Veliki broj umetnica i umetnika se nalazi u teškom radnom i materijalnom položaju. Usled nemara države i lokalnih samouprava, pre svega grada Beograda, umetnice i umetnici koji imaju status „samostalnog umetnika“ su opterećeni dugovima prema Poreskoj upravi koje nisu oni napravili. Tako ovi ljudi imaju problema sa primanjem honorara za svoj rad pošto su u stalnom strahu od narastajućih kamata dugovanja, niti mogu da regulišu zdravstveno i penziono osiguranje.
Ovakav odnos države prema radnicima u kulturi proističe iz niza zakona i odluka kojima se slepo forsiraju tržišni principi i u polju kulture i umetnosti što ne vodi samo pogoršanju radnog položaja ljudi iz ovog polja već i do ekonomske valorizacije kulture čime ona dobija sasvim drugačije značenje.