Balkan Green Energy News izveštava o tome da je preduzeće Energetski Kompleks iz Beograda podnelo zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu projekta proširenje podvodne eksploatacije lignita u Kovinu, godišnjeg kapaciteta preko 3 miliona tona lignita. Proširenje kapaciteta planira se i u termoelektrani Gacko u Republici Srpskoj.
Podsetimo, veće oslanjanje na termoelektrane na ugalj, umesto ranije planiranog smanjivanja kapaciteta, su proletos najavile i zemlje susedstva, uključujući Rumuniju i Grčku, ali i razvijene zemlje poput Italije i Nemačke. Nemačka je tako najavila da će produžiti rad termoelektrana koje je planirala da zatvori ove i naredne godine, u skladu sa planom dekarbonizacije elektroenergetskog sektora do 2030. godine.
Evropska komisija je zato iznela procene da će potrošnja uglja u EU, umesto da se smanji, u narednih pet do deset godina biti 5% veća od planirane. Upotreba uglja je prethodno 2020. bila pala na ispod 10% svih energenata, odnosno smanjena za čak dve petine u odnosu na pet godina ranije.
Paralelno sa planovima o većoj upotrebi uglja, koji se kuju na čitavom kontinentu, Evropska unija planira i da ponovo smanji njegovu upotrebu nakon aktuelnog perioda (za koji se nadležni nadaju da je period akutne energetske krize koji će potrajati samo nekoliko godina). Pored uglja, EU namerava da odbaci i druga fosilna goriva i izvrši energetsku tranziciju, a uz to i postane nezavisna od ruskog gasa, u skladu sa REPowerEU planom objavljenim 18. maja.
Kako smo ranije pisali, u ovom planu se promovišu štednja energije, diverzifikacija dostavljača energenata, povećanje udela OIE sa planiranih 40% ukupnih energenata do 2030. godine na 45%, a kao izvori koji bi trebalo da zamene fosilna goriva nabrajaju solarni paneli, toplotne pumpe, vodonik i biomasa.
REPowerEU je od objavljivanja kritikovan kao problematičan plan. Tako su civilne organizacije za nadzor poslovanja korporacija kao što je Corporate European Observatory (CEO) odmah upozorile na to da ovaj plan pritajeno štiti interese kompanija koje trguju fosilnim gorivima. To su argumentovale tvrdnjom da su direktori šest najvećih energetskih kompanija koje posluju u Evropi, uključujući Shell i British Petroleum, umešali prste u formulisanje REPowerEU.
REPowerEU bi se mogao pokazati naročito štetnim i licemerno koncipiranim na teritoriji Balkana, kako za BGEN upozorava Igor Todorović. Balkan će, naime, ubuduće biti pod pojačanim pritiskom da zarad eksploatacije litijuma, bakra i drugih sirovina koje su Uniji potrebne za energetsku tranziciju žrtvuje prirodu svojih zemalja, te interese i želje lokalnih zajednica. Kako Todorović skreće pažnju, „Evropski zeleni dogovor iz 2020. je već nagovestio da će pragovi na lestvici standarda za zaštitu životne sredine zapravo biti spušteni u domenu snabdevanja pomenutim sirovinama i to čak i na teritoriji EU“, a planom REPowerEU se standarde zaštiti životne sredine za rudarenje potrebnih sirovina dodatno snižavaju.
„Evropska komisija razvija zakonodavni paket za sirovine s namerom da podstakne proizvodnju, ali sa nižim standardima za očuvanje okoline i bržim izdavanjem dozvola. To dodatno smanjuje prostor za borbu sa kontroverznim investicijama“, piše BGEN, dodajući da je od 20 projekata iskopavanja litijuma u Evropi čak osam na teritoriji Srbije: pored poznatog Jadra, u ranim fazama razvoja su Raduša, Valjevo, Kosjerić, Rekovac, Vranje-South, Badanja i Bela Crkva.
U Srbiji je takođe i petnaest projekata rudnika bakra i jedan rudnik nikla. Kada su zemlje u komšiluku u pitanju, bakar će se u Turskoj po aktuelnim planovima rudariti na 43 mesta, u Bugarskoj na 11, devet u Rumuniji i dva u BiH, a nikl u tri rudnika u Albaniji, tri u Turskoj, te po jednim u Severnoj Makedoniji, Kosovu i Grčkoj.
Podsetimo, otvaranje novih rudnika predviđeno je nacrtom Prostornog plana Republike Srbije, koji je i zbog toga bio na meti oštre kritike organizacija i stručnjaka za zaštitu životne sredine. Pravno-regulativno okvir energetske tranzicije i određenu dopunu regulative u oblasti zaštite životne sredine daće i Integrisani nacionalni energetski i klimatski plan Srbije (INEKP), koji je na javnoj raspravi do petog septembra.
Na to da li će se Srbija u praksi orijentisati ka fosilnim ili obnovljivim izvorima energije, te to kakve bi posledice po životnu sredinu mogla da ima i sama energetska tranzicija, ako bi se Srbija za nju i opredelila decidirano (i to i u sopstvenu, a ne samo u korist moćnijih aktera na međunarodnoj sceni), zavisiće od mnogih faktora. Jedan od elemenata ove složene slike su tvrdnje koje je između ostalog izneo i Dragoslav Ljubičić iz sindikata rudarstva i energetike Nezavisnost da lignita za nastupajuću zimu – nema.
I.K.