Udruženje „Prostor“ traži novi prostor: „Oporavak se ne završava izlaskom iz bolnice“

Udruženje „Prostor“ već 17 godina predstavlja mesto podrške, druženja i oporavka za osobe sa iskustvom psihoze. Međutim, zbog neizvesnog finansiranja, organizacija koja danas okuplja desetine korisnika i korisnica mogla bi do kraja godine da ostane bez prostora za rad. O izazovima sa kojima se suočavaju, značaju podrške u zajednici i načinima na koje građani i građanke mogu da pomognu razgovarali smo sa Anđelom Jovanović, koordinatorkom za razvoj programa Udruženja „Prostor“.

Kako objašnjava Jovanović, organizacija od 2009. godine radi na tome da ljudima sa iskustvom psihičkih kriza omogući podršku nakon izlaska iz zdravstvenih ustanova, onda kada im je, kako kaže, često najpotrebnija.

„Oporavak se ne završava kada osobe izađu iz bolnice nakon hospitalizacije ili nakon posete lekaru. Tada im je najviše potrebna kontinuirana podrška u svakodnevnom životu i zajednici, a upravo to mi pružamo“, kaže Jovanović.

„Prostor“ trenutno radi u stanu u Resavskoj ulici, koji koristi već šest godina. Međutim, broj korisnika i korisnica raste, a postojeći prostor postaje premali za njihove potrebe. Dodatni problem predstavlja činjenica da se krajem godine završava projekat preko kojeg se finansira zakup.

„Već neko vreme taj stan nam je sve manji i manji jer dolazi sve više korisnika. Do kraja godine ističe projekat preko kog se finansiramo i zbog toga ostajemo bez prostora“, upozorava ona.

Više od radionica: mesto gde nastaju prijateljstva

Danas „Prostor“ ima oko 58 aktivnih korisnika koji tokom nedelje učestvuju u različitim programima – od grupa podrške i art terapije do radionica digitalnih veština, stranih jezika i životnih veština.

„Kod nas korisnici dolaze da se osnaže, da steknu nova znanja, ali pre svega da pronađu zajednicu kojoj pripadaju“, navodi Jovanović.

Posebno ističe da se mnogi korisnici nakon dobijanja psihijatrijske dijagnoze suočavaju sa odbacivanjem, siromaštvom i izolacijom.

„Većina njih nakon stigmatizujućih dijagnoza biva odbačena od strane porodice. Mnogi žive u veoma teškim socioekonomskim uslovima, nemaju podršku, nemaju sadržaj u svakodnevnom životu. To često kasnije dovodi do pogoršanja stanja i ponovnih hospitalizacija.“

Prema rezultatima internog istraživanja koje je udruženje sprovelo među korisnicima, najveći napredak vidljiv je upravo u socijalnoj sferi života.

„Osobe koje godinama nisu imale podršku kroz Prostor sklapaju prijateljstva, slobodno govore o svojim iskustvima, postaju otvorenije i smirenije kada pričaju o svojim osećanjima. Postaju podrška jedni drugima.“

Podrška građana i građanki pokazala da empatije ipak ima

Kako bi obezbedilo nastavak rada, udruženje je pokrenulo kampanju za prikupljanje donacija. Građani mogu da uplate jednokratne donacije ili da postanu „prijatelji Prostora“ kroz mesečne uplate na njihovom sajtu.

Podrška koja je stigla iz javnosti, kaže Jovanović, prevazišla je finansijski aspekt. Ona dodaje da su prikupili 50 posto mesečnih donacija koje su im potrebne, kao i da im je izuzetno značila kampanja sa profilom „Ljudski“ na Instagramu, koja je doprla do velikog broja ljudi.

„Podrška je zaista bila divna. Ne samo finansijska, već i kroz komentare koje smo dobijali. To mnogo znači i nama kao timu, ali i korisnicima koji se svakodnevno bore sa stigmom i autostigmom.“

Likovne radionice u udruženju “Prostor”; foto: ustupljeno Mašini

Jedan od najvećih izazova sa kojima se korisnici suočavaju upravo je stigma vezana za mentalne poremećaje. Zbog straha od osude mnogi ne žele ni da se pojavljuju na fotografijama ili u javnim kampanjama.

„Često nam je izazovno da predstavljamo rad udruženja jer korisnici ne žele da budu viđeni upravo zbog stigme. Zato je bilo dirljivo videti koliko ljudi zapravo žele da ih podrže i budu uz njih.“

Govoreći o odnosu društva prema mentalnom zdravlju, Jovanović ocenjuje da su se stvari donekle promenile nabolje, posebno nakon pandemije kovida i tragedije u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“.

„Vidimo da postoji veće interesovanje za mentalno zdravlje nego ranije. Ipak, stigma je i dalje prisutna, naročito u pojedinim medijskim izveštajima o psihijatrijskim korisnicima ili suicidima.“

Prepoznaje ih struka, ali bez sistemske podrške

Iako „Prostor“ ima dobru saradnju sa zdravstvenim institucijama poput Instituta za mentalno zdravlje i Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“, organizacija i dalje nema sistemsku podršku države.

„Važnost ove usluge jeste prepoznata među stručnjacima i institucijama sa kojima sarađujemo. Međutim, kada je reč o dugoročnoj podršci i finansiranju, veoma je teško doći do ljudi koji donose odluke ili su nadležni za ovu oblast.“

Udruženje zbog toga pokušava da razvije održive modele finansiranja, uključujući saradnju sa kompanijama kroz kreativne radionice za zaposlene i korporativne poklone inspirisane radovima korisnika.

Ipak, poruka koju šalju ostaje jednostavna – bez podrške zajednice, opstanak prostora koji mnogim ljudima predstavlja jedino sigurno mesto za oporavak postaje neizvestan.

„Za ovih 17 godina nikada nismo imali dugoročnu finansijsku sigurnost. Uvek smo se finansirali projektno. Danas nam je potrebna podrška zajednice kako bismo mogli da nastavimo da budemo mesto oporavka, podrške i pripadanja“, zaključuje Jovanović.

Rad udruženja „Prostor“ moguće je podržati donacijom putem zvaničnog sajta. Prikupljena sredstva namenjena su obezbeđivanju novog prostora za rad i nastavku programa podrške osobama sa iskustvom problema mentalnog zdravlja.

A.Đ.

Prethodni članak

Zbog slučaja profesora Mihića, sutra protest ispred Rektorata u Novom Sadu u 10 časova

Nismo protiv uređenja obale, već protiv uništavanja: Meštani iz Malog Zvornika pitaju zašto se seku stabla na Drini bez obaveštenja o radovima

Sledeći članak