Navijački i fudbalski unikat – „Bijeli anđeli“ i NK Zagreb 041

Da li je moguće organizovati fudblaski klub na neposredno demokratskim pricnipima, čiji navijači se s tribina bore protiv svih vidova diskriminacije? Iskustvo pokazuje da je moguće. 

Da li ste znali da na oko 400 km od Beograda, u pravcu zapada, postoji fudbalski klub koji vode navijači direktnodemokratskim putem, na čijim tribinama ne morate kriti seksualnu orijentaciju i gde njegove boje brane migranti? Niste? E pa, izuzetna mi je čast upoznati vas sa nogometnim klubom Zagreb 041.

Od osamostaljenja Hrvatske do danas samo su dva fudbalska tima uspela da umrse konce alternaciji Dinamo Zagreb (Croatia) – Hajduk Split u pohodu na titulu hrvatskog šampionata. Prošle godine je to učinila NK Rijeka, a sezone 2001/2002 – NK Zagreb. Upravo ljubitelji i ljubiteljke ovih potonjih osnovaše pomenuti klub Zagreb 041.

Naime, godine 2014. grupa navijača koja je do tada pratila tim iz Kranjčevićeve, razočarana stanjem u istom i netransparentnim takmičenjem Prve hrvatske nogometne lige rešila je da preduzme sledeće korake. Zasukali su rukave, pokupili prnje i zvanično fundirali novi fubalski klub početkom 2015. godine, gde su imenu nekadašnjeg ljubljenog dodali 041, broj koji je predstavljao pozivni broj jugoslovenskog Zagreba.

„Bijeli anđeli“ (White Angles), kako sebe nazvaše, su u startu dali do znanja modernom fudbalu šta su njihovi ciljevi, vrednosti i zadaci. Kao jedina navijačka grupa leve provenijencije u Hrvatskoj, uz sva gesla, parole i poruke koje su godinama krasile njihovu matičnu tribinu, sada polako poprimaju karakter prakse u novom, njihovom klubu. Da budem još precijzniji – klubu svakog i svake ko se slaže sa principima direktne demokratije, horizonalne strukture i odsustva bilo kog vida diskriminacije, kako polne i rodne, tako i seksualne, rasne, nacionalne…

Jedina dva regulatorna tela koja se zbog pravnih odredbi moraju naći u strukturi jesu Skupština i Sav(j)et. Prvi je najviše telo kod koje vlada princip „jedan član – jedan glas“, a drugi koordinira rad kluba između Skupština. A i jedno i drugo telo čine svi članovi i članice. Neizvodljivo? Veoma izvodljivo i dokazano u praksi koja traje pune tri godine. Da ne zalazim dublje u detalje i birokratske lavirinte dodaću još i par reči o radnim grupama. One su zapravo kičma kluba i u skladu sa afinitetima okupljaju ljude koji su radi angažovati se oko finansija, administracije, tribine, igračkog kadra itd.

Foto: White Angels Zagreb / Facebook
Foto: White Angels Zagreb / Facebook

Kad sam se već dotakao igračkog kadra, tu bi valjalo reći koju. Klub su, dakle, osnovali „Bijeli anđeli“, međutim, neke od najvatrenijih pristalica su tribinu zamenile livadom, pa su navijači sada i fudbaleri. Od početka je prisutna fuzija na toj liniji, tako da kad nisu na igralištu, neki od njih rado bodre „momčad“ na terenu. Deluje konfuzno i nepoznato, znam, ali je nadasve istinito. Pored navijača igrački kadar čine simpatizeri i bivši fudbaleri NK Zagreba, drugovi i drugarice politički saborci, ali i imigranti iz Nigerije, Somalije, Iraka i Avganistana. Čekajući na azil u nekoj od zapadnoevropskih zemalja, par njih je dalo doprinos visokom drugom mestu u Trećoj zagrebačkoj nogometnoj ligi u debitantskoj 2016/2017 sezoni. Zbog nedovoljno velikog omladinskog pogona izmakla im je Druga zagrebačka liga, no, to ih nije pokolebalo pa su i ove godine na samo nekoliko kola do kraja ponovo na drugom mestu, dok je juniorska škola itekako aktivna. Pored seniorske muške ekipe i juniorske kategorije, postoji još i ženska futsal ekipa, popularna „ženčad“, čime još jednom potvrđuju svoju želju i napor za izjednačavanjem oba pola u „najvažnijoj sporednoj stvari na svetu“.

