Preko trnja do zvezda: monopolizacija tržišta udžbenika

Iako vlasti svake godine izražavaju brigu spram obrazovanja dece i mladih i budžeta njihovih roditelja i staratelja – cene udžbenika su sve veće, a stvarni izbor sve suženiji.

Novi Logos, Bigz, Klet, Freska, Kreativni centar, Zavod za udžbenike, i još mnogi drugi, nazivi su izdavačkih kuća koje će i ovog septembra zbunjivati đake i roditelje dok sa spiska budu iščitavali listu potrebnih udžbenika za novu školsku godinu. Hiljadarka za srpski, dve za matiš, pa radna sveska za ovo, radna za ono, obavezno nova pernica, a gde je tek ranac, pa pribor za likovno, oprema za fizičko. Kada bismo i poverovali da je prosečna neto zarada u Srbiji nešto manje od 50.000 dinara – a nije – opet se, kao i svaki prethodni septembar, postavlja pitanje – odakle sakupiti toliki novac?

I dok se zakon o udžbenicima menja svako malo, a sa pojedinih opozicionih skupštinskih fotelja mogu se čuti usamljeni glasovi o tome kako udžbenici moraju biti besplatni, broj dece koji ih dobijaju sve je manji. Dok je u 2012. godini 303.000 đaka primilo besplatne udžbenike, u 2017/18. taj broj se smanjio na svega 86.000 đaka, uprkos i dalje postojećem zakonskom okviru koji predviđa mogućnost da sva deca dobiju besplatne udžbenike.

Iako je aktuelni ministar prosvete mesecima unazad izjavljivao kako država ne bi trebalo da utiče na cenu udžbenika, te najavljivao kako će novi Zakon o udžbenicima omogućiti jeftinije udžbenike, ovih dana mediji bruje o tome kako udžbenici nikad nisu bili skuplji. No, bližim uvidom u tekst novog Zakona, kao i mnogim mehanizmima pritisaka, lobiranja, ucenjivanja, pretnji, podmićivanja, „nagrađivanja“ i ostalih radnji bliskih „tržišnim načinima poslovanja“, sasvim je jasno da je Zakon ponovo prekrajan ne da bi omogućio kvalitetnije a dostupnije obrazovanje, već sasvim obrnuto – da bi zadovoljio interese velikih izdavačkih kuća, od kojih se „poslovanje“ jedne i te kako izdvaja.

Monopolizacija tržišta: slučaj izdavačke kuće Klet

Kao i nekoliko godina ranije, kada je na osnovni Zakon o udžbenicima Agencija za borbu protiv korupcije reagovala, tako je i početkom 2018. godine javnosti i nadležnim institucijama uputila niz primedbi u kojima se zaključuje da ni novi Nacrt zakona ne donosi nikakvo poboljšanje u polju uređivanja i odobravanja udžbenika i ostalih materijala potrebnih za nastavna sredstva u osnovnim i srednjim školama. I pored iznesenog mišljenja Agencije, kojim se ukazivalo na činjenicu da je pomenuti Nacrt čak po određenim pitanjima problematičniji, pun spornih i nepreciznih odredbi, pa stoga i otvoreniji za različite zloupotrebe i sukobe interesa, novi Zakon je Skupština Srbije usvojila samo par meseci kasnije. Slično kao i u mnogim recentnim primerima novih zakonskih regulativa, koje se formulišu u odnosu na interese investitora, krupnog kapitala ili u ovom slučaju velikih izdavača, i ovde je jasno da je osnovna namera da se ostavi što više prostora za različita zakonska tumačenja, koja, po mišljenju Agencije, mogu dovesti do određenih zloupotreba i procesa korupcije. Manjih, ili pak malo većih razmera.

