Alarmantan broj aktivista plaća odštetu zbog korišćenja interneta za prenošenje poruke od javnog interesa, otkriva YUCOM

YUCOM – Komitet pravnika za ljudska prava je objavio analizu SLAPP tužbi u Srbiji usmerenih na zastrašivanje aktivista i malih udruženja.

Svi se sećamo zastrašujućih slika iz Novog Pazara tokom epidemije koronavirusa, te kritike i apela na upravu bolnice da preduzme adekvatnije mere. Javnosti je, međutim, gotovo potpuno nepoznato da je protiv jednog od građana Novog Pazara, aktiviste Aladina Paučinca, direktor bolnice u Novom Pazaru Meho Mahmutović zbog objava na Fejsbuku podneo čak devet odvojenih postupaka. I zasad je sve dobio.

„Objave tuženog aktiviste, iako imaju uvredljive elemente, nisu razmatrane od strane suda u kontekstu u kom su objavljene i pojačanoj tenziji zbog pandemije, uznemirenoj javnosti i prava na kritiku javnog funkcionera, koji je ujedno i funkcioner vladajuće političke stranke. Tuženi je u svih šest krivičnih po stupaka koji su pokrenuti protiv njega za krivično delo uvreda po privatnoj tužbi pravnosnažno osuđen. Od tri parnična postupka koja su pokrenuta, u jednom je dosuđena naknada štete u iznosu od 150.000 dinara, a u druga dva, koja su još uvek u toku, traženo je po 200.000 dinara naknade štete“, navodi se u analizi „Zloupotreba prava – Analiza SLAPP slučajeva i zaštita slobode izražavanja na internetu u Srbiji“ koju je nedavno objavio Komiteta pravnika za ljudska prava – YUCOM.

Umesto zahvalnosti etiketa izdajnika

Umesto zahvalnosti za građansko angažovanje, oni koji se usude da progovore suočavaju se s ozbiljnom etiketom – izdajnici, skreću pažnju iz Yucoma povodom objavljivanja analiza SLAPP tužbi u Srbiji. Kako naglašavaju, osnovni cilj SLAPP postupka je da ućutka one koji napadaju pod pretnjom visokim naknadama štete, troškovima advokata, rizikom od gubitka spora i angažovanjem svojih resursa da se brani na sudu.

„Radi se o specifičnim odnosima moći, gde onaj ko je nosilac pravnog napada ima neuporedivo više finansijskih sredstava i kapaciteta od onoga ko trpi napad. Upravo zato se u SLAPP postupcima javljaju javni funkcioneri kao privatna lica ili velike korporacije, naspram aktivista i novinara koji su tužena strana.

Srbija bila nominovana za SLAPP zemlju godine

Podsetimo, SLAPP je skraćenica od engleskog Strategic Lawsuit Against Public Participation. Iz YUCOM-a navode da se na naš jezik SLAPP može prevesti kao strateški postupak protiv učešća u javnim politikama. Kako smo ranije pisali, organizacija CASE – Case Coalition against SLAPP in Europe je bila nominovala Srbiju za SLAPP zemlju godine 2021.

Pažnju (barem dela) javnosti je te 2021. privukao slučaj lančanih tužbi usmerenih protiv Mreže za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK, koje su podnosili političari i biznismeni bliski vlasti, a čija je ukupna vrednost bila 90 miliona dinara. KRIK su, između ostalih tužili i bivša državna sekretarka MUP-a Dijana Hrkalović, kontroverzni biznismen Bogoljub Karić, biznismen sa kriminalnim vezama Stanko Subotić, kum predsednika države Aleksandra Vučića Nikola Petrović, kompanija „Mineco“ i drugi.

U primere koje je CASE 2022. apostrofirao u nominaciji čak i nije spadao slučaj kada je Milenijum tim podneo 34 tužbe protiv dnevnih listova, portala, lokalnih medija i kablovskih televizija zbog prenošenja jedne konferencije za štampu.

