Ne davimo Beograd: Očigledna je namera da se policija stavi u službu vlasti

Političko manipulisanje policijom, ozakonjivanje policijskih praksi koje duboko zadiru u prava građana i hijerarhizacija policije koja vodi njenoj kriminalizaciji tri su najveće opasnosti koje sa sobom nosi novi Nacrt Zakona o unutrašnjim poslovima, smatra Đorđe Pavićević, narodni poslanik iz Ne davimo Beograd.

Kordon policije na protestu u Novom Sadu

„Očigledna je namera da se policija stavi u službu vlasti i da se uspostavi potpuna kontrola kako policija ne bi radila svoj posao u slučajevima kada su upleteni ljudi bliski vlasti“, komentariše novi Nacrt Zakona o Unutrašnjim poslovima dr Đorđe Pavićević, profesor Fakulteta političkih nauka i narodni poslanik iz Zeleno-levog kluba – Ne davimo Beograd – Moramo. Kako ističe, tri elementa čine Nacrt o kome će se navrat-nanos raspravljati u narednih desetak dana posebno opasnim.

„Prva je političko manipulisanje policijom koje se može videti već od Člana 2 u kome se otpor i napad definišu tako da se kao krivična dela mogu procesuirati i neke situacije koje smo imali na protestima protiv vlasti“, skreće pažnju Pavićević. Po njegovim rečima, i proširivanje ovlašćenja ministra, uvođenje mogućnosti neposredne saradnje policije sa građanima (u okviru koje bi ti građani stekli status ovlašćenih lica), kao i mogućnost da se pojam policija, sa pratećim ovlašćenjima, može koristiti na osnovu ovlašćenja ministra, rešenja koja predlaže novi Nacrt, takođe svedoče o nameri da se policija stavi pod još veću kontrolu vlasti.

Pavićević ocenjuje da se Nacrtom takođe ozakonjuju policijske prakse koje duboko zadiru u prava građana. Poslanik Zeleno-levog kluba je i u ovome saglasan sa mišljenjima predstavnika civilnog društva i opozicije sa kojima smo razgovarali prethodnih dana. On apostrofira da se to odnosi na odredbe o sistemu obrade podataka o ličnosti, o upadu u stan na osnovu procene policajca o osnovi sumnje, o privođenju i zadržavanju ili o izuzimanju od obaveze identifikacije ovlašćenog lica.

Pavićević smatra i da reorganizacija policije obeležena centralizacijom moći, u okviru koje službe unutrašnje kontrole policije i formalno gube svoju nezavisnost, parlamentu se oduzima dosadašnji oblik kontrole rada MUP-a, svi operativni podaci se slivaju u ministarski kabinet, a ministru olakšava sprovođenje disciplinskih postupaka i otpuštanja, vodi ka višem nivou korupcije i kriminalizacije policije:

„Odredbe o hijerahiji, obavezi obaveštavanja ili izvršavanju naredbi možda sprečavaju korupciju na niskom nivou, ali sprečavaju istrage o visokoj korupciji i mogućnost otvaranje afera koje je do sada izmicalo kontroli. Pitanje je da li bi slučaj Jovanjica bio moguć pri ovakvoj hijerahizaciji policije“, upozorava Pavićević.

Podsetimo, protekle dve godine obeležio je rast učestalosti i masovnosti demonstracija. Nažalost, zapaža se i ograničavanje prava na proteste i sve upadljivije sankcionisanje učešća u demonstracijama koje sprovode policija i tužilaštvo. Od nereagovanja na nasilje prema građanima koje je policija dokazano ispoljila tokom prošlogodišnjih protesta u Šapcu, preko asistiranja privatnom obezbeđenju koje je prebijalo i davilo demonstrante ispred Banovine u Novom Sadu u julu, reakcije policije na protestovanje su, čini se, ove jeseni eskalirale ka nasilju koje su zaposleni MUP-a ispoljavali prema prema aktivistima sa Starice kod Majdanpeka i mirnim demonstrantima na Šodrošu.

Istovremeno, dok za prekoračivanje policijskih ovlašćenja i nasilje privatnog obezbeđenja prema civilima još niko nije odgovarao (a neki su, reklo bi se, i odlikovani), građani širom Srbije su nakon nekoliko talasa ispoljavanja nezadovoljstva radom republičke vlasti i lokalnih samouprava, te ponašanjem „investitora“, zasuti prijavama. Samo desetak aktivista Ekološkog fronta Novi Sad, kako smo ranije pisali, ima ukupno oko 50 prijava. U pitanju su mahom prekršajne tužbe, ali među njima već ima i krivičnih, čiji ishod mogu biti i višegodišnje zakonske kazne.

Ako se usvoji Zakon o unutrašnjim poslovima, policija će, sudeći po ocenama naših sagovornika, dobiti legislativni osnov da ispoljava silu prema mirnim demonstrantima, dok oni protiv toga više neće moći da se bune ni formalno. Istovremeno, možemo očekivati i rast broja krivičnih prijava za aktiviste. Zato predstavnici civilnog društva i opozicije, kako smo već pisali, smatraju da je donošenje ovakvog zakona, kojim su policiji odrešene ruke, motivisano željom vlasti da uguši sve jače pokrete za zaštitu životne sredine, te da je u pitanju „obračun sa aktivizmom i slobodnomislećim građanima“.

Đorđe Pavićević kaže da se novi Nacrt Zakona o unutrašnjim poslovima ne razlikuje previše od prethodnog nacrta koji je nakon burne reakcije javnosti povučen u septembru 2021. I poslanik Zeleno-levog kluba skreće pažnju na to da su pojedine odredbe koje su u prethodnom nacrtu označene kao sporne ili ostale ili je ostavljeno da se kasnije regulišu podzakonskim aktima (na način koji će propisati ministar ili direktor policije). On, očekivano, kritikuje to što je javna rasprava „zbrzana“ i odvija se u periodu praznika, kada je pažnja javnosti smanjena, komentarišući to kao lošu praksu i dobro poznat način da se manipulacije sakriju od očiju javnosti.

„Ne davimo Beograd, a verovatno i drugi, će organizovati raspravu o ovim pitanjima, ali to nikako ne može biti zamena za široku javnu raspravu“, konstatuje.

Komentarišući ocene da bi usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima predstavljalo korak bliže diktaturi i policijskoj državi, Pavićević ocenjuje da u formalno policijskoj državi još ne živimo (budući da ona podrazumeva vladavinu pomoću zakona od koga su izuzeti nosioci vlasti), ali da se takve tendencije mogu prepoznati u drugom delu nacrta, koji se tiče izuzeća nosilaca vlasti od zakona. Poslanik Ne davimo Beograd konstatuje i da još nismo u diktaturi, ali da zabrinjava sve veće oslanjanje vlasti na intitucije sile:

„Iz godine u godinu povećavaju se budžeti za ministarstva sile, na račun obrazovanja, socijalne zaštite, itd. To govori o manjku legitimnosti koga su same vlasti svesne“.

I.K.

Prethodni članak

Sanja Krsmanović Tasić: „Mislim da smo Marije Ručare svi mi danas, eksploatisani radnici i radnice“

Globalni kapitalizam: Posle izbora u SAD – šta sada?

Sledeći članak