Ovo je prvi korak u pravom smjeru

Zagreb je naš / Facebook
Zagreb je naš / Facebook

U Zagrebu će sutra biti održani lokalni izbori koji se dešavaju u kontekstu šesnaestogodišnje vladavine Milana Bandića. Nekad član Socijaldemokratske partije a sada predvodnik vlastite, Bandić je gradonačelnik čije su višestruke mandate obilježili korupcijski skandali i produbljivanje lošeg socijalnog položaja većine građana.

Lokalni izbori u Hrvatskoj značajni su i po tome što će se na njim pojaviti prva šira koalicija levice u postjugoslovenskom razdoblju i to upravo u glavnom gradu pod nazivom „Zagreb je naš“. Tim povodom razgovarali smo s Katarinom Peović Vuković, komparatisktinjom i članicom Radničke fronte koja čini jednu petinu koalicije kojoj neke ankete daju ozbiljne izglede za prelazak cenzusa i ulazak u zagrebačku Gradsku skupštinu.

katarina-peovic
Katarina Peović Vuković / Facebook

Tko čini platformu „Zagreb je naš!“ i zbog čega je tvoja partija smatrala da je na ovim izborima nužna šira koalicija?

Tu koaliciju čini pet stranaka, Radnička fronta, Nova ljevica, Zagreb je naš, Orah i Za grad. Riječ je o pet stranaka većinom lijeve orijentacije. Neke od njih su nedavno formirane, kao Nova ljevica ili još nedavnije – Zagreb je naš. Neke traju već malo dulje kao što su Radnička fronta, Orah i Za grad. Koalicija je nastala kako bismo uspjeli artikulirati lijeve pozicije. Specifično je to što je ovo jedina lijeva opcija na ovim izborima. Prije je uvijek postojao neki tip frakcionaštva i sektaštva na ljevici koji je za nju specifičan, no ovo je prvi puta da na izbore idemo u koaliciji i da zapravo predstavljamo jedinu lijevu opciju na izborima ako izuzmemo tzv. „lijevi centar“ SDP-a, koji ne možemo smatrati lijevim.

Zašto ih ne možemo smatrati lijevim?

Iako svoj politički spektar deklariraju kao lijevi, oni zastupaju vrlo rigidne tržišne principe, zagovaraju privatizaciju, financijalizaciju, tranziciju u još radikalnijem smjeru što se tiče položaja radnika. Poznato je da su upravo oni donijeli Zakon o radu koji radnike dovodi u još nepovoljniji položaj nego prije. Čak i njihova socijaldemokratska sastavnica se ne razlikuje od onoga što se naziva desnim centrom. Njihova socijaldemokracija je vrlo upitna. Po svakoj definiciji SDP nije ljevica.

Koji su najvidljiviji problemi većine stanovnika Zagreba i Hrvatske koji su isplivali pod višedecenijskom vladavinom „lijevog“ ili desnog centra a koje vaša platforma nastoji adresirati?

Na državnoj razini, koju na ovim izborima ne adresiramo, to su definitivno problemi koje sam već spomenula. Prava radništva koja degradiraju, privatizacija svega, provođenje briselskih preporuka koje vode ka daljnjem osiromašenju ljudi. Tu je primjerice aktualno pitanje nekretnina – uvođenje poreza na nekretnine koji je u pripremi i koji je uvjetovan time što većina hrvatskih građana ima nekretninu što je nasljeđe vikendaštva koje smo nekada svi živjeli u socijalističkoj Jugoslaviji. Ti posljednji ostaci socijalne države koju smo živjeli sada nam se oduzimaju. Tranzicije koje u Hrvatskoj doživljavamo na toj razini su problemi su koje bi trebala adresirati prava ljevica.

A na lokalnoj razini?

Radnička fronta osim Zagrebu, ide na izbore u Splitu, Požegi i u Samoboru, te u Puli i istarskoj županiji. Primjer Zagreba je možda najilustrativniji. Pod šesnaestogodišnjom vladavinom jednog kaubojskog gradonačelnika Milana Bandića na gradskoj su razini svi problemi narasli, a grad je nazadovao. Zagreb nije ulagao u prometnu infrastrukturu već godinama. Ona se ni na koji način nije poboljšavala već je samo regresirala. Zagreb je jedan od vrlo neugodnih gradova za život što se tiče sustava zbrinjavanja otpada. Zagreb je problematičan iz aspekta vrlo slabih kapaciteta kada govorimo o zdravstvenim, socijalnim i obrazovnim institucijama. Milan Bandić to već šestnaest godina ne adresira i sada to dolazi na naplatu. Čini se da je ipak došao kraj njegove vladavine iako to ne možemo sa sigurnošću tvrditi dok izbori ne budu gotovi. Pojavili su se, pak neki drugi akteri na sceni koji nude rješenja u okvirima „lijevog centra“ što mi također adresiramo kao problem i pokušavamo napraviti distinkciju.

Ono što se zbiva na lokalnoj razini jest da kandidati i kandidatkinje koji se bore za prevlast nude neki tip socijaldemokracije kao alternativu. Radnička fronta želi napraviti distinkciju između lijevog centra i prave ljevice. Ako na vlast dođu neki sada opozicijski kandidati poput Mrak Taritaš ili Švaljek stanje se ni po čemu neće promijenti, ono što one nude je dekor i stilistika u odnosu na postojeće stanje.

Nakon ulaska u organe parlamentarne ili neke druge vlasti među lijevim grupama često su se javljali nepremostivi problemi između vodstva pokreta, manjine koja je stupila na npr. zastupničke pozicije i s druge strane, većine članstva. Kako Radnička fronta i koalicija u cjelosti nastoje osigurati očuvanje unutrašnje demokracije u slučaju prelaska izbornog praga koji će se prema anketama u Zagrebu i dogoditi.

Radnička fronta je po tome specifična. Mi u svojim načelima promoviramo direktnu demokraciju. U slučaju da dođemo do nekih pozicija inzistirat ćemo na rotaciji zastupnika koji neće predstavljati sebe već partiju. Imperativ nam je da se nitko u Gradskoj skupštini i vijećima gradskih četvrti ne zadrži dulje od 6 mjeseci. Rotacije će se dakle obavljati u okviru polugodišnjeg mandata. Isto tako, već zaposleni članovi RF-a će svoju zastupničku plaću u jednom postotku donirati, ovisno o visini njihovih primanja. Djelovat ćemo po principu parlamentarne i predstavničke demokracije ali s vrlo jasnim odmakom od onoga što sve druge stranke rade i na koji način participiraju u tim procesima. Što se tiče koalicije, ona u cjelosti stoji na pozicijama direktne demokracije, svaka stranka na svoj način, no u svim se istupima u izbornoj kampanji isticalo kako je direktna demokracija zajednički temelj. Treba nadodati i da je sama koalicija, temeljena na ovim načelima, sama po sebi vrlo važan događaj u hrvatskoj političkoj povijesti, bez obzira na rezultate izbora. „Zagreb je naš!“ je platforma koja je uspjela okupiti sve progresivne snage te mnoge aktiviste s dugogodišnjim iskustvom vanparlamentarnog političkog i aktivističkog angažmana. Bez obzira na rezultate, ovo je prvi korak u pravom smjeru.

Za kraj, predstavi nam temeljne ideološke principe svoje organizacije. Što možemo očekivati od vas u pogledu artikulacije političkih ideja i čime nastojite osvježiti hrvatski politički prostor?

Radnička fronta je partija koja na političkom terenu igra na sasvim jasnim pozicijama. Ono što nam je bitno jest to da se stvari nazivaju pravim imenom, a ne zamjenskim terminima koji će ublažiti stvarnost i na koncu ponoviti jedno te iste greške iz prošlosti. Osnovni principi koje promoviramo su antikapitalizam i direktna demokracija. To nas izdvaja od svih drugih opcija. Što znači antikapitalizam? RF djeluje na teorijskom i praktičnom nasljeđu marksizma što znači da je antikapitalistički pristup imperativ nas kao lijeve partije. To znači vraćati se i pitanju načina proizvodnje i odnosa proizvodnje u kapitalizmu. Iako se i putem sindikalne borbe i socijalnih mehanizama može puno toga učiniti, mi upozoravamo na suštinu problema. Ono što nikada ne možemo tim mehanizmima učiniti jest osigurati društveno pravednu raspodjelu i distribuciju. Ona je moguća jedino ako ekonomija ne počiva na višku vrijednosti. Na razini humanizma, vrlo jednostavno, banalno i prijemčljivo stajalište jest da nitko ne bi trebao raditi za drugoga.

Temeljno obilježje kapitalističkog načina proizvodnje koje mnoge „lijeve“ stranke ne adresiraju jest eksploatacija. Koliko god to prikrivali, da bi netko drugi izvukao višak vrijednosti, profit, netko mora biti eksploatiran. Danas nam se čini da se prekarni radnici i start up modeli zbivaju u nekom drugom, zrakopraznom prostoru. No ništa se nije promijenilo od doba kasnog 19. stoljeća – i danas profit nastaje kao posljedica eksploatacije. U procesu političke borbe jasno nam je da možemo zastupati i neke druge metode, ali u konačnici nam je cilj pravednije raspodijeliti društvenu dobit, a to se može samo putem oblika radničkog samoupravljanja prilagođenog vremenu u kojem živimo.

Prethodni članak

Štrajk nam je svima jedina šansa

Otkazan popis imovine Kliničko-bolničkog centra „Dragiša Mišović“

Sledeći članak