Sve učestaliji pritisci na sindikalne aktiviste rezultat su paktiranja države sa kapitalom, veruju sindikalni lideri

Pojačani pritisci na predstavnike sindikata u firmama su trend koji je prisutan u celoj Evropi pa tako i u Srbiji gde je obračun sa sindikatima sve prisutniji i u javnim preduzećima. O ovome su za Mašinu govorili predsednica sindikata „Nezavisnost“, Čedanka Andrić i predsednik „Sloge“, Željko Veselinović.

GSP Beograd, Jura, Pošta Srbije, Zastava Oružje, Vali, Republički geodetski zavod, Aerodrom ketering … ovo su samo neka od preduzeća u kojima su u poslednje vreme zabeleženi pritisci na sindikalne predstavike a o čemu su pisali mediji uključujući i naš portal. Sve zaoštrenija ekonomska i privredna kriza i sve lošiji materijalni položaj radnika i radnica stvaraju okvir u kojem se sukobi rada i kapitala neminovno pojavljuju.

Organizaciono i materijalno slabi sindikati s jedne strane i kapital i klijentelistička mreža stranke na vlasti s druge strane su sve češće, i pored često proklamovanih želja o „socijalnom dijalogu“, u otvorenom sukobu. Međutim, druga strana podržana zakonima i nereagovanjem državnih institucija, za sada, diktira tempo i dobija bitke – pritisak na sindikalne predstavnike i sprečavanje organizovanja su, i pored zakona koji štite sindikalce čini se, postali pravilo i kod privatnih i kod državnih poslodavaca.

Predsednica Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, Čedanka Andrić objašnjava da je sve veće kršenje sindikalnih sloboda i prava trend u Evropi i celom svetu o čemu svedoče i izveštaji Međunarodne konfederacije sindikata.

„To govori da je bahatost poslodavaca sve veća i dobrim delom zahvaljujući činjenici da su vlade sve manje spremne da sprovode svoje zakone a sve više paktiraju sa kapitalom. Štaviše, u sve većem broju beležimo pritisak na sindikalne aktiviste i tamo gde je država poslodavac šta je poražavajuće imajući u vidu da je država obezvredile sopstvene zakone i međunarodne konvencije koje je ratifikovala“, kaže Andrić za Mašinu.

Željko Veselinović, predsednik Udruženih sindikata Srbije „Sloga“ i odnedavno narodni poslanik, smatra da pojačan pritisak na predstavnike sindikata kod nas počinje s dolaskom kompanija koje su došle isključivo zbog subvencija koje dobijaju iz javnih budžeta.

„To su mahom niskobudžetne kompanije koje radnicima plaćaju minimalnu zaradu ili tik nešto iznad toga i koje radnike tretiraju veoma loše, tako da im sindikat samo pravi smetnju u svojoj zacrtanoj nameri gušenja radničkih prava. Oni su vrlo brzo shvatili da se sa sindikatima veoma lako mogu obračunati otkazima sindikalnim predstavnicima jer institucije sistema ne funkcionišu, odnosno naklonjene su poslodavcima i oni te prednosti obilato koriste. Otpuste ili zastraše nekolicinu kolovođa i ostali nakon toga budu mirni kao bubice“, objašnjava Veselinović.

I on ističe da su pritisci na sindikalne predstavnike sve učestaliji u „državnim“ preduzećima.

„Na žalost ovu metodu sve više koriste i državne firme kako bi se obračunale sa sindikatima i sindikalnim aktivistima koji im smetaju, koji ih kritikuju i koji ukazuju na nepravilnosti, pljačke ogromnih razmera i loših uslova rada. To se na primer radi u GSP u, Gradskoj Čistoći, Pošti, Infostanu i drugim pre svega beogradskim preduzećima. Za sve to je krivac država koja svojim nečinjenjem ohrabruje ovakve stvari“, kaže predsednik „Sloge“ za Mašinu.

Čedanka Andrić; Foto: Medija centar Beograd

Zakon o radu glavni problem

Gotovo da nema razgovora sa predstavnicima sindikata a da se ne pomenu problemi koje je prouzrokovao Zakon o radu koji u sadašnjem obliku postoji od 2014. godine. Tako se i kada govorimo o pritiscima na sindikalce u firmama naši sagovornici osvrću upravo na ovaj dokument.

„Pritisak na sindikate je sve veći i zato šta se „isplati“ kršiti zakone, pre svega Zakon o radu – za poslodavce je to mali trošak, a u prilog im ide i dugo trajanje radnih sporova koji su za radnika fatalni čak i kada ih dobiju zahvaljujući pravnoj pomoći sindikata a za poslodavca su mali trošak a efikasan način borbe protiv sindikata. Otuda ni jedna vlada ili poslodavci od 2011. godine kada smo na našen Kongresu pokrenuli Inicijativu za uspostavljanje Sudova rada nije inicijativu prihvatila“, saopštava Andrić za naš portal.

Predsednik „Sloge“ veruje da nam je podreban novi Zakon o radu i podseća da oni već neko vreme aktivno promovišu model ovog zakona za koji će se zalagati i u Narodnoj skupštini.

„Samo tako radnici mogu institucionalno biti zaštićeni, a svi nesavesni poslodavci koji krše zakone i Ustav Republike Srbije moraju biti sankcionisani“, kaže Veselinović.

Željko Veselinović i Marko Miletić
Željko Veselinović i Marko Miletić; Foto: Mašina

„Višegodišnja borba u kontinuitetu“

Napadi poslodavaca na sindikalne aktiviste daju određenu dinamiku, inače prilično zamrlom, sindikalnom svetu. Tako bi posmatrač sa strane mogao da pomisli da se radi o nekakvom buđenju sindikata ili stvaranju nove dinamike u pokretu, ipak biće da se radi o novoj seriji napada na već oslabljene sindikate. Sa ovim se slaže i Željko Veselinović:

„Ne verujem da je to rađanje nekog novog sindikalnog pokreta, pre bih rekao da je to još jedan korak u uništavanju sindikalnog pokreta.“

Predsednica „Nezavisnosti“ veruje da je suprotstavljanje ovim napadima za sindikate svakodnevni posao, ali i da se do rezultata dolazi sporo „imajući u vidu okruženje u kojem se radi, spregu kapitala i politike i neefikasno sudstvo“. Ipak, to što se radnici organizuju u sindikate, veruje Andrić, pokazuje da su upravo sindikati „najorganizovanija i najefikasnija institucija kada je u pitanju zaštita radnika“.

„Ne tvrdimo da ne može bolje – ali ko to radi bolje od nas i kome su to drugom radnici poklonili poverenje“, pita se Andrić.

Nedavna presuda kojom su sindikalni aktivisti oslobođeni optužbi koje je protiv njih iznela kompanija Jura uliva tračak nade da je nekada i ovim načinom borbe moguće odneti određene pobede. Naša sagovornica naglašava i da je moguć zajednički nastup sindikalnih centrala u slučajevima pritisaka na sindikalne predstavnike i podseća na poslednji primer istupanja sindikata u Republičkom geodetskom zavodu.

„Tri sindikalne centrale su stale u zaštitu aktivista u Zavodu i tako se ponašaju tri godine unazad. Nismo se dali ni zaplašiti ni kupiti, niti smo se umorili od višegodišnje borbe u kontinuitetu“, zaključuje Andrić.

Prethodni članak

Petrović Todosijević: „ Licemerna je uloga aktera pravnih rehabilitacija pojedinaca za koje je istorijska nauka utvrdila da su kolaborirali sa okupacionim režimom”

Šta se krije iza spora Bijonse i Kelis?

Sledeći članak