgrađeni objekti utiču i na šesnaest reni bunara koji su važan deo vodosnabdevanja Beograda. Septičke jame kuća izgrađenih u njihovoj blizini utiču na kvalitet vode, ali i na kapacitet bunara.
Profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Jovan Despotović je više puta javno upozoravao na ozbiljnost uticaja izgradnje na savskom nasipu, koja se najpre ogleda u smanjenju kapaciteta reni bunara.
Sve činjenice ukazuju da je kapacitet odbrane priobalnog područja, kao i samog nasipa, ozbiljno umanjen. Time se na hiljade stanovnika Beograda dovodi u opasnosti od poplava, koje se zbog klimatskih promena mogu smatrati gotovo neizbežnim.

Borba za nasip
Pre nekoliko godina, tadašnja ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastructure, a današnja prva potpredsednica vlade, Zorana Mihajlović pokrenula je u javnosti pitanje rušenja nelegalno izgrađenih objekata. Iako je u više navrata isticala da će ministarstvo odreagovati na ilegalne aktivnosti na savskom nasipu, do danas su izostale bilo kakve reakcije. Takođe, bitno je naglasiti da ostali članovi SNS-a u javnosti gotovo nikada ne dotiču temu savskog nasipa.
Kandidati nekoliko lista za predstojeće beogradske lokalne izbore koriste savski nasip kao predmet svojih kampanja. S liste „Dosta je bilo i Dveri – da ovi odu, da se oni ne vrate”, nedavno su poručili da bi, u slučaju da pobede, srušili sve ilegalne objekte na savskom nasipu, i to o trošku onih koji su ih podigli. Iako je u vreme vlasti njegove stranke cvetala izgradnja na savskom nasipu, kandidat na listi „Da oslobodimo Beograd – DS, SDS, NOVA, ZEP Zeleni” Dragan Šutanovac nedavno je poručio da će, ukoliko pobedi, očistiti savski nasip od divlje gradnje.
Inicijativa „Ne davimo Beograd” je od samog osnivanja ukazivala na problem savskog nasipa. Oni su i sami, simbolično, izgradili objekat na nasipu kako bi ukazali na bahatost i nebrigu gradskih vlasti i institucija.
Udruženje „Savski nasip”, nastalo 2014. godine s ciljem odbrane nasipa, pored beogradskih biciklista, predstavlja jedini vid zaštite i otpora na ovom terenu. Organizovanjem brojnih akcija, poput javnih rasprava, protestnih vožnji biciklista, postavljanja rampi na nasipu, pa i blokade samog nasipa, oni ukazuju na kršenje zakona, ugrožavanje bezbednosti i prisvajanje javne imovine.
Nepoštovanje propisa očuvanja priobalja i vodotoka Save, tolerisanje bahatosti i demonstracija sile najmoćnijih evidentno mogu ugroziti bezbednost Beograđana, ali doprinose i gubitku strateški važnih resursa čitavog grada.
Nereagovanje nadležnih inspekcija, JP „Beogradvode”, sadašnje ali i nekadašnje gradske uprave, političara, pa i policije, jasno ukazuju na politički uticaj „vlasnika” objekata na savskom nasipu.
Problem savskog nasipa najbolji je primer odnosa privilegovanih manipulatora i samog naroda. Ćutnja i nereagovanje nadležnih, čak i po cenu ugrožavanja javne bezbednosti i zdravlja stanovništva, najbolji su pokazatelji licemerja i bahatosti povlašćenog sloja.