Šta je to prekarni rad i zašto se on tiče mladih?

Foto: Marko Miletić
Foto: Marko Miletić

U Domu omladine Beograda organizovana je javna tribina na kojoj se govorilo o prekarizaciji radnih odnosa i njihovom uticaju na položaj mladih ljudi na tržištu rada.

Razgovor „Šta je to prekarni rad i zašto se on tiče mladih?“ održan je u okviru programa Participativna demokratija koji Centar za politike emancipacije priređuje svakog meseca u Domu omladine Beograda. U organizaciji jučerašnje tribine je učestvovao i Levi samit Srbije u saradnji sa aktivistima i aktivistkinjama kampanje Ko krade rad?.

Kampanja Ko krade rad? za cilj ima skretanje pažnje i otvaranje prostora za problematizaciju stanja radnih prava, procesa, zakonodavstva i svega ostalog što se tiče radnih odnosa u Srbiji. Shodno tome i ova tribina je organizovana s namerom da se problematizije prekarni rad mladih koji spadaju među najranjivije grupe na tržištu rada.

Učesnice razgovora: Marija Jakovljević, aktivistkinja kampanje Ko krade rad? i novinarka portala Mašina; Sandra Kasunić, aktivistkinja nemačkog sindikata Ver.di i Sarita Bradaš, psihološkinja, uz moderaciju Miloša Jankovića, novinara portala Mašina i aktiviste kampanje Ko Krade Rad? su u toku dvočasnovnog razgovora adresirale neke od glavnih pitanja vezanih za problem prekarnog rada mladih.

Foto: Marko Miletić
Foto: Marko Miletić

Nakon uvodne analize i predstavljanja problema prekarnih radnih odnosa i kako oni utiču na heterogenu grupaciju mladih u Srbiji, prikazana je jasna slika stanja na domaćem tržistu rada, s osvrtom na situaciju u Nemačkoj u cilju demistifikacije verovanja da u zemljama zapadne Evrope ovih problema nema.

O paradoksu zvanične statistike o rastu zaposlenosti, odnosno padu stope nezaposlenosti u Srbiji, Sarita Bradaš je istakla da je:

U 2016. do najvećeg rasta zaposlenosti došlo kod starijih od 65 godina (35%) i mladih od 15-19 godine (27%). Navedeni trend možemo objasniti narastajućim siromaštvom koje mladima ograničava pristup obrazovanju, a starijima mogućnost da zadovolje egzistencijalne potrebe zbog niskih prihoda od penzija.

Podaci o neusklađenosti između poslova za srednju i nižu stručnu spremu kojih ima u najvećem obimu (dok za visoku spremu to nije slučaj) demantuju tvrdnju „da je ključni problem srpskog tržišta rada nedostatak kvalifikovane radne snage te neusklađenost ponude i tražnje za radom.“

Foto: Marko Miletić
Foto: Marko Miletić
Foto: Marko Miletić
Foto: Marko Miletić

Dodatna otežavajuća okolnost je ograničen pristup oglasima za posao, o čemu svedoči podatak da je svega 15% otvorenih radnih mesta oglašeno, a poslovi se uglavnom dobijaju na preporuku.

Institucionalno nalaženje uzroka nezaposlenosti mladih se svodi na floskulu da mladi nedovoljno traže poslove, kojih ima. Pa ipak, samo na jedan oglas za posao na sajtu za zapošljavanje Infostud u proseku se prijavi 115 ljudi. Institucionalna rešenja, s druge strane, preporučuju i model preduzetništva, odnosno osnivanje svopstvenog preduzeća za šta se načelno mogu tražiti i dobiti sredstva od države. Međutim, dobijanje subvencija i kredita za pokretanje biznisa, prema Mariji Jakovljević, su najčešće opterećeni strukturnim manjkavostima. Iako ovaj model preduzetništva za cilj ima osnaživanje mladih, kredite dobijaju oni koji već imaju dobru finansijsku potporu, detaljno razrađen biznis plan, dakle već neki početni kapital. Ovakvim modelima za osnaživanje mladih, koji pritom sve mlade pogrešno vidi kao homogenu grupu, ne postiže se nikakav efekat, osim možda produbljivanja kreditne agonije onima koji ga dobiju.

Kao moguće rešenje problema prekarnih radnih odnosa i jačanja solidarnosti među radnicima i radnicama, mladim ali i starijim, našli su se sindikati. Sandra Kasunić, kao aktivistkinja omladinske sekcije nemačkog sindikata, istakla je na osnovu svog angažmana da su mladi najpotrebniji sindikatima kako bi te organizacije opstale. S druge strane, sindikalno organizovanje je korak koji može pomoći i mladima, ali i ostatku stanovništva da se izbore za dostojanstven rad. Ističući da je pitanje tržišta rada i prekarnih radnih odnosa pitanje na globalnom nivou, zaključila je da je internacionalno udruživanje u borbi za radna prava jedini način da dođe do promene.

Aktivisti i aktivistkinje kampanje Ko krade rad? su najavili nastavak aktivnosti koje se tiču rasvetljavanja teških radnih uslova i loših zakonskih okvira i u budućnosti.

Ko krade rad?, Prvomajski protest; Foto: Ana Vuković
Ko krade rad?, Prvomajski protest; Foto: Ana Vuković

 

Prethodni članak

Marks na filmskom platnu

Svijet iz perspektive izbjegličkog kampa

Sledeći članak