Često se čuje da je dostavljač na bicikli imao nesreću tako što ga je udario automobil, ili je dostavljač na motoru pao i povredio se. U pomenutom podkastu jedan radnik dostave je izjavio: „Prilično je opasno voziti, bilo šta na dva točka. Jako lako se prave greške.“
Kako je definisano u publikaciji „Zašto je za platformske radnike u Srbiji važna EU Direktiva 2019/1152 o transparentnim i predvidivim uslovima rada?“ rad na platformi je oblik radnog angažovanja kod kojeg se koristi Internet za posredovanje između radnika, koji pružaju usluge, i klijenata koji ih preko platformi angažuju i plaćaju.
„Reč je o radu koji se izvršava uz pomoć, preko ili posredstvom Internet „platforme“, za koji lice koje radi ostvaruje naknadu, nezavisno od forme u kojoj se taj rad izvršava. Pri tome se stvara „trostrani odnos“, pošto radnik u stvari ne ostvaruje naknadu od platforme, već od klijenta, koju mu „prosleđuje“ platforma, uz odbijanje svoje „provizije“. Ovim se svesno stvara privid da radnik radi direktno za klijenta (a ne platformu), da ih platforma samo povezuje, te da konsekventno tome nema obaveze kao poslodavac“, navodi se u pomenutoj publikaciji.
Kako je jedan dostavljač ranije izjavio za N1, „Kakvi dopirnosi, kakvi ugovori, pa nemamo ni običan ugovor o delu, a kamoli o radu. Ništa, aposlutno ništa. Dođeš kod preduzetnika, kao zaposliš se. Daju ti opremu koju platiš od 10-15 hiljada i tako reklamiraš kompaniju kojoj donosiš zaradu, a sa kojom nemaš ugovor.“
Za sada bez jasnih pravila
Pokušaji da se uredi oblast bezbednosti i zdravlja na radu platformskog rada generalno postoje, ali i dalje ostaju nedovoljni da bi se nešto u praksi značajnije promenilo. Kao jedan od početnih pokušaja da se ova oblast definiše od strane samih platformi bila je „Povelja o principima za dobar rad posredstvom platformi“ objavljena početkom 2020. godine. Ovaj dokument zajednički su donele neke od najvećih Internet platformi (Cabify, Deliveroo, Grab, MBO Partners, Postmates i Uber), sa ciljem da se ustanove principi za poboljšanje položaja platformskog radnika koje će poštovati sve platforme, kao i da se, sa tim u vezi, unapredi saradnja platformi sa socijalnim partnerima.
Kako se navodi u pomenutoj publikaciji, „Povelja je sačinjena od osam celina, gde se svaka celina odnosi na po jedan korpus prava radnika na platformama. Najpre se govori o zaštiti platformskih radnika, sa osnovnom idejom da se platforme, zajedno sa nadležnim državnim organima i poslodavcima korisnicima, staraju o bezbednosti i zdravlju na radu i dostojanstvenim uslovima rada. Dakle, u Povelji su u fokusu oba aspekta zaštite „gig radnika“ – kako zaštita fizičkog, tako i moralnog integriteta, pri čemu se kod potonje posebno apostrofira da se neće tolerisati bilo kakvo ponašanje koje se sastoji u verbalnom, fizičkom ili seksualnom zlostavljanju.“
U Povelji se navodi da „Vlade, platforme i korisnici/klijenti dele odgovornost, uzimajući u obzir lokalne uslove, za osiguravanje dostojanstvenih uslova rada. Platforme treba da imaju politike ili smernice, odgovarajuće lokalnim načinima rada, da pomognu u zaštiti radnika od zdravstvenih i bezbednosnih rizika i treba da nastoje da zaštite i unaprede fizičko i psihičko blagostanje radnika.“
Pa ipak, kako primećuju Senad Jašarević i Darko Božičić, autori publikacije u izdanju Centra za istraživanje javnih politika, ovakva pravna konstrukcija u kojoj se definišu dobre namere platformi ali ne i njihove pravne obaveze pokazuje da je „Povelja zapravo akt programske, a ne pravne prirode. Na isti zaključak upućuje i činjenica da Povelja ne samo da ne predviđa sankcije za platforme ukoliko nepoštuju odredbe Povelje, nego se takva mogućnost ni ne pominje. Isti utisak još je naglašeniji kada na sve ovo dodamo početne odredbe Povelje u kojima se definišu osnovni pojmovi – platforma, radnik na platformi i korisnik (poslodavac korisnik). Tako npr. pored definicije pojma radnik na platformi stoji fusnota, kojom se ukazuje da se termin radnik (na platformi) upotrebljava kao generički pojam i da ni u kom slučaju ne treba da navodi na bilo kakav oblik radnopravnog odnosa između radnika i platforme.“

U Srbiji oblast platformskog rada nije jasno definisana i postoje brojni problemi vezani za ovakav radni angažman. No, problemi oko definisanja radnog zakonodavstva postoje i na evropskom nivou. U prilog tome govori činjenica da su Nemačka, Francuska, Grčka i Estonija formirale blokirajuću manjinu sprečavajući da se postigne kvalifikovana većina za usvajanje konačnog teksta deklaracije o radu na digitalnim platformama. Time je predlog Direktive o radu platformi, posle više od dve godine pregovora, praktično odložen za posle izbora novog sastava Evropskog parlamenta, navodi se u tekstu na sajtu sindikata Nezavisnost.
Prema FairWork izveštaju za Srbiju za 2022. godinu, neke platforme ulažu u razvoj oblasti zdravlja i bezbednosti na radu, uključujući politiku GDPR-a, organizujući obavezne obuke o bezbednosti radnika, zdravstvene i bezbednosne testove pre početka angažmana, ili obezbeđivanje opreme poput kaciga. Ipak, navodi se u Izveštaju, radnici sugerišu da oprema treba da bude kvalitetnija i dostupna svima bez novčane nadoknade.
Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu koji je Skupština usvojila prošle godine ne definiše oblast platformskog rada. Iz Inspektorata za rad su ranije za N1 izjavili da su poštovanje odredaba Zakona o radu, Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu sa ciljem smanjenja rada na crno i povreda na radu prioriteti Inspektorata za rad, iliti Inspekcije rada. U odgovoru portalu N1 tom prilikom naveli su da nisu kontrolisali status dostavljača, kao i da im se u 2023. godini „nisu obraćala radno angažovana lica koja vrše dostavu za kompanije koje su navedene u postavljenom pitanju“.
Ipak, deluje da je za zaštitu radnih prava i bezbednosti i zdravlja na radu radnika na platformama, a posebno onih koji rade dostavu i svakodnevno su izloženi različitim rizicima u saobraćaju, neophodno sistemski raditi na uređenju ove oblasti. Uređenje radnopravnih osnova na osnovu kojih bi dostavljači mogli da uživaju prava na radu koji imaju svi radnici sa Ugovorima o radu – pravo na bezbednost, bolovanje, odmor i sve ostalo što spada u osnovne standarde radnih prava.
I.P.
Ovaj tekst je nastao u okviru šireg projekta “Novo zapošljavanje: zagovaranje prava radnika na digitalnim platformama u Srbiji”, uz finansijsku pomoć Evropske unije. Tekst ni na koji način ne odražava zvanične stavove Evropske unije.
