Svetski dan siromašnih: Koliko su socijalne politike u Srbiji efikasne?

Sutrašnji Svetski dan siromašnih ove godine u riziku od siromaštva dočekuje petina stanovništva Srbije, što je oko milion ljudi. Šta to podrazumeva i kako se boriti protiv siromaštva, za Mašinu objašnjava Milica Marinković iz Inicijative za ekonomska i socijalna prava – A 11.

kupovina u supermarketu

Koliko smo kao društvo osvešćeni o socioekonomskim problemima, kako im pristupamo i kakva se socijalna politika sprovodi u Srbiji kako bi se siromaštvu stalo na kraj, teme su o kojima razgovaramo sa Milicom Marinković, programskom menadžerkom Incijative A 11.

„Rizik od siromaštva ne podrazumeva nužno da osoba trenutno nema novca, već da živi sa prihodima koji je stavljaju u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na ostatak društva i da je mnogo izloženija tome da u slučaju gubitka posla, bolesti, povećanja troškova ili nekog drugog nepredviđenog događaja zapadne u stvarno siromaštvo. Zato ovaj podatak ne treba posmatrati izolovano već u kontekstu svih društvenih faktora“, objašnjava Marinković.

Prema poslednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), u 2025. godini lica stara 65 i više godina bila su najviše izložena riziku od siromaštva, kao i lica starosti od 55 do 64 godine.

Prema tipu domaćinstva, najvišu stopu rizika od siromaštva imala su lica u domaćinstvima koja čine jedan roditelj s jednim ili više izdržavane dece. Do porasta rizika od siromaštva u odnosu na prethodnu godinu došlo je kod samohranih roditelja.

Milica Marinković, Inicijativa A 11; Foto: Inicijativa A 11
Milica Marinković, Inicijativa A 11; Foto: Inicijativa A 11

Kada ga rizik od siromaštva stavimo u kontekst drugih pokazatelja, slika je mnogo jasnija, navodi naša sagovornica.

„Skoro svaki peti građanin je u riziku od siromaštva, dok više od trećine domaćinstava ne može da podmiri neočekivani trošak kućne popravke ili pregleda. Čak 10,3 odsto domaćinstava kaže da veoma teško sastavlja kraj sa krajem, a još 20,9 odsto da to čini teško. Posebno je indikativno da samo 5,7 odsto domaćinstava navodi da nema problem sa troškovima stanovanja“, ističe Marinković.

Prema njenim rečima, to nam govori da siromaštvo nije samo pitanje toga da li neko ima dovoljno novca za hranu.

„Ono određuje koliko je osoba sposobna da podnese bilo kakav neplanirani trošak, da obezbedi adekvatno stanovanje, odmori se, učestvuje u društvenom životu i planira budućnost. Za veliki broj ljudi život izgleda kao stalno balansiranje između osnovnih troškova“, navodi programska menadžerka A 11.

Prag rizika od siromaštva u 2025. godini iznosio je 45.674 dinara mesečno za jednočlano domaćinstvo. Za porodicu sa dvoje roditelja i jednim detetom prag je bio 82.213 dinara, a za četvoročlano domaćinstvo sa dvoje mlađe dece 95.915 dinara mesečno.

Siromaštvo nije problem ličnog neuspeha

Upitali smo Marinković i kako kao društvo pristupamo siromaštvu i socioekonomskim problemima.

„Mislim da je jedan od problema to što siromaštvo i dalje često posmatramo kao individualni problem, kao posledicu toga što neko nema posao, nema dovoljno obrazovanja ili ,nije uspeo‘. Međutim, ovoliki broj ljudi koji žive sa ozbiljnim finansijskim ograničenjima pokazuje da ne govorimo o malom broju pojedinačnih slučajeva, već o sistemskom problemu“, smatra Marinković.

Naša sagovornica ističe i da o siromaštvu često govorimo kroz statistiku, a mnogo manje kroz pitanje da li postoje mehanizmi koji ljudima omogućavaju da iz njega izađu.