A sada još malo o osnivačima, idejnim tvorcima i kičmi kluba – navijačima. „Bijeli anđeli“ Zagreb su nastali 1989. godine. Od tada do zvaničnog osnivanja udruženja u novembru 2000. godine prolazili su kroz razne faze, kako u pogledu brojnosti i mesta sa koga su bodrili igrače, tako i po pitanju stavova i pristupa rešavanju problema. Najveći uspeh doživeli su tokom sezone 2001/2002, što se poklopilo sa osvajanjem titule prvaka Hrvatske. Turbulencije i razilaženja s upravom pojavili su se 2008. godine kada su čelnici rešili da promene grb i boje dresova. Taj jaz između „Bijelih anđela“ i klupske uprave na čelu sa Draženom Medićem nastavio se sve 2015. i zvaničnog razlaza formiranjem novog kluba. Najvatreniji navijači NK Zagreba, zamenili su svoj Sektor E iz Kranjčevićeve za oronule stolice igrališta NK Zelengaj u novozagrebačkom naselju Dugave.

Foto: White Angels Zagreb / Facebook
Foto: White Angels Zagreb / Facebook

Ono što je „Bijele anđele“ izdvojilo iz mora navijačkih grupa u Hrvatskoj jeste politika i društveni angažman u skladu sa njom. Anđeli su jedina levičarska navijačka grupa u Hrvatskoj i jedino se na njihovim tribinama mogla videti zastava Antifašističke Akcije, ona duginih boja i transparenti podrške radnicama i radnicima, ljudima sa društvenim margina i onih diskriminisanih. Van tribine se aktivnosti protežu od antifašističkog angažmana, preko učešća u brojnim protestima, organizovanje benefit akcija i koncerata i još mnogo, mnogo toga. Grupa estetski i vrednosno baštini tekovine socijalističkog Zagreba, a s potpunim odsustvom međuratne građanske nostalgije. U tom maniru jedan od glavnih simbola grupe jeste čuvena veverica Zagi, maskota Univerzijade u Zagrebu 1987. godine, koja je ujedno i maskota kluba, a boje njegovog repa su deo dizajna dresova, teget i bele boje. Takođe, nezaobilazna pesma koja se ori s njihovog stajanja jeste „Serbus dragi Zagreb moj“ Tonija Leskovara.

Srbija još uvek nema ono što Zagreb imade. Postoje klubovi koje vode navijači, ali ni jedan od njih nije ni blizu direktnodemokratskih metoda ili pak horizontalne strukture, čak naprotiv. Što se navijanja tiče i tu kaskamo. Najdalji pokušaj koji je na tragu „Bijelih Anđela“ jeste organizovanje skinheada antirasista, tzv. SHARP-ovaca s Dedinja i Senjaka, u podgrupu Sharp Dedinje, dela grupe Ultra Boys sa Zvezdinog severa, kao i neki manji nezvanični izleti među „Firmašima“, navijačima FK Vojvodine. Ipak, zamisliti tribinu u Srbiji na kojoj će se vioriti simboli borbe protiv homofobije, klicati protiv seksizma i zauzimati stav protiv nacionalizma, teško da bi moglo.

Iako ih nema mnogo, volju, želju i entuzijazam da istraju u borbi za društvene i političke vrednosti koje zastupaju posredstvom fudbala, niko im ne može oduzeti. Spoticanja od strane trećih lica će se verovatno javiti u futuru, s obzirom na stav koji zastupaju i geografski položaj na kome se nalaze. „Vratit ćemo Zagreb“, glasi jedna od njihovih parola, dok stara latinska izreka veli per aspera ad astra.

Prethodni članak

Preminuo je filozof Ivan Radenković

Dobar rezultat Levice u Sloveniji

Sledeći članak