Koliki je uticaj privatnih izdavača na predlagače i donosioce novog Zakona svedoči i BIRN-ovo istraživanje objavljeno maja 2018. godine, u kojem se otkrivaju skrivene veze između velikih privatnih igrača na udžbeničkom tržištu, predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti, te samih školskih uprava i nastavnog kadra. Ilustrativan primer je i pismo iz aprila 2015, do kojeg su istraživači BIRN-a došli, a koje je uputio Filip Husman, generalni direktor izdavačke kuće Klet, tadašnjem premijeru Srbije Aleksandru Vučiću, u kojem izražava zabrinutost zbog činjenice da Zavod za udžbenike i dalje nije na listi za privatizaciju, iako su oni već ranije izrazili svoju zainteresovanost za kupovinu te jedine državne izdavačke kuće. U pomenutom pismu Husman odlazi i korak dalje, izrazivši „zabrinutost povodom novog zakona o udžbenicima“, te ga lično Vučića ljubazno podseća na njihov raniji razgovor, koji su vodili u Štutgartu, iz kojeg ga je razumeo da postojeći nacrt zakona „neće proći skupštinu“ ‒ dakle, zakonom iz 2015. očigledno nisu bili zadovoljni. Ovim iz 2018. konačno jesu.

Kada se uzme u obzir procena Ministarstva prosvete iz 2014. godine, da je prosečna cena jednog kompleta udžbenika za osnovnu školu oko 110 evra, dok za srednju školu ona iznosi oko 170 evra, ukupna vrednost tržišta udžbenika u Srbiji trebalo bi da iznosi oko 100 miliona evra. Ta ukupna procena od 100 miliona evra, međutim, vredi samo ukoliko bi se svake školske godine kupovali novi udžbenici, što je, srećom po roditeljski budžet, daleko od realnosti, zahvaljujući mogućnosti da se na tzv. sivom tržištu kupuju polovna izdanja. Ipak, procena određenih izdavača jeste da je realna vrednost tržišta udžbenika i dalje nezanemarljivih 50 miliona evra.

U svakom slučaju, evidentno je da je „vrednost tržišta” udžbenika dovoljno velika da se za nju vredi boriti; ako ništa drugo, veliki broj izdavača, skoro osamdeset licenciranih, svedoči o tome, kao i očigledna hiperprodukcija naslova, koja broji oko 1.700 naslova samo za osnovnu školu. Kako i sami novinari BIRN-a zaključuju, takva borba za tržište smanjila je transparentnost procedura i povećala korupciju prilikom nabavke udžbenika.

Slučaj nemačke izdavačke kuće Klet, kao jedne od najvećih evropskih kompanija koje se bave ovom delatnošću, simptomatičan je i zapravo alarmantan. Trenutno ova strana kompanija sa svojim ćerkama firmama ima dominantan položaj na tržištu udžbenika u Srbiji – reč je istoimenoj firmi Klet u Srbiji, o Novom Logosu, bivšoj najvećoj konkurentskoj kompaniji koju su kupili pre nekoliko godina, kao i izdavačkoj kući Freska, koje su registrovane na istoj adresi u Beogradu – sa skoro pedeset odsto tržišta udžbenika samo za osnovne škole No, da bi do takve pozicije došli – svedoči pomenuta dokumentacija, kao i bivši zaposleni u Ministarstvu prosvete – morali su da prođu mukotrpan put preko trnja do zvezda, kako bi došli tu gde jesu; od već pomenutog pritiska, pretnji i ucena iz samog vrha kompanije na sam vrh države, lobiranja nemačke ambasade, pritisaka evropske administracije na lokalnu, podmićivanja školskih uprava, preskakanju procedura, nagrađivanju i, preciznije rečeno, podmićivanju nastavnog kadra raznim poklonima, od besplatnih seminara do tablet računara sa internet uslugom, i mnogim drugim radnjama reklo bi se više nezakonitim nego zakonitim.

Foto: Marko Miletić / Mašina
Foto: Marko Miletić / Mašina

A šta je sa Zavodom za udžbenike i nastavna sredstva?

No, ono što takođe zabrinjava jeste i sudbina onih javnih institucija koje su se decenijama unazad bavile izdavanjem udžbenika, poput Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, osnovanog davne 1957. godine, a čija je primarna funkcija bila da blagovremeno obezbedi potrebne udžbenike, ne samo za opšte obrazovanje već i za stručne škole kao i škole za odrasle.