„Nije dovoljno konstatovati koliko ljudi je siromašno ili u riziku od siromaštva. Ključno pitanje je šta država radi da se taj broj smanjuje i da li su mere socijalne zaštite dovoljno dostupne, adekvatne i usmerene upravo na ljude kojima su najpotrebnije“, navodi programska menadžerka Inicijative A 11.

Na pitanje u kom smeru idu socijalne politike u Srbiji i kako se borimo protiv siromaštva, Marinković odgovara da se Srbija previše oslanja na mere koje ublažavaju posledice siromaštva, dok izostaju sistemski mehanizmi koji bi ljude zaista i izveli iz siromaštva.

„Ako osoba koja prima socijalnu pomoć i dalje ne može da podmiri osnovne troškove života, onda moramo da se zapitamo koliko je takva politika efikasna u borbi protiv siromaštva“, kaže sagovornica Mašine.

Mesec dana sa 12 hiljada dinara

Oko 150.000 ljudi u Srbiji (što je jedan ceo Kragujevac) ostvaruje pravo na novčanu socijalnu pomoć, koja iznosi 12.000 dinara.

Podsetimo, Inicijativa A 11 pokrenula je onlajn simulator koji građanima i građankama omogućava da kroz virtuelnu kupovinu vide kako izgleda svakodnevica ljudi koji žive od novčane socijalne pomoći u Srbiji, o čemu smo pisali na Mašini.

Namirnice iz minimalne potrošačke korpe
Namirnice za tročlanu porodicu iz minimalne potrošačke korpe koje su predate Vladi; Foto: Solidarnost

Simulator je dostupan na sajtu socijalnapomoc.rs, gde korisnici mogu da pokušaju da rasporede mesečni iznos socijalne pomoći na osnovne životne troškove – kupovinu hrane, plaćanje računa i druge neophodne izdatke.

Osim što se sa 12 hiljada ne mogu obezbediti najosnovnije ljudske potrebe, do tog novca nije ni lako doći. Inicijativa A 11 ukazala je ranije na stroge uslove za ostvarivanje ovog prava.

Pola zaposlenih u Srbiji nema platu za život

Kada su u pitanju socijalne politike i mogućnost da ljudi izađu iz siromaštva, Marinković pominje i medijalnu zaradu.

„Polovina zaposlenih u Srbiji u maju 2026. godine zarađivala je do 93.277 dinara neto, dok je lična potrošnja po stanovniku u 2025. godini iznosila 109.787 dinara. To pokazuje koliko je neadekvatno kada se životni standard procenjuje samo kroz prosečne zarade ili kroz rast pojedinačnih ekonomskih pokazatelja“, navodi naša sagovornica.

Poslednji obračun koji je Centar za politike emancipacije objavio 2025. godine pokazuje da plata za život iznosi 150.670 dinara, pisali smo na Mašini.

„Borba protiv siromaštva zato ne može da se svodi samo na povremena povećanja pojedinih davanja. Potrebna je dugoročna i koordinisana politika koja povezuje socijalnu zaštitu, tržište rada, stanovanje, obrazovanje i dostupnost javnih usluga“, zaključuje Marinković.

Mladi su takođe pogođeni

Iako su stariji od 65 godina u Srbiji najviše izloženi riziku od siromaštva, mladi u Srbiji takođe moraju da razmišljaju o svojoj egzistenciji, posebno kada govorimo o školovanju.

Kako smo ranije pisali na Mašini, Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih za 2025. godinu pokazuje je oko 20 odsto mladih odustalo je od školovanja.

Trećina nije mogla da ga priušti, a trećina je morala da odustane kako bi radila da bi izdržavala sebe i/ili svoju porodicu.

Sa druge strane, svega 5.3 odsto mladih odustalo je od obrazovanja iz finansijskih razloga u EU.

Kako je siromaštvo u Srbiji normalizovano, pročitajte u razgovoru sa profesorkom Aleksandrom Nikolajević sa Filozofskog fakulteta u Nišu.

A.G.A.

Prethodni članak

Meštani iz okoline Deliblatske peščare: Malo zvaničnih informacija o stanju požara

NUNS: U julu fizički napadi na novinare, pretnje, kampanje protiv lokalnih televizija

Sledeći članak