„Neljudski način uništenja nadgrobnih ploča na Partizanskom spomen groblju čuvenog arhitekte Bogdana Bogdanovića duboko je pogodio nas, obične ljude iz Mostara, svih vjera i nacija, i motivirao nas da javno iskažemo našu najveću tugu i žaljenje“, objašnjavaju iz inicijative. Podsetimo, Partizansko groblje u Mostaru, jedan od najznačajnijih spomenika atifašističke borbe naroda Jugoslavije i nacionalni spomenik BiH prve kategorije, pretrpelo je u noći 14. juna najveće oštećenje u tri decenije dugoj istoriji vandalizacije. Preko 700 spomen-ploča sa imenima mladih Mostarki i Mostaraca nastradalih u narodnooslobodilačkoj borbi osvanulo je u komadićima.
Pokretači inicijative su se zato odlučili na to da „sve ljude dobre volje“ pozovu da pojedinačno i savesno posete Partizansko spomen groblje u znak pijeteta prema palim borcima, te se time „izuzmu od onih koji su u sramotu zavili naš grad“. Reagujući na napad na spomenik u kontekstu njegove simboličke funkcije groblja, iz inicijative Dani suosjećanja i ljudskosti sugrađane su podsetili na to da sve religije i moralni kodeksi osuđuju takav akt, ohrabrivši ih da poruku da je svaki ugašeni život vredan dostojanstva i poštovanja u prostoru izraze dostojanstveno i u skladu sa svojim uverenjima.
„Kad sam došla ovaj put, na Partizi sam se osjecala tužno, razočarano, ljuto, ali, istovremeno, u toj tišini spomenika, i povezano sa preminulima“, kaže za Mašinu Mostarka Marija, dodajući da je na spomenik donela sveću „za umrle, ali i za živem da odaberu put svjetlosti i humanosti, a ne tame i destrukcije“.
Dani suosjećanja i ljudskosti Mostara podstakli su tako žitelje i posetioce grada da ponovo simbolički prisvoje spomenik kao mesto smrti, ali i života – kao akronekropolis, spoj grada mrtvih i grada živih, kakvim ga je Bogdanović zamišljao.
„Nadam se da će se spomenik obnoviti i da će mu se više posvetiti pažnje kako bi bio opet ‘živi’ spomenik“. Pod ‘živim’ mislim ne samo zaštićen nego i kompletno revitaliziran. Da bude kao i prije, da fontana i bazen rade, da je okupan u cvijeću, i da tamo nisu samo ljudi koji šetaju pse nego i svi mi. Da bude ono mjesto gdje u centru grada možeš pronaci tišinu i mir, u zagrljaju spomenika i prirode“, dodaje Marija.
U sedmici posvećenoj spomeniku Mostarci su se oduprli tome da u zapećak padnu teška pitanja razloga i uslova za skorašnje uništavanje Partizanskog groblja, uključujući i namerni nemar u njegovom obezbeđivanju i održavanju, te izostanak sankcija za vinovnike prethodnih činova devastacije, o čemu smo ranije razgovarali sa Aidom Murtić i Andrewom Lawlerom.
„Do kada će se vandalizam tretirati kao nešto pozitivno i legalno? Do kada će institucije šutjeti? Do kada ćemo naraštaje koji dolaze hraniti sjemenom mržnje? Do kada ćemo živjeti kao licemjeri? Sve su to pitanja na koja, u ovom vrtlogu besmisla, pokušavam naći smislen odgovor“, konstatuje za Mašinu jedna od učesnica inicijative, Emina.
Kako smo ranije pisali, SABNOR BiH je objavio da smatra gradonačelnika Mostara zakonski odgovornim zbog nedelovanja i izostanka zaštite spomenika, a predsednik SABNOR-a Sead Đulić je izneo i direktnije optužbe na račun vlasti, konstatujući da se rušenje groblja ne može posmatrati kao sa politikom nepovezani čin huliganstva i odgovornost grupice neodgovornih rušitelja, već da „Iza ovoga stoji dobro organizovana neonacistička i neofašistička grupa kojom upravlja politika u Mostaru”.
Emina komentariše da je najtemeljnija devastacija spomenika i, kako kaže, degradacija njegove vrednosti, izazvala začuđujuću lavinu oprečnih reakcija „običnih ljudi, akademskih krugova, struke”. Sama se u njenoj interpretaciji koncentriše na to da je devastiranje spomenika pokušaj negiranja prošlosti i redukovanja višestrukog identiteta svih Mostaraca, koji se odvijaju u okolnostima narastajućeg govora mržnje.
„Kako da s takvim toksičnim stavovima gradimo budućnost? Jesmo li uopće svjesni da selektiranjem činjenica i uvažavanjem isključivo onih fragmenata prošlosti koji odgovaraju datim sustavima vladavine, stvaramo temelje za lažnu i isforsiranu budućnost?”, pita se i dodaje:
„Odlazim na Partizansko groblje jer je ono dio moje prošlosti, sadašnjosti i mog identiteta, simbol mog rodnog grada, kao što je Stari most i brojni drugi segmenti kulturno povijesne baštine! Jedino što nam preostaje jeste naglasak na educiranju mladih ljudi koji će kritičkim promišljanjem stvoriti bolju budućnost u Bosni i Hercegovini, a ne van njenih granica, koji će živjeti slobodno i bez predrasuda, uvažavajući drugo i drugačije!“
„Iako je Partizanski spomenik uvijek mjesto susreta i mladih i onih starijih, naša inicijativa je potakla ljude i da odu na spomenik sa nekim novim povodom i svrhom”, komentarišu organizatori. Posetioci su nasilje nad spomen-pločama „lečili“ dovodeći njihove ostatke u nove prostorne odnose, podižući ih sa zemlje, raspoređujući u oblik srca, sunca, polumeseca, spirala, te poruku o tome da je spomenik njihov i oni njegovi slali u virtuelni prostor: slikali se i tagovali, u praksama koje predstavnici inicijative tumače kao izraz otpora politikama mržnje i kulturalnog redukcionizma.
„I završni oficijalni dan nase inicijative je propraćen ljubavlju i suosjećanjem. Naime, na mnoštvu lokacija po Partizi neko je ostavio cvijeće i time nastavio pridodavati nova značenja na vec odrađene intervencije. Iako je Partiza uvijek direktno ili indirektno posle rata mjesto otpora, sada se taj aspekt jos vise očitovao među običnim ljudima – što je bio jedan od glavnih ciljeva nase inicijative”, zaključuje Marko, jedan od pokretača.
I.K.