Dragana Arsić govori na protestu; Izvor: Pokret Odbranimo šume Fruške gore / Facebook

Neizvesni i zabrinjavajući ishodi SLAPP tužbi

Neke od javnosti upadljivih tužbi koje se mogu okarakterisati kao SLAPP su odbačene. Milenijum tim tako nije uspeo da naplati „odštetu za povredu ugleda“ od medija koje je tužio. Nakon preko dvadeset ročišta održanih zbog pet različitih tužbi pokrenutih 2021. od strane vlasnika Galensa tužbi je sredinom 2023. oslobođena i aktivistkinja Dragana Arsić i njeni saborci iz Pokreta Odbranimo šume Fruške gore. Kako ste mogli da čitate u Mašini, sudije su, štaviše, u presudama stale u jasnu odbranu javnog interesa i prava da se za njega bore na nenasilan način.

Druge presude lede krv u žilama svakoga ko se na takvo pravo pozove. Tako je KRIK u avgustu 2023. prvostepeno osuđen po optužbi Predraga Koluvije, koji u tužbi tvrdi da su mu vesti sa suđenja izazvale duševni bol i povredile ugled. Podsetimo, reža za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK je u vesti „Zakazan početak suđenja za Jovanjicu 2“ o suđenju Predragu Koluviji Koluviju nazvala „optuženim narko-bosom“, za šta je sudija zaključila da krši pretpostavku nevinosti. Presuda je donesena uprkos tome što je urednik KRIK-a Dojčinović objasnio da se u novinarskim tekstovima pravni termini po pravilu preinačuju u kolokvijalne da bi ih publika razumela:

„U slučaju (da koristimo isključivo pravne izraze), kada spomenemo Koluviju, morali bismo uvek za njega da napišemo da je – optužen kao organizator organizovane kriminalne grupe koja je imala za cilj vršenje krivičnih dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”.

Kako stvari stoje sa aktivistima?

Komitet pravnika za ljudska prava se u novoj analizi koncentrisao tužbe protiv aktivista i malih udruženja građana koji koriste internet kako bi preneli svoju poruku od javnog interesa. Odabrani su slučajevi koji se pretežno ne procesuiraju po Zakonu o javnom informisanju i medijima, sa širom geografskom zastupljenošću van Beograda, da bi se sagledali specifični problemi u lokalnim sredinama, navode iz YUCOM-a.

Pravnici konstatuju da, iako izloženi velikom pritisku, istraživački portali postupke na sudu uglavnom dobijaju po Zakonu o javnom informisanju i medijima. „S druge strane, aktivisti ili pojedinci koji rade sami prolaze mnogo lošije pred pravosudnim organima i podnose veći teret ovih tužbi, jer su i finansijski rizici kojima su izloženi za njih mnogo više ugrožavajući“, naglašava se.

„Budući da mediji u Srbiji funkcionišu u opštem režimu cenzure i autocenzure, društvene mreže su ostale najslobodniji kanal za prenošenje kritičkih glasova i, kao takve, od izuzetnog su značaja za aktivističko delovanje. Upravo zato je sloboda izražavanja na internetu u fokusu ove analize“, navodi se u analizi položaja targetiranih aktivista i aktivistkinja u pravnom sistemu Srbije kroz primere dobre i loše prakse.

Kako iz YUCOM-a komentarišu, analiza otkriva zabrinjavajuće stanje.

Novi Pazar: Sud je zanemario šta je stigao

U slučaju iz Novog Pazara, umesto da štetu snosi osoba koju je ceo grad smatrao odgovornom za nepripremljenost bolnice i prekomerni broj smrti, teret je podneo aktivista. YUCOM u analizi navodi šta je sve sud zanemario od elemenata koje je morao uvažiti u odlučivanju o postupcima. Laički čitano – zanemario je šta je stigao.