Iako i dalje postoji, Zavod je pod stalnim pritiskom privatizacije i gašenja, o čemu svedoči i gore pomenuto pismo ključnog čoveka Kleta. Zavod, koji i dalje poseduje ogromnu infrastrukturu i imovinu, s razgranatom mrežom proizvodnih i prodajnih mesta, sigurno da jeste prilično unosna prilika. U Kletu to vrlo dobro znaju, stoga i koriste sva sredstva kako bi ostvarili svoje ciljeve, i još više učvrstili svoju (monopolsku) poziciju na lokalnom tržištu i dodatno uklonili konkurenciju.

Kao i sve javne institucije dugog trajanja u Srbiji, i sȃm Zavod je pretrpeo mnoge transformacije, naročito tokom devedesetih godina, kada je, zajedno s mnogim drugim obrazovnim institucijama, bio jedna od poluga vlasti u širenju revizionističkih i nacionalističkih narativa, koji su naročito bili prisutni na novoispisanim stranicama udžbenika za istoriju. No tako kompromitovana pozicija, koja ide podruku sa u javnosti dovoljno uvreženim stanovištima o državnim institucijama kao partijskim feudima, a njihovim činovnicima kao armiji partije na vlasti, i dalje nije i ne treba da bude dovoljna kako bi se još jedna u nizu javnih institucija stavila na licitaciju.

Dodatno, treba pogledati nova izdanja udžbenika istorije mnogih privatnih izdavačkih kuća i zaključiti da tek oni nisu imuni na pomenuta prekrajanja istorije. Pogledajte kao primer Kletove priručnike za nastavnike istorije prepune revizionističkih narativa, koji bez ikakve javne rasprave i problematizacije, preko nastavničkih priprema, stižu na učeničke klupe.

Ove činjenice o Zavodu ipak ne znače, kako se to pak tvrdi u BIRN-ovoj analizi, da je Zavod držao „monopol na srpskom tržištu skoro pola veka“ i da je doveo, na kraju, do „prevaziđenih i staromodnih udžbenika”. Stvari su mnogo kompleksnije od toga. Niti se tu mogu pronaći uzročno-posledične veze, niti je ključni problem u javnoj instituciji kao takvoj, koja je uspevala da – sigurno će o tome posvedočiti mnoge generacije – kvalitet udžbenika drži na mnogo višem nivou od ovog današnjeg, već je i najveći broj udžbenika bio javno finansiran i pristupačan najvećem broju dece i mladih. Naime, Zavod je, kao jedini državni izdavač udžbenika, i dalje u obavezi da štampa niskotiražna i niskoprofitna izdanja, što je naročito bitno u slučaju udžbenika za nacionalne manjine, te onih neophodnih za stručne predmete koji se uvek štampaju u manjem tiražu.

Besplatni udžbenici za sve, san ili java?

I konačno smo tu gde jesmo. U 2018. godini udžbenici su skuplji nego ikad, naročito Kletova izdanja, ona koja je upravo Ministarstvo prosvete uvrstilo u katalog obaveznih udžbenika, a koja su ujedno i najskuplja, uprkos dugogodišnjim obećanjima kako će liberalizacija tržišta automatski dovesti do pada cena i povećanja kvaliteta udžbenika. Paradoksalno, zar ne? Ili nije.

Činjenica da se ne radi o nekom lokalnom izdavaču koji svojim „nasilničkim” ponašanjem zauzima monopolsku poziciju na tržištu, već o „renomiranoj” evropskoj kompaniji s tradicijom dužom od jednog veka, govori u prilog onim stavovima koji ovakve procese vezuju za samu srž kapitalističkog načina poslovanja i propratne logike slobodnog tržišta, a ne njegove anomalije.

Ko zna, možda će aktuelnom ministru, koji se hvali dugim stažom u privatno-školskom biznisu, ili pak privatnom izdavaču koji, kako smo videli, ima velikog uticaja na donosioce odluka, pasti na pamet ono što se već dešava u susednoj Bugarskoj: luksuzna izdanja istog udžbenika u full coloru za one bogate, a crno-bela, pak za siromašne. Tek da se učini paradoksalnijom jedna druga mera kojom se želi prikriti sve veći klasni jaz među decom – uvođenje onih besmislenih školskih uniformi.

Prethodni članak

Na današnji dan rođena je Nada Dimić

Prostor za sve – nove mogućnosti za rad i stvaranje u Magacinu

Sledeći članak