Biber sprej, gumeni meci i hapšenja: Intervju sa turskom studentkinjom u blokadi

Ekrem Imamoglu, gradonačelnik Istanbula i popularni turski opozicioni političar, uhapšen je 19. marta ove godine. Pored toga, Univerzitet u Istanbulu doneo je odluku kojom se Imamogluu poništava fakultetska diploma, što mu automatski onemogućava kandidaturu na predsedničkim izborima. U čitavom sledu događaja, ovaj će igrati ulogu tačke ključanja za jedan društveni sloj, a to su studenti. Oni su, nezadovoljni odlukom Univerziteta u Istanbulu, stupili u blokade svojih fakulteta. Za Mašinu govori studentkinja koja u ovoj blokadi učestvuje.

Hapšenje gradonačelnika Istanbula i kandidata vodeće opozicione partije CHP (Cumhuriyet Halk Partisi) poslužilo je kao varnica koja će raspaliti talog višegodišnjeg nezadovoljstva građanki i građana Turske. Optužen za korupciju, uhapšen je u svom domu 19. marta, dok je Univerzitet u Istanbulu, na kome je Imamoglu završio osnovne i master studije, ubrzo poništio njegovu diplomu.

Osim toga što se bez važeće diplome ne može kandidovati na sledećim predsedničkim izborima, oduzimanje iste predstavlja veliki udarac turskoj akademskoj zajednici, što je posebno izrevoltiralo studente. Među prvim redovima jesu upravo oni, studenti, koji se svakodnevno suočavaju sa raznim merama represije sa „vrha”. Tužbe, hapšenja, udarci pendreka i čizama, suzavci i gumeni meci, kao i pretnje ekstremističkih organizacija, postali su svakodnevica studenata i studentkinja u Turskoj.

Kako su studenti došli do odluke da će se u kontekstu aktuelnih protesta u zemlji istupe kao studentski pokret?

Sve je počelo sa Univerzitetom u Istanbulu, koji je Imamogluu poništio diplomu. Studenti tog univerziteta se nisu složili sa ovom odlukom, te su se, uprkos velikoj brojnosti policijske koja je tog dana bila prisutna, u znak protesta okupili ispred zgrade svog univerziteta. Ubrzo su se priključili i drugi univerziteti i svi aktivno radimo na umrežavanju u komunikaciji, organizovanju stvari poput štrajkova i protesta, iako se aktivno suočavamo sa velikim pritiskom i nasiljem od strane policije.

Protesti u Turskoj; Foto: Studenti Univerziteta u Istanbulu.

Kako studenti gledaju na policijsko nasilje u Turskoj i kako mu pristupate?

Gotovo svi, uključujući i one koji nisu studenti, slažu se da protesti treba da ostanu nenasilni, iako to postoje sve teže jer ljudi koji pokušavaju da organizuju, ili makar učestvuju u protestima bivaju targetirani i hapšeni. Dešavalo se i da policija upadne u prostor pojedinih univerziteta i vrši nasilje nad studentima koji beže. Svakodnevno upotrebljavaju biber sprej i gumene metke na nama, a zbog količine nasilja koje se dešava mislimo da nisu po sredi samo naređenja, već i u izvesnoj meri mržnja i odmazda nad političkim neistomišljenicima.

Da li se atmosfera među studentima, i u širem društvu generalno, promenila otkako su počeli protesti?

Da! Pre protesta nije bilo previše studenata koji su radili nešto zarad svojih prava, dok sada čak i mnoge organizacije i pojedinci koji su bili neutralni, ili čak orijentisani prema vlastima, protestuju na ulicama zajedno sa nama.

Da li među studentima u Turskoj ima pomena o protestima u Srbiji?

Zapravo se često u javnosti osvrćemo i na situaciju u Srbiji. Naš narod je postao svestan problema koje Srbija ima i koliko su slični onome sa čime se mi ovde suočavamo, tako da dosta ljudi gleda na ono što se dešava u Srbiji i kaže ,,pogledajte šta oni tamo rade, ovako nešto je ipak moguće”. Čak se i na društvenim mrežama pojavljuje sadržaj na kome su protesti u naše dve zemlje prikazani paralelno. Zato mi, kao studenti, aktivno radimo na organizovanju tribina i predavanja sa ciljem da se edukujemo o protestnoj kulturi i istoriji bunta, između ostalog i onog u Srbiji.

Kako studenti gledaju na podršku opozicije?

Opozicija tvrdi da nas podržava, ali mi, kao studenti, ne računamo na njihovu podršku. Na jednom od protesta je CHP držao miting dok su studenti trpeli fizičke napade od strane policije, stotinak metara od mitinga. Većina studenata se sa opozicijom ne slaže ni oko čega osim sa činjenicom da su nam potrebni izbori i demokratsko društvo, ali iskreno, nismo sigurni da je opozicija išta drukčija od vladajućeg režima. Na protestima im ne ide dobro, njihove metode nisu efektivne, i studenti su oni koji trenutno nose proteste.

Kako studenti vide izlaz iz ove krize?

Verovatno tako što će Imamoglu biti pušten, ali ne znamo da li će to biti kraj protesta jer nam nakon toga trebaju izbori u kojima će Imamoglu biti kandidat. Na kraju krajeva, ovde se ne radi samo o njemu – ovo je sistemski problem, problem korupcije, koji je mnogo dublji od situacije u kojoj se trenutno nalazimo, i nismo sigurni kada će se sve ovo završiti.

U vreme pisanja ovog teksta, protesti još uvek traju. Samo u prvoj nedelji protesta, uhapšeno je preko dve hiljade ljudi, a policijska represija i nasilje nad studentima se nastavlja.

Prethodni članak

„Niko nije umoran, RTS je blokiran”

Biciklisti danas u Savetu Evrope a Marta Kos krajem aprila u Srbiji

Sledeći članak