Paučinac, pritom, nije jedini tuženi. „Trenutno se ne zna tačan broj tužbi koje je podneo tužilac protiv lekara i aktivista iz Novog Pazara koji su kritikovali njegov rad, ali se njihov broj procenjuje na preko 30“, navodi se u analizi. Ni Osnovni ni Viši sud u Novom Pazaru u ovakvom ponašanju tužioca nisu uočili zloupotrebu prava i javni interes da se kritikuje rad tužioca kao nosioca odgovorne funkcije koja je bila ključna u borbi protiv pandemije, kažu iz Yucoma.

Protiv donesenih presuda u slučajevima protiv Paučinca su podnete tri tužbe Ustavnom sudu; jedna je odbačena a ostale dve su na čekanju.

„Budući da ni Ustavni sud Srbije nije pokazao da ima sluha za ovaj problem građana Novog Pazara, oni očekuju da će pravdu zadovoljiti makar pred Evropskim sudom za ljudska prava i skrenuti pažnju međunarodnih institucija na svoj problem“, navodi se u analizi.

Ilustracija; Foto: Marko Rupena / Kamerades

SLAPP tužbe prete da potope portal Niška inicijativa

Kako se navodi u analizi, portal Niška inicijativa „već tri godine opterećen sudskim postupkom i zahtevima čije bi usvajanje neminovno dovelo do njegovog gašenja“. Niška inicijativa i njen urednik su prvo tuženi zbog teksta „Kako lažiranom dokumentacijom doći do drugog mandata direktora Doma učenika? Vrlo lako“, a zatim i teksta u kom objavljuju da su tuženi, čiji je naslov „SNS odbornik tužio Nišku inicijativu za povredu ugleda i časti“.

U prvom tekstu „a na osnovu prethodno sprovedenog istraživanja i uvida u dokumente koji predstavljaju javne isprave, autor i urednik portala bavi se postupkom imenovanja direktora Doma učenika Niš, tvrdeći da je direktor falsifikovao svoje prethodno radno iskustvo potvrdama o volontiranju u različitim nevladinim organizacijama da bi skupio pet godina radnog staža koji su bili uslov za njegov izbor“, konstatuje se u analizi. Kako se navodi, „portal i urednik su tuženi od strane Miloša Sekulića, bivšeg predsednika Upravnog odbora ustanove, za povredu ugleda i časti. Iako je tekst nastao na osnovu javne isprave i iako je tuženi preko društvene mreže Fejsbuk pokušao da kontaktira s tužiocem i da dobije njegov komentar, tužilac na ove poruke nikada nije odgovorio“.

Analiza se bavi i slučajevima tužbi protiv Dragane Arsić i Pokreta „Odbranimo šume Fruške gore“, o kojima ste mogli da čitate na našem portalu.

Domaći pravni okvir je nespreman za ovakve postupke a tužilaštvo nije nezavisno

Iako se u odbrani protiv SLAPP tužbi advokati pozivaju na zloupotrebu prava, sudovi retko pominju zloupotrebu u svojim presudama i sudska praksa je izuzetno siromašna u ovoj oblasti, skreću pažnju iz YUCOM-a. Još važnije od toga, po oceni Komiteta pravnika za ljudska prava, tužioci, „uprkos tome što postavljaju očigledno neosnovane zahteve, uspevaju u ovim postupcima zahvaljujući svo joj društvenoj, ekonomskoj i političkoj moći“, zbog čega se postavlja veliko pitanje (ne)zavisnosti pravosuđa:

„Domaći sudovi su nespremni da se odupru pritiscima i nedovoljno su obučeni da primene međunarodne standarde u nedostatku domaćih propisa, što rezultira alarmantnim brojem osuda aktivista na plaćanje naknade štete zbog korišćenja interneta kao sredstva za prenošenje poruke od javnog interesa. Karakteristično je i nerazumevanje pojma javne ličnosti i nivoa kritike koje javne ličnosti moraju da trpe na štetu tuženih“, zaključuje YUCOM.

I.K.

Prethodni članak

Skupština Slovenije odobrila priznanje Palestine kao suverene države

Telegram iza senke: incest, dečija i osvetnička pornografija

Sledeći članak