Poraz na četiri fronta: Zašto su srpskoj „bambus“ diplomatiji izvučene sve stolice

Krah srpske diplomatije – tako se, kolokvijalno, mogu nazvati ishodi srpskih spoljnopolitičkih borbi tokom proteklih par meseci. Kako za Mašinu ocenjuje Dragoslav Rašeta, razlog tome je to što srpski zvaničnici odbijaju da prihvate jednu, naizgled jednostavnu, činjenicu.

aleksandar vučić u skpštini

S jedne strane, američke sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS), povlačenje Džareda Kušnera iz projekta „Generalštab“ te usvajanje Zakona o demokratiji na Zapadnom Balkanu u Sjedinjenim Američkim Država (SAD) – akt u kojem se eksplicitno pominju korupcionaške i nedemokratske tendencije aktuelne vlasti Srpske napredne stranke (SNS) i predsednika Srbije Aleksandra Vučića. S druge, napeti odnosi sa Evropskom unijom (EU), koja takođe sve više i više ukazuje na kršenje vladavine prava u Srbiji. S treće, poruke iz Moskve, od strane Vladimira Putina lično, na mafijaški način – a koje sugerišu vlastima u Beogradu da im je, uslovno rečeno, u najboljem interesu da se ne okrenu u potpunosti Zapadu.

Kako za Mašinu ocenjuje Dragoslav Rašeta, istraživač Novog trećeg puta, te upitan o tome da li aktuelna situacija, ili pak neprilika u kojoj se našla Srbija može da se pogorša, Rašeta ukazuje da, kao i u svakodnevnom životu – uvek može gore.

„Verujem da će se sada tražiti izlaz u odnosima sa Kinom, naposletku nedavno smo i videli da je dogovorena zvanična poseta Pekingu. A opet, ne vidim kako će to dodolisanje dovesti do brzog kraja rata u Ukrajini, što je, čini mi se, i dalje naša glavna strategija kada je u pitanju srpska diplomatija. U tom smislu, verujem da se aktuelni režim nada da će se situacija u svetu vratiti na manje-više onu pred početka 2022. godine“, kazao je Rašeta.

Ukratko, tzv. politika sedenja na svim mogućim stolicama, po kojoj je i sam Vučić bio naširoko poznat, doživela je poraz onog trenutka kada je Rusija odlučila da napadne Ukrajinu. Problem je što, barem tako deluje, aktuelni režim i dalje izbegava da odstupi od iste.

Rat koji je promenio sve

Rašeta povodom nedavnih diplomatskih krahova Srbije ističe da upada u oči izjava ministra spoljnih poslova Marka Đurića, koji je rekao da se smanjuje prostor za manevrisanje, ali da država i dalje ne odustaje od tzv. politike četiri stuba, na koju smo do sada i navikli.

„U vakuumu, ta politika nije pogrešna, naposletku postoje mnoge države na svetu koje vode istu, jer smatraju da je ona optimalna za nacionalne interese. Naravno, u prošlosti smo mogli da debatujemo o oportunitetnim troškovima takve politike i da li je bilo pametnije opredeliti se za druge opcije. Međutim, stigli smo do jedne činjenice, koju naša diplomatija odbija da prihvati i koja nam urušava tu politiku, a to je da se rat u Ukrajini i dalje nije završio. Jednostavno, naši zvaničnici su verovali, ili se pak nadali, da će brzo doći do potpisivanja mirovnog sporazuma te do reseta odnosa između Brisela i Moskve, samim tim i Rusije i SAD, a onda bi ponovo bilo mnogo lakše sedeti na četiri stolice. Međutim, to se ne dešava i mi vidimo da se odnosi između velikih sila komplikuju iz dana u dan, samim tim je veoma teško Srbiji da vodi ovakvu bilateralnu politiku, odnosno tzv. diplomatiju bambusa“, rekao je Rašeta.

Dragoslav Rašeta
Dragoslav Rašeta; Foto: Medija Centar Beograd

Kako dodaje sagovornik Mašine, u ovom trenutku je očigledno da Vučić, usled pritiska sa Zapada, nema više opciju da se okrene prema Moskvi.

„Zato što Amerika traži izbacivanje Rusije iz energetskog sektora, a to je poslednje utočište Moskve u Srbiji, iako kao država i dalje nemamo alternativu za ruski gas. Što je, naposletku, opet posledica razmišljanja da će rat u Ukrajini biti završen brzo, što nas dovodi do zaključka da se nije na vreme razmišljalo o mogućim posledicama. Ali i da se nije verovalo da će doći do ovih eskalacija u odnosima čak i sa Trampovom administracijom“, smatra Rašeta.

Za kraj, upitan o tome da li ovakav razvoj situacije dovodi do zaključka da bi Zapad mogao da potraži drugog političkog aktera za saradnika u Srbiji, Rašeta objašnjava da se ipak mora razmišljati pragmatično. Drugim rečima, i dalje ne postoji vidljiva, politička alternativa aktuelnom režimu.

„Kada gradite odnose sa drugim državama, na primer u Francuskoj, vi se ne oslanjate na mišljenje i stavove opozicije, već vas zanima šta misli Emanuel Makron i njegova vlada. Naravno, sem u slučaju neposrednih izbora, a na kojima procenite da će vlast u toj zemlji izgubiti na istima. Slično je i kod nas, strani faktor i dalje vidi Vučića kao alfu i omegu, i dok se ne pojavi alternativa, koja pritom mora biti i ideološki na suprotnom spektru od SNS-a, zadržaće se trenutni status quo. Jer, jednostavno, velike sile ne mogu da razmišljaju i da se posvete tom pitanju, naročito sada kada su intenzivirane geopolitičke tenzije širom sveta“, napominje sagovornik Mašine.

M.B.

Prethodni članak

EU plan za pristupačno stanovanje: nova gradnja neće oboriti cene, kažu arhitekte

My Voice My Choice: Evropska komisija do marta odlučuje o inicijativi za besplatan i dostupan abortus 

Sledeći